Naravno da je neznavena moj Gando. To i nije toliki problem, koliki je problem odnos prema novcu. Jer ovo što je neznavena bi se možda i moglo naučiti, a odnos prema novcu da se promijeni je jako teško.
I meni većina društva govori da sam crn sa prognozama, i da paničim bez potrebe, što štedim kad živim sam i tako dalje. Pokušao sam da pojasnim više puta, ali ne ide. Što bi stari rekli ne daju se razlogu.
A stvari su vrlo jednostavne. U ekonomskom sistemu CG ove godine faliće oko 800 miliona prihoda od turizma. S obzirom da smo dominantno zavisni od uvoza, i da ne možemo da štampamo pare, pare se moraju na neki način ubiaciti u sistem a to je zaduživanjem. Paralelno sa tim zbog sezone koje nema, nećemo naručivati neku robu i materijale iz inostranstva tipa praškove, posteljine i peškire da ne nabrajam dalje, pa će se neki budući odliv smanjiti.
Kako će se dosta manje uvoziti, smim tim biće i manja ponuda robe koja će zbog manje ponude, ali trenutno iste potražnje jer naš narod i dalje troši pare kao da se ništa ne dešava, doći će do poskupljenja cijene.
Firme koje su uvozile robu, opterećene pritiskom dobavljača i datumom valute, kreditima za investicije koje su imale i obrtni kapital, kao i zaradama zaposlenih, će biti prinuđene da rade sljedeće:
- da smanje broj zaposlenih zbog smanjenog obima posla
- da podignu cijene postojeće robe koju imaju na zalihama kako bi servisirali uvećane troškove
- da za buduće količine traže avanse od prodavaca, jer im njihovi partneri iz insotranstva više ne daju robu na odloženo već traže avans ili bnkarsku garanciju.
I tako kad zalihe tražene robe budu iscrpljene, a i dalje postoji neka tražnja za robom, doći će do povećanja njene cijene. Opšti porast nivoa cijena je inflacija.
Kad naiđe kriza, narod teško ali ipak na kraju odustane od luksuza. U CG je za dostinu bio luksuz otići u kafanu. Ovima kojima nije će postati zbog smanjenih plata. Smanjenje prometa u kafanama će dovesti do zatvaranja istih ili otpuštanja viška radnika.
Manjak prometa gotovo uvijek se reflektuje mnogo manjim zvanični mprometom, i povećanim prometom u sivoj zoni. Pa tu država još gubi na strani prihoda.
U međuvremenu, firme će početi da racionalizuju poslovanje i da smanjuju broj zaposlenih. Počeće se sa najjaeftinijm troškovima od kafe kuvarica, i uvijek punih frižidera sokova i pića za zaposlene, pa preko toga da se neće kancelarije čistiti 5x nedjeljeno nego 2x i slično. Onda će ići na smanjivanje menadžera, tim lidera i svega bez čega su mogli prije. Firma neće nabavljati nove telefone za zaposlene itd itd. Da ne nabrajam dalje.
Država, i ovako opterećena admnistracijom i prekomjerenim brojem zaposlenih, će morati neke zaposlene da otpusti - ove na ugovore, a neke da pošalje u penziju koje će zamijeniti neki koji su sad na ugovor. Samim tim smanjio e broj radnika koji pune FOND PIO kojem svake godine država iz budžeta prebaca sve veću i veću količinu novca.
Manja privredna aktivnost se reflektuje npr na manju ptrošnju električne energije, manju naplatu poreza i raznih taksi i dažbina. I sve je to povezano jedno sa drugim, pa se domino efekat teško prekida.
Smanjenje broja zaposlenih i povećanje broja nezaposlenih se zove rast nezaposlenosti.
Kombinacija rasta cijena (inflacija) i rasta nezaposlenosti se zove stagflacija. To je ovo što smo pominjali prije, evo i Gandalf_White danas opet pominje.
Ono što je sigurno, novu ministricu / novog ministra finansija čeka prilično interesantan četvorogodišnji mandat, ko god ona ili on bio. Biće neophodno ozbiljno restrukturiranje javnih finansija, koje po do sadašanjim potezima Vlade u toku krize nisu išle u pravcu konsolidacije
Bookmarks