Po toj logici bi trebalo, posle stotina hiljada godina, od kad postoje ljudi, da sad vlada dobrota i da svi cinimo dobro a ne zlo. Jer ako pretpostavimo da je zivotni vijek covjeka 50 godina a u proslosti je bio mnogo manji, mi bi trebali da smo vec oko 4000 zivota promijenili. E vala ako ga do sad ne naucismo necemo ni u buducnost.
Niko ne moze, niti je pravedno da zbog svojih zlodjela koje je pocinio odje, odgovara u paklu. Ili buducem zivotu. Jer to je priroda u svima nama. Odgovara li lav kada ubije mladunce hijene?
Rakune po stoti put. Taj argument je pobijen ovdje davno. Da li ti skokom sa zgrade možeš dokazati da si hrabar? I djeca vide grešku u pitanju. Zašto bi neko radio protiv sebe i da li ga neradjenje toga čini slabijim u bilo kom pogledu? Naprotiv to samo potvrdjuje razum iza odluke tj. ide u prilog omnipotentnosti kako to volite da kazete ovdje. Čitaj: da, TO nije kreten kako to tvoje pitanje pretpostavlja. Drugo, da li budućnost koja se nije i neće desiti čini nekoga boljim ili gorim? TO može da bude kreten taman toliko koliko si i ti “hrabar”. I da te zamolim nemoj vise sa ovakvim pitanjima jer udavi brate moj.
Last edited by Caesar; 22-02-19 at 16:45.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Homo sapiensi као врста постоје 200.000 година, али ми се развијамо на планети Земљи тек 8.000 година.
Да појаснимо претходно речено што је могуће краће, а да не спамујемо тему.
Наиме ми нисмо Homo sapiensi који су успели да развију мозак - захваљујући томе и цивилизацију, до нивоа на којем се данас налазимо. Хомо сапиенси су полуживотињска врста, док смо ми духовнe бесмртне свести, које су се уз одобрење Групне Душе врсте Хомо сапиенс спојиле са њима, како бисмо на тај начин могли да се развијамо на физичком плану планете Земље. Из тог споја корист имамо и ми, али и Homo sapiensi, јер наши развојни импулси у извесној мери помажу и њима да спонтано напредују у развоју, развоју гледано на нивоу развојa врста.
То би било појашњење, везано за претпостављени број од 4.000 инкарнација.
Када је развој у питању, ту не постоје ограничења у брзини напредовања развоја свести и спознаје стварности, осим оних које постоје унутар сваког од нас. Неко напредује брже, неко спорије, али сви се крећу, боље речено - тетурају, да би са развојем свести из живота у живот, то тетурање прерасло у правилан ход.
Што се тиче одговорности због почињених негативних дела, то није казна, већ узвратна спрега, чија је сврха да нас подучи да не наносимо другима зло. Чини нам се да ту нема места било којој врсти замерке, јер оно што не бисмо желели да нам други учине, не требамо ни ми чинити другима.
"........ipak!!! se okrećeeeeee !!!"
Ne razvija se svijest u nama! Već se mi razvijamo u već postojećoj svijesti. I to je OGROMNA razlika.
Ja znam da vi želite da je obratno, ali "gospodo" na žalost mi umjesto da uzlijećemo, mi slijećemo.
TUTOOO KOMPLETO.
Bolje bi bilo da se zapitate đe vas vodi sve to. Ako već niste i odocnili
Rakune u jednu ruku mi je žao što si ovako odgovorio, a u drugu opet nije. Žao mi je zbog tebe jer te taj fanatizam spriječava da racionalno razimišljaš. Nisi uspio da vidiš da je ovo pitanje samo jezičko-logička nedoumica čija posledica nije niti može biti dokazivanje postojanja ili nepostojanja Boga.
Sa druge strane mi je drago da svi vide da zaslijepljenost i fanatizam mogu biti podjednako odlika svih ljudi bez obzira kako se izjašnjavali. I da ateisti, koji se često pozivaju na racio, pokazuju prečesto iznenadjujuci nedostatak istog. Al kao sto rekoh nije to do izjašnjavanja već do nas ljudi.
Uostalom fanatizam jeste natkompenzovana sumnja. Razmisli o ovome jer tu lezi problem tvoje nemogućnosti shvatanja besmislenosti banalnih pitanja tipa:
Da li Bog može stvoriti burito toliko vruć da ga ni sam ne može probati?
Last edited by Caesar; 23-02-19 at 08:59.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Развија, како не развија, присетите се само где смо били пре 100 година, а где смо данас - разлика је огромна.
Управо тај напредак који смо као врста направили, смета религијама, које би да нас врате на ниво када смо поповима носили прасе или петла да би нам - рецимо, тетки у болници срочили писмо. Тада су они представљали ходајућа божанства, док је народ живео на срамотно ниском нивоу свести, што значи на срамотно ниском нивоу у свим областима живота.
Све почиње од свести и ако допустимо да нам неко пороби и сузи свест на за њега и његове интересе прихватљив ниво, тада смо - без увреде, само агресивна полуживотињска врста.
Зато је развој свести важан, нарочито онај који се одвија кроз образовање, науку, креативност...
Najbitnije je da nisi komentarisao ni na moj odgovor na tvoju "logički zamku" (koja je to samo po tebi).
"Da li je neko ko skoči za zgrade hrabar ?"
Naravno da je odgovor na to prosto pitanje
NIJE, ili je u pitanju ludak ili neko ko hoće da se ubije. Ni jedna od te dvije opcije nema veze sa hrabrošću
Kako reče neki pametan čoek "nema glupih pitanja, samo glupih odgovora". Ti si pokušao da daš glup odgovor koji si pokušao da uviješ u oblandu nekakve kvaziinteligencije, nisi ni u tome uspio
Last edited by Rakun; 23-02-19 at 12:26.
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Iz ovih riječi prelijeva se bujica čežnje da se drugoga ponizi, da se tobož filozofskim doskočicama diskreditira neku osobu i njegovu sposobnost spoznaje.
Koji cinizam.
Toliko odvratno da mi je žao što sam povirila na ovu temu.
Last edited by Caesar; 23-02-19 at 21:46.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Ja ti već rekoh - previše se baviš osobnostima forumaša i etiketiraš ih,
umjesto da se držiš teme i govoriš o idejama ili fenomenima.
Ne poznajem ovdje nikoga, još manje znam jesu li ateisti ili vjernici.
Reagiram na riječi - to je ono što je ovdje dostupno - crno na bijelo.
Smrt je, rekla bih, strogo čuvana tajna i to od onoga tko je stvorio sve vidljivo ( i nevidljivo, dodala bih kao vjernik).
Sam pojam ima toliku širinu da je potpuno nepotrebno širiti raspravu na način da se drugoga ponizi.
Tko je dogmatik?
Što znači bojim se od smrti? Ne bojim se smrti, kao smrti, ne znam što je to....kraj svega...ja se bojim samo nepoznatoga, a nepoznato mi je...bojim se da neću viđet neke lijepe stvari koje se tiču mojih najdražih a voljela bih da vidim. Kad bi kojim slučajem postojao taj život poslije smrti (nijesam vjernik i ne mislim da je to nas novi život kad prođemo kroz ta nebeska vrata) ja se smrti ama baš nimalo ne bih bojala jer bi me tamo čekalo najdraže biće- majka...eto tako
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Naravno kad vas mogu "lagano" ubijediti na udaljenosti koja se mjeri u hiljadama "svjetlosnih " godina, ili starosti u milionima!!!!!!! godina .......onda ja vas potpuno shvatam zasto ne pravite razliku izmedju svijesti i SVJESNOSTI!?
Ni jedan covjek NI TEORETSKI (izvinjavam se na ovako bezocnu i drsku NEDOKAZIVU izjavu) nije u stanju da razvije neku "svoju" svijest. Takav genije osim Stvoritelja NE POSTOJI. Jedino sto moze spoljni uticaj da uradi jeste da je ISKRIVI i IZOPACI i to SAMO! u "ocima" nase svjesnosti(bolje reci nesvjesnosti).
Svijest je "platforma" naseg bistvovanja kao razumnog, inteligentnog i DRUSTVENOG bica. Ovo DRUSTVENOG namjerno naglasavam jer u mnogome najbolje objasnjava zasto covjek NI U TEORIJI nije u stanju razviti "individualnu" svijest. Nase funkcionisanje u sustini ni nije toliko slozeno kao sto se na prvi(a i drugi ) pogled cini. Sve se svodi na NAGONU koji ima SAMO dvije OPCIJE.....a to su da "UZME" ili da "NE UZME", naravno .....od ponudjenog A to ponudjeno jeste u stvari to sto nudi SVIJEST. Ovo "uzme" ili "ne uzme" namjerno dodah da vam ne bi probleme pravile nase "kreacionisticke" sposobnosti. Jer covjek je stvoren da uci tako sto GLEDA u starije znanje od njega. Tako da nas kreacionizam i "stvaralacke" moci su ogranicene i ako "kombinatorika"(ne znam bolji izraz ) daje subjektivan osjecaj ........beskonacnosti.
Mi posjedujemo SVJESNOST i to kao vrlo odgovoran pojam. Ona je nepogrjesiv orijentir. Svetionik u moru svijesti
Nesto danas se sjetih dok sam pored vode bio kako ljudi koji umiru mladi imaju nesto slicno kod sebe. Znao sam trojicu. Isti “onaj” pogled. Sneni/prazni. Ne znam kako da opisem. To se mislim ne moze ovako primjetiti bez samo ako mislis o “ovome” i neko ti prodje kroz taj filter u tom trenutku. Jel neko ima slicna zapazanja?
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
" Kad bi kojim slučajem postojao taj život poslije smrti "
Živi život u skladu sa svojom savješću, a za ostalo se NE BOJ. Neko je već razmišljao o tome.
Vaskrsenje i vječni život UOPŠTE NIJESU uslovljeni intelektualnim prihvatanjem postojanja Boga.
Na "vašu" sreću je to stvarno tako.
Mogu vi reć ranije dok sam mladji bio sam dosta o smrti mislio, intenzivno nedje izmedju 14te i 18te godine, i odjednom je prestalo, na moje zadovoljstvo.
A mislio sam o tom momentu, primica sam se do maksimuma dubokoumno, predpostavljao i cini mi se osjecao i trudio se da predvidim kako je to kad covjek prestane da dise, sto se desava, fatao sebe u tim momentima da sebi zaustavljam dah dok o tome razmisljam i pitao se, kad zatvorim oci, da li je to to, mrak i nista drugo, samo mrak ili ima jos nesto...Ni sam ne znam zasto mi je to dolazilo, iskreno, evo ni dan danas, ali se sjecam da je to bas bilo ozbiljno i duboko razmisljane o tim momentima, ali bez ikakvog straha, samo ona jaka znatizelja o tome sta se desava kad covjek umre. Nista drugo.
Sto se tice mog pogleda sad, trudim se da ne razmisljam o tome, nekako sam totalno "nedorecen" trenutno, ili ti nedovrsen, mnogo je posla predamnom o cemu mislim i sto me opterecuje.
Naravno djeca, sto ce oni, kako ce...da mi je da ih "osposobim" i "osamostalim", da im koliko mogu pomognem u obezbijedjivanju samostalnog zivota, da ne zavise od nikog, da mogu naprijed sami, bez mene i ikoga, cini mi se kad bih to docekao i vidio da su mi djeca samostalni ljudi koji od mene uopste ne zavise, da bih bez problema i bez ikakvog straha mogao da umrem. Strah postoji jedino od toga, da umrem a da oni ostanu tako na suvo, bez oslonca onda kad im je najpotrebnije u ovom surovom vremenu, to mi je najveci strah, samo iskljucivo zbog njih.
A sto se mene tice licno, nikakve strahove od smrti ne osjecam da mi nije toga, uvjek sam setao po ivicama zivota, rizikovao dosta, grabio od njega sve najbolje, zivio i dan danas se trudim da svaki dan zivim kao da mi je zadnji, svaki dan posmatram kao poklon i da ga ne potrosim uzalud, bavio sam se svim i svacim da sebi ispunim sve sto sam pozelio potpuno spontano u trenu, bez razmisljana, i tako je i dan danas. Potpuno sam oslobodjen od materijalnih stvari, trosim sve sto zaradim, centa ne pretekne, no i u minus ulazim i zakrpim kad mi je merak nesto, to i ucinim i kraj price, da ce se svi na glavu poperit ja sam od toga satkan i boli me uvo. Uzasavam se stedljivih stipsi koji samo slazu pare a sjede ispred zgrade cijeli zivot da bi sledeci mjesec imali koju paru vise na racunu, a da pritom dangube bez ikakvog zadovoljstva, zao im se najes, pockem se ja na taj racun njegov i njegov zivot.
Kad umrem zelim da umrem sekundarno da me nema, sto neko rece u najvelicanstvenom orgazmu po mogucnosti (ako moze da se bira), i potpuno miran da sam iza sebe ostavio djecu koja mogu sama, koja su sposobna i samostalna za zivot, za ostalo me zabolje.
"kvantna" matematika kaze sLJedece ..........
Ako je smrt neizbjezna, a poslije smrti "nema nista"..... onda je 70-80 pa i 100, a! i 100.000.000 godinaaa zivota = NIJEDNA godina.
Ovo "nijedna" je konacan rezultat MA KOLIKO zadatak bio kompleksan i obiman.
Pitanje da li je fizicka smrt apsolutni kraj ili ne je pitanje od kojeg apsolutno sve zavisi. Ako posle smrti nema nista, ili bolje receno ako se TVOJ zivot vise nikada, nikako i na bilo koji nacin nece nastaviti ili ponoviti onda se slobodno moze reci da nista zapravo ne postoji i sve sto mozes da culno osetis je nista drugo osim iluzije. Sva licna i kolektivna dostignuca, sve sto se ikada dogodilo, sve je potpuno nebitno i zapravo ni ne postoji zato sto je ovo samo trenutno stanje a konacno stanje je stanje vecnog nistavila. Svaka radnja koju ce neko unapred uciniti je totalno nebitna, sta god mislio, rekao, planirao, uradio sve je nebitno. I samo vreme je potpuno irelevantno zato sto je vec unapred odredjeno da sve mora da se zavrsi u stanju u kojem ce postojati samo vecna praznina. U tom slucaju samo nistavilo vec postoji samo sto toga nismo svesni zato sto pokusavamo sto nasem zivotu sto bilo cemu oko nas da damo neki smisao a smisla nema i ne postoji. Ti si vec mrtav ili mrtva a to sto si sada ziv/a je samo iluzija, ti zapravo ne postojis.
Ovo kao da je beckovic napisao
Sent from my Redmi 6 Pro using Tapatalk
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
A bgm u najboljem sam na pola zivota. Padne mi na pamet. Ne ocekujem nista, nadam se najboljem (srce).
Kako godine idu radim na tome da me stres ne povede tamo prije vremena.
Smatram da kad se ugasimo to je to. Black out. Zivimo kroz gene naslednika, nista budizam, materija, 21 gram itd.
Sent from my Redmi 6 Pro using Tapatalk
There are currently 3 users browsing this thread. (0 members and 3 guests)
Bookmarks