Plemeniti vladika Petar Prvi Petrović pisao je zavađenim crnogorskim plemenima:
Videći vašu neslogu i domaći rat u sva plemena od vaše Nahije, ja s mojom najvišom žaloću i plačem i vidim da ste vi sami sebe i svojoj djeci najviše krvnici i neprijatelji duševni i tjelesni i da svi đavoli i svi vaši neprijatelji od svijeta ne bi mogli toliko zla, ni toliko štete i sramote vam učiniti, koliko vi sami sebe činite... Vi se ne možete krvi bratske nasititi, vaša slava, vaše poštenje, vaša pohvala i dika i vaše junaštvo stoji u vašu domaću rat i neslogu, u koju najvišu svoju sreću i radost nahodite...
Evo su već prošloga proljeća aprila mjeseca pasale trideset i osam godina, otkada sam ja postao među vama vladikom... Vi moje nauke primiste, poslušaste, i... Bog vam dade sreću... Nastade, dakle, zakonik među vama, nastade sud i pravda, mir i tišina, vrijeme srećno i blaženo, radost i veselje za dobre i bogobojazne ljude i nejaku siromaš i sirotinju, prestade samodovoljstvo, prestade domaći rad i krvoproliće... Putnik mirno putovaše, trgovac slobodno trgovaše, rabotnik svoju rabotu veselo rabotaše i čoban svoju stoku bez straha pasijaše i Bogom blagoslovena tišina na sve strane prebivaše.
NO budući vam milije zlo nego dobro, ne mogaste praviteljstvo među sobom trpjeti, želeći da se opet na obična vaša zla i samovoljna djela povratite i da jedan drugom krv pijete. Ne bi vam ugodno, da vas ljudi svijeta uvažavaju dobrim i poštenim narodom, ako sam pređe reka, da vam budu tuđi gradovi i pazari otvoreni i da imate stimu kako i ostali narodi evropejski, nego je vam draže i milije, da vas nazivaju zlim, bezakonim i samovoljnim narodom, da stime i pristupišta nigđe nemate i da vas ćeraju kako hajduke i razbojnike. Vi ste od svakog cara i kralja voljni i slobodni, da vi niko ne zapovijeda: no nijeste jedan od drugoga: vi slobodu svoju ne poznajete i poznati je ne hoćete: vama je protivio sve što je Bogu i poštenim ljudima ugodno: vi ste od Boga odstupili i sasvim strah Božji izgubili; vi ne nahodite dobra i poštenja ni u čem, nako u svoje zlo i bezakono samovoljstvo, vi ne imate višijeh zlotvora od samijeh sebe i vama niko ništa ne čini bez vaše zađevice.
Ja vas zaludu u sve vrijeme mojega među vama vladičestvovanja učih i nastavljah na sve ono što mogaše služit na vašu korist i poštenje, u zaludu se toliko sile vremena trudih, ne štedeći ni života ni imjena mojega za vaše opšte narodno dobro. Da sam to činio za koji drago ostali narod od svijeta, on bi me blagodario i ja bih među njim srećno i veselo živio i moje bi ime u ljubavi onoga naroda vječno ostanulo, a među vama je moje srdce od vašeg zločinstva uvehlo i starost moja oskorbljena, da počivala i radosti nigde nemama...
(Vladika Petar Prvi, Poslanica Crnogorcima i Brđanima, Cetinje 1825.)
http://www.novosti.rs/dodatni_sadrza...srpska-nesloga
Bookmarks