Te elementarne definicije desnice i lijevice su "praistorijske".
One su nastale prije dva vijeka, a prevazidjene su u svom izvornom smislu još prije 100 godina.
Neki danas prosto fašizam svrstavaju na desni spektar, a komunizam na lijevi.
A to veze s vezom nema.
Najpoznatiji teoretičari fašizma i komunizma su te podijele nazivali tričarijama.
Mi danas živimo vrijeme apsolutne dominacije "neoliberalne desnice", čija je hegemonistička ideologija zahvatila svijet u poslednjih 50 godina, od pojave prvih neoliberalnih teoretičara poput Fridmana i političara poput Regana i Margaret Tačer. To je neka kombinacija izvornih lijevičarskih ideja poput apsolutne prevlasti tržišne privrede, komercijalizacije javnih službi, deregulacije i privatizacije i neprikosnovenosti privatne svojine, a s druge strane očuvanje nekih tradicionalnih sklonosti desnice poput patriotizma, elitizma i snažne vezanosti ta red i zakon.
Liberalizam je, pogotovo u ekonomiji, postao stvar tradicije. A tradicija je nešto što desnica poštuje, bez obzira što je to izvorno lijevičarska ideja.
Lijevica danas, u nekom koherentnom smislu ne postoji više. Nema danas političkih pokreta koji objedinjuju u svom programu prepoznatljive lijevičarske ideje u okviru jedinstvenog lijevičarskog pokreta.
Lijevica je rasparčana i svodi se na niz ekoloških,antiglobalističkih, antiratnih, antirasnih, antinuklearnih, homoseksualnih, kojekakvih feminističkih i drugih pokreta, poput recimo pokreta za prava kišnih glista....
Neki su manje uspješni i uticajni, a neki više.
Ali to je danas lijevica.
Kad su u pitanju ekstremisti, oni mogu biti lijevi i desni. Ali glavna poenta je da se te krajnosti na političkom spektru spajaju.
Hitler je počeo svoju karijeru kao aktivista radničkog pokreta, a njegova stranka je bila nacional-socijalističke provenijencije.
Zato stoji tvrdnja da su te izvorne podjele na lijevicu i desnicu davno prevazidjene i mogu biti predmet samo duboke filozofske rasprave.
Mapa koju je BIRN skrojio ne zove se "Mapa desničarskih grupa", nego "Mapa desničarskih i ekstremističkih grupa", čime je napravljena jasna distinkcija izmedju desnice i ekstremista.
Očigledno je da po njima u ekstremiste ne spadaju samo desničarske grupe.
Bogougodnice se po njihovom kriterijumu svrstavaju u ekstremističke grupe.
To je jedan samozvani feministički pokret.
Ali niko nije vidjeo neki njihov performans gdje one ovako ili onako zaista od države traže neka ženska prava.
One se svadjaju sa svještenstvom "Crkve Srbije" i traže svoje prava pred institucijom koja uopšte nije nadležna za to.
One "oslobadjaju" manastire, umjesto da "oslobadjaju" državu koja bi trebala njihova ženska prava da reguliše.
Crkva ne donosi zakone, niti reguliše njihova ženska prava.
A ne znam ni kakva njihova ženska prava u crkvi su ugrožena.
Shvatio bih ako žele da u "njihovoj" crkvi, žena može biti episkop ili patrijarh.
Ali to mogu prigovoriti i drugim vjerskim zajednicama U CG, ali one se navalile samo na " Crkvu Srbije".
To samo govori u prilog tezi da su one wannabe feminističko krilo jednog nacionalističkog pokreta.
Ista stvar je i sa Sašom Zekovićem.
Lažni gradjanski aktivista, a koji je u isto vrijeme član nacionalnog pokreta "21.Maj".
Nidje ga nije bilo dok je bio član Savjeta za gradjansku kontrolu rada policije, oglašavao se tu i tamo reda radi, ali mu je uticaj i doprinos bio nikakav.
U vremenu nakon 30.avgusta odjednom se pojavljuje na svim skupovima tkz. Komita i Bogougodnica gdje je životom spreman braniti gradjanska prava.
I u njegovom ponašanju i izjavama zbilja ima elemenata eksremizma.
Tako da je s pravom uvršten na dotični spisak, jer u pitanju je običan partijski poslušnik. Partije koja ima izrazito nacionalistički predznak i i čiji lider je imao namjeru osnivati novu crkvu.
Bookmarks