Originally Posted by
johnny bravo
Mislio sam na ovo:
Odgovor na (ne)povezano pitanje u nastavku...
Ja gledam na stvari u nekom širem kontekstu i dugoročnije.
Što bi rekao Vulfi, evo hronologije.
2016. je bila godina kada je tadašnja opozicija uradila sve pogrešno, a imala je zlatnu priliku. Ne po njih, nego po nacionalne interese.
Dakle, tada je pokušaj terorizma, destabilizacije i pokušaja nasilnog preuzimanja vlasti, organizovanog od strane Rusije, unisono od tadašnje opozicije etiketiran kao "lažni državni udar", "montirani proces" i šta sve ne. Ne samo to, nego je kompletna opozicija stala na stranu DF-a i čak protestovala zajedno sa njima i za njih, čime su oni, nakon pada rejtinga i propasti "šatorskih protesta" opet vaskrsnuti i afirmisani - ne samo kao legitimna politička grupacija, nego kao partner u vlasti. Što se, je li, dalje manifestovalo skladnom koalicionom saradnjom na lokalu, kasnije i državnom nivou. Događaj je, osim toga, iskorišćen kao povod da se ne priznaju rezultati izbora (koje je, usput, pripremila vlada izbornog povjerenja) i krenulo se u potpuno delegitimisanje institucija i duboke rovove.
A moglo je i trebalo drugačije. Situacija je mogla da se iskoristi tako da se u potpunosti delegitimiše i marginalizuje DF. DF je trebalo smjestiti tamo gdje mu je i mjesto, na margini krajnje desnice, bez saveznika i ispod cenzusa. Bilo je to zlatna šansa da kao društvo napravimo dogovor da ovakve snage, sa retrogradnim idejama, čiji je epilog uvijek bio krv i razaranje koje su epilog imale u krvi, nemaju šta da traže u političkom životu Crne Gore (kamoli na vlasti). Na taj način bi se istovremeno otvorio veliki prostor za progresivne snage i snažnu emancipaciju zemlje - sazrijevanje političkog društva.
Ako se nismo mogli ujediniti oko dnevnopartijskih tema, mogli smo se ujediniti oko vrijednosti i pitanja stranog, retrogradnog uticaja, posebno kad on promoviše nasilnu smjenu vlasti. Posebno što bi takvo ujedinjenje imalo apsolutno podršku Zapada.
Druga ključna greška je bila kraj 2019. godine i 2020. godina, kada je tadašnja opozicija prećutno ili otvoreno stala na stranu nacionalističke kontrarevolucije - tzv. "litija". Da se nije šićarilo i išlo logikom smjene DPS-a bez obzira na cijenu i logikom "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj", imali bismo eliminisan i zadnji relevantni stub velikosrpskog nacionalizma u državi i, opet, društveni dogovor koji jasno crta crvene linije. Posebno imajući u vidu situaciju na istoku Evrope i ulogu RPC u Ukrajini, koja je identična ulozi SPC u Crnoj Gori, ubijeđen sam da bi dobili i podršku Zapada.
E gospodo draga, tek kada nad državom ne budemo imali latentnu opasnost od sukoba, bujanja nacionalizma i razgradnje građanske države, tek onda imamo uslove za jačanje progresivnih i pro-evropskih alterntiva. A dobićemo ih tako što ih pobijedimo i marginalizujemo, a ne sarađujemo sa njima. Do tada je, žalim slučaj, ili-ili. Ili si na strani bloka u kome je DPS, ili DF. Meni je kristalno jasno šta je tu veće zlo - za nekoliko nivoa, neuopredivo veće zlo, ali razumijem i da nekom nije. Da budem skroz precizan, ima i treće "ili", a to je apstiniranje.
Da rezumiram, umjesto da smo krenuli putem marginalizacije DF i SPC, mi smo ih doveli na vlast. Zato, umjesto obećanih reformi, meritokratskog drištva pravde i prosperiteta i "oslobođenja", imamo nikad veću polarizaciju, tenzije i nestabilnost. U najgorem geopolitičkom i ekonomskom trenutku za tako nešto.
Sada se crta situacija za saradnju SDP + SD + DPS + manjine + URA. Pa, čini mi se da su u parlamentu ove partije često glasale zajedno, možda i češće nego URA sa DF-om. Šta je problem da izađu koaliciono, svaka sa po 25% mandata i vlasti i tako kontrolišu jedna drugu? Ili četiri partije po 20%, plus nestranačke ličnosti isto toliko? Ili neki treći, prelazni, model saradnje, dok se ne stekne povjerenje? Da ih ne prokune Joanikije? Da ne zamjeri Momo Koprivica? Da se ne naljuti Joković? Zar to ne bi bio korak naprijed?