Da li...?

[Raquel]

Naravno, Žene spasavaju Svijet.

[cvxcomputers]

Da ne širim bespotrebnu, i bespoentnu priču...

-Navikneš na mane, kad prihvataš osobu kao cjelinu, ne možeš je sjeckat na komade - ovo mi valja, a ovo ću psu da bacim...

-Ponekad utičeš na voljenu osobu, ili prihvataš njene uticaje na iskorijenje svojih mana i obratno.

-S NORMALNOM i pravom osobom. Dobro će se uvijek dobrim vratiti. Sigurno da ima perioda kad ne cvjetaju ruže i pomisliš da i nije baš tako... Ali, razumijevanje i sloga idu protiv svih prepreka

[Hari Krisna]

Kad počne da gori crvena lampica - slijedi ......

to znaci mozak na rezervi pa samo kratko i pazljivo

[luv_is_a_verb]

vErujem u kosmichku ravnotezu , pa vjerujem da se radi o tome da nam je stalo kad zazmurimo na mane. mada je to mostly stvar navike. naviknesh se na nekog takvog kakav je. ja bar idem principom 'ne pokusavaj mijenjat me, ovo je ipak moja glava'

[Mojsije]

Lako je vjerovat u kosmicku ravnotezu kad si on top of your shit, ali kad shit goes down, e onda ta ideja o kosmickoj ravnotezi i nije toliko romanticna

[luv_is_a_verb]

Lako je vjerovat u kosmicku ravnotezu kad si on top of your shit, ali kad shit goes down, e onda ta ideja o kosmickoj ravnotezi i nije toliko romanticna

ko kaze da je romantichna, postoji i kad shit goes down, been there - done that

[gost085]

Mudrujem opet ali postoje mane koje možes i ne možeš da podneseš.Svi ih mi imamo i neko je svojih svjestan a neko ne.Zašto sve ovo pišem-danas je rijetkost naći čovjeka koji je speman da prizna da je pogriješio,e to je velika stvar.Ja sam nakon jednog IZVINI,POGRIJEŠIO SAM znala da je to to.I da je sve vrijedno truda.Eto toliko o manama.

[goozica]

Kazu kad se krenu prihvatati necije mane ili zmurit na iste da je to znak da nam je stalo.Cak i kad nas te iste stvari dovode do prekogranicne ljutnje.Tad smo obicno u poziciji kad nam padne na pamet da bi drugima uvjek znali dati dobar savjet ali zato sebi ne.Jer,postaje pitanje koliko je to nase prihvatanje nekih osobina,onog do cije nam je pojave stalo,isplativo...
Da li se nas trud,nase razumijevanje,nasa posvecenost cijeni?Ili je pozeljno da te onako zargonski "boli dupe",da budes krajnje sebican pa prvo ti pa sve oko tebe pa tek onda taj neko?
Da li se dobro dobrim vraca ili ipak ne?

E, al' smo mi žene zaje*ana bića...
Razgovor i razumijevanje su osnov svega, bar ja tako mislim. Evo da ti dam jedan primjer...
Cura je počela da izlazi sa momkom, zaljubili se oboje, posle 3 mjeseca već počeli da pričaju o planovima, braku, sve je bilo idealno, ona srećna. Kući je rijetko spavala, posle posla kod njega i njegovih, njegovi je zavoljeli i podrazumijevalo se da će se useliti u njihovu kuću. Posle godinu dana kupljen je prsten, vjeridba ozvaničena, svi srećni spremaju se za veliki događaj... 10 dana prije svadbe oni kod njega, puna kuća, svi za stolom, pričaju, zezaju se i vjerenica u jednom trenutku, u šali, kaže svom dragom jednu jedinu riječ (kao uzrečicu). On ustaje i ide u svoju sobu. Naljutio se. Ode ona za njim, vidi da je ljut i nije joj jasno. On neće da razgovara, em što je ljut, em što je ćutljiv tip. Njena prva misao "razljutiće se, kao i uvijek". Legli su da spavaju, on nije mogao da zaspi i otišao je u dnevnu sobu, vratio se tek pred zoru i zaspao. Ona je ujutru otišla na posao, a posle posla da završi neku obavezu za vjenčanje. Zove ga da vidi gdje je i on preko tel: Razmišljao sam...Neće biti ništa od ovoga... Nema svadbe... Ona, naravno, šokirana...

Momak je na njene mane ćutao. Naljuti se na stvari koje mu smetaju, pa se posle pola sata razljuti i sve je ok. Tako su prevazilazili te stvari. Nikad nisu razgovarali o tome šta im smeta (mane?), bar nije on... Jednostavno mu se skupljalo i na kraju je pukao, a onda je puklo sve, što će reći da nije trebalo da ćuti...

Da li se dobro dobrim vraća? Hm... Da pitam nju, rekla bi da je bila dobra, da nije mislila to što je rekla, da se maksimalno posvetila njemu i njihovoj vezi.
Da pitam njega, rekao bi da je prelazio preko svakog njenog ispada... Oboje su bili dobri, zar ne? Kome se šta vratilo?

Ili je pozeljno da te onako zargonski "boli dupe"

Ko može da funkcioniše tako, taj niti je zaljubljen niti voli...


Dobro Jutro...

[trojkam]

Kazu kad se krenu prihvatati necije mane ili zmurit na iste da je to znak da nam je stalo.Cak i kad nas te iste stvari dovode do prekogranicne ljutnje.Tad smo obicno u poziciji kad nam padne na pamet da bi drugima uvjek znali dati dobar savjet ali zato sebi ne.Jer,postaje pitanje koliko je to nase prihvatanje nekih osobina,onog do cije nam je pojave stalo,isplativo...

Po meni, postoje dva objasnjenja. Mozda je prosao onaj momenat zaljubljenosti, zaslijepljenosti, pa pocinjemo da primjecujemo neke stvari koje prije nismo. Ili, ukoliko je u pitanju snaznija veza i vi ga poznajete dovoljno da znate da je to kvalitetna osoba, moze biti samo faza, tokom koje njegove mane dolaze vise do izrazaja.
U tom slucaju, ja sam za razgovor. Kazemo sto nam smeta, i on ukoliko je voljan, poradice na tome. Jer nesto sto vas dovodi do prekogranicne ljutnje ne moze da gura predugo.
I ne volim onu pricu 'vuk dlaku mijenja, cud nikad'. Uvjek treba razgovarati sa partnerom, jer je vjerovatno izgubio sebe u nekom dijelu, i samo mu treba osjecaj i rijec podrske, kako bi se vratio na pravi put.

Da li se nas trud,nase razumijevanje,nasa posvecenost cijeni?Ili je pozeljno da te onako zargonski "boli dupe",da budes krajnje sebican pa prvo ti pa sve oko tebe pa tek onda taj neko?

Samo postavi sebi pitanje: 'Zelim li ja da budem sebicna osoba, i neko koga boli dupe za druge?'. Poznajuci te (iako je to samo preko foruma), znamo svi ovdje koji je odgovor

Da li se dobro dobrim vraca ili ipak ne?

Uvjek. Ne u smislu, kupo-prodajne aktivnosti. Uradim dobro djelo, i neko ce isto meni. Vec, kad uradis nesto dobro, zadovoljan si sa sobom, a to je dovoljna nagrada.

cijenio ili ne cijenio taj neko to,prvo treba da gledas sebe pa sve ostalo

Nikad se u zivotu nisam osjecaj ljepse, nego kad sam nekog stavio ispred sebe, i kad sam zbog tog nekog htjeo da ispravim svoje mane i da budem bolji. Takav osjecaj zadovoljstva mi nije donijeo uspjeh u mojih 20 i kusur godina.

Samo, cemu trpljenje icijih mana.....boo

Iz istog razloga iz kojeg bi neko trpio tvoje mane. Jer, niko od nas nije savrsen.

Lako je vjerovat u kosmicku ravnotezu

Apsolutno se slazem,to je samo utjeha, kad nemas odgovor za problem. Sve je u nasim rukama, i samo smo mi krojaci svoje sudbine.

[Shogun]

E, al' smo mi žene zaje*ana bića...
Razgovor i razumijevanje su osnov svega, bar ja tako mislim. Evo da ti dam jedan primjer...
Cura je počela da izlazi sa momkom, zaljubili se oboje, posle 3 mjeseca već počeli da pričaju o planovima, braku, sve je bilo idealno, ona srećna. Kući je rijetko spavala, posle posla kod njega i njegovih, njegovi je zavoljeli i podrazumijevalo se da će se useliti u njihovu kuću. Posle godinu dana kupljen je prsten, vjeridba ozvaničena, svi srećni spremaju se za veliki događaj... 10 dana prije svadbe oni kod njega, puna kuća, svi za stolom, pričaju, zezaju se i vjerenica u jednom trenutku, u šali, kaže svom dragom jednu jedinu riječ (kao uzrečicu). On ustaje i ide u svoju sobu. Naljutio se. Ode ona za njim, vidi da je ljut i nije joj jasno. On neće da razgovara, em što je ljut, em što je ćutljiv tip. Njena prva misao "razljutiće se, kao i uvijek". Legli su da spavaju, on nije mogao da zaspi i otišao je u dnevnu sobu, vratio se tek pred zoru i zaspao. Ona je ujutru otišla na posao, a posle posla da završi neku obavezu za vjenčanje. Zove ga da vidi gdje je i on preko tel: Razmišljao sam...Neće biti ništa od ovoga... Nema svadbe... Ona, naravno, šokirana...

Momak je na njene mane ćutao. Naljuti se na stvari koje mu smetaju, pa se posle pola sata razljuti i sve je ok. Tako su prevazilazili te stvari. Nikad nisu razgovarali o tome šta im smeta (mane?), bar nije on... Jednostavno mu se skupljalo i na kraju je pukao, a onda je puklo sve, što će reći da nije trebalo da ćuti...

Da li se dobro dobrim vraća? Hm... Da pitam nju, rekla bi da je bila dobra, da nije mislila to što je rekla, da se maksimalno posvetila njemu i njihovoj vezi.
Da pitam njega, rekao bi da je prelazio preko svakog njenog ispada... Oboje su bili dobri, zar ne? Kome se šta vratilo?



Ko može da funkcioniše tako, taj niti je zaljubljen niti voli...


Dobro Jutro...

Sve zavisi kakva je uzrecica bila. I ja sam poslije 10 godina veze radi jedne recenice eksplodirao.

[goozica]

Sve zavisi kakva je uzrecica bila. I ja sam poslije 10 godina veze radi jedne recenice eksplodirao.

a to je riječ...recimo da ti u toku razgovora kažem "krele".

[Shogun]

E blago joj u pamet...Dje je nasla tu budalu....

[Coolest]

Sve zavisi kakva je uzrecica bila. I ja sam poslije 10 godina veze radi jedne recenice eksplodirao.

Terojiski...nisi ti isključen kao akter gornje priče....

Nego...izvini, ali nemoguće je da možes 10 godina bit sa nekim, i pritom NE IMATI PROBLEMA NI U KOMUNIKACIJI NI FUNKCIONISANJU i na kraju zbog jedne rečenice eksplodiras...
Nešto si nam preskocio u međuvremenu sigurno...ali prisjetićeš se...

Ili...je u pitanju ona druga stvar...mada...djeluješ normalno

[Shogun]

Nije mi se svidjelo kako je "nastupila" jednom prilikom i to ti je to...Ima tu ljubavi koliko oces, ali preko nekih sitnica se ne moze preci.

[Coolest]

A bogami...tesko da ima ljubavi-obostrane...

[Shogun]

Ako je moguce da se dvoje u trenutku "nadju", zasto ne bi bilo moguce da se u trenutku razidju? Dvoje mogu da budu u vezi decenijama, ali da opet ostanu nepovjerljivi jedno prema drugom. Sto se mene tice, mogu se ozenit 15 puta, ali uvijek cu biti sumnjicav. U vjernost ne vjerujem i to nije moj primitivni stav nego nesto sto je sazivjelo sa mnom.
Bajke su na forumu "Politika Generalno".

[Coolest]

Ako je moguce da se dvoje u trenutku "nadju", zasto ne bi bilo moguce da se u trenutku razidju? Dvoje mogu da budu u vezi decenijama, ali da opet ostanu nepovjerljivi jedno prema drugom. Sto se mene tice, mogu se ozenit 15 puta, ali uvijek cu biti sumnjicav. U vjernost ne vjerujem i to nije moj primitivni stav nego nesto sto je sazivjelo sa mnom.
Bajke su na forumu "Politika Generalno".

Pošto pravila u ljubavi nema, moguće je , samo se kod mene teško zadrže lijepe stvari poslije takvih momenata...pa se onda čovjek zapita što je radio toliko godina...ali to sam ja...
A ovo za povjerenje stoji potpuno...skoro sam pametovao na drugi podforum, 'Dubito ergo cogito, cogite ergo sum...' često se ovoga pridržavam..možda prečesto...

[_HokutoNoKen_]

E, al' smo mi žene zaje*ana bića...

Uh, kakav understatement

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Kazu kad se krenu prihvatati necije mane ili zmurit na iste da je to znak da nam je stalo.............
Da li se dobro dobrim vraca ili ipak ne?

Kad se desi da jedno drugom "zhmirite" na neke mane, i prihvatite jedno drugo bash takvima kakvi jeste, e onda...je to pravo. A toga IMA, veeeeeerujte mi.

[Miss_Lucifer]

Da li se nas trud,nase razumijevanje,nasa posvecenost cijeni?Ili je pozeljno da te onako zargonski "boli dupe",da budes krajnje sebican pa prvo ti pa sve oko tebe pa tek onda taj neko?
Da li se dobro dobrim vraca ili ipak ne?

Pre ili kasnije, hoće. Mora.

Iako me život uporno demantuje ja i dalje verujem da se sve to na kraju lepo "ispegla".