Originally Posted by
cossack
Gospodine Medojeviću, osudjujem napad na vas. Molim vas, pročitajte ovaj tekst. Meni drag čovjek, a vaš prijatelj, pozvao me je na vašu konferenciju za štampu … Ali nijesam došao … Vidio sam na snimku, dovoljno iskrenih i emotivnih ljudi … Bilo je tu i onih koji tvojom rukom provjeravaju toplinu „ploče“, ali i onih koji ti rekoše … ne više … to pec … pec. Na toj vreloj ploči ispisane su i narko note. Svetozar je od njih napravio jahte i sada nas u njima vozaju. Od tih nota pravljeni su i hramovi i razapinjani gradjani. Rizikujem što ti pišem … ne zato što imam političku, ekonomsku ili simboličku moć – nego zato što pišem svjetlosnom zrakom koja reže ovu noć. Zamjeram se lažima. Ipak ću ti reči nešto – što nije novo … Čuvaj sebe … bojkotuj sve ovo.
Pokušaću da spasim tvoje srce (IMPULS), od tvog lako previdljivog uma (in puls). In-pulsivnost i naivnost te ne oslobadjaju. Sve Crnogorske pravoslavne crkve, sva srpstva, svo hrišćanstvo, muslimani, budisti, judisti … nijesu vrijedni otkucaja srca (impuls). Ali srce je uvijek bilo žrtva. Ritualom žrtve dobija se in puls njihovog postojanja.
Da te podsjetim: Kada su mi otkinuli uho (odbijajući da radim na ušnom), dok su me šili, iza paravana vidio sam tri para policijskih čizama … Ubijedili su (svoje) ljekare da se ne priča o tome. Mediji – kao njihovi ljekari su ćutali. Rekao sam: Dobro je! Krvavo su me pretukli na stepeništu radija Free … Mediji ćute, a ćutiš i ti. Rekao sam – dobro je! Ja osudjujem napad na tebe! Osudjuju: „Politika“, „Vijesti“, „Dan“, radija i tv … pa i B92 … Zašto onda na koferenciju da ti dodjem Ja? Da ti kažem da nije dobro …
Tu je prof. Milan Popović koji, vidno uznemiren, podsjeća – valjda tebe, kako ste skupa bili na protestu 1991 ispred TV … Profesor nije imao partiju, niti si ti imao pokret za promjene … tu sam bio ja – i sjećam se organizatora. S tudjim perjem profesore ne može da se leti. Treba – Crna Gora da se sjeti. U svojoj knjizi (koju prodaše Vijesti) prof. Milan – izvršava samoubistvo. Zašto iz protesta ne puca u sebe (?) a ne svojim riječima da štiti tebe?
Medo – čuj me: Medved je veliki, a ti si još mali – pušti MIŠKA neka se spali. Jan Palak iz Crne Gore – to je novo – već vidim Miraša kako „drži slovo“ …
Ili … Željko Ivanović je slomio ruku, a ranije nogu … dobro je … hvala Bogu … Ali … ako mu se nešto desi … ako se (iz protesta) objesi?
Medo, medo čuj me! „Opozicija“ tebe podupire? Ne oslanjaj se … Nijesu oni podupirači … Oni su (tvoji) podpaljivači … ali gori i njihova kuća …
Ne ljuti se – reći ću ti grubo – nešto što vidi svaka vrana: ti si sredstvo da dodju do Brana! Brano je poslao napadača? Koliko – jesam li ja! Odakle znam? Zbrajam iskustvima 2+2. Reći ćeš: to je Branu sestrić! Molim te: traži interesnu, a ne rodbinsku vezu – traži sintezu! Pitaj, najboljeg matematičara u „našoj opozi-ciji“: ŠTO JE U ZBIRU!
Drugu familiju podupire prva – za njih nijesi Medo – no obična MRVA. Ponavljam: na tvojim grudima (podrškom) crtaju metu. Meta je srce! Pišem ti zrakom tog mišića! Nijesam poput ovih mišića što gricnu MRVU sa gazdinog stola … Providno je do bola …
Ako ovaj tekst, doprinese promjeni plana, biće mi drago! Pa … i ako ti postaneš, nekada, predsjednik Vlade. Za ovu zemlju ima nade? Šalim se … Nijesi ti Nada – ti si Medo.
U tom slučaju uzmi kozmetiku od druge familije … Nek ti politika bude estrada … Voli da se šminka svaka Nada!
Radije ću te živoga ruglu izvrgavat – nego mrtvome držati govor!
Dovoljno iskreno,
Miško Đukić
Sve što je trebalo biti rečeno u ovoj temi , skupljeno je u ovom iskrenom i divnom spjevu Miška Đukića. Svaka ti čast M.