Originally Posted by
ASC
Ja u ovoj situaciji nedvosmisleno podržavam Ukrajinu (ne navijam jer nismo na utakmici), isto kao što bih podržavao i Rusiju da nju neko ovako mučki napadne pod besmislenim izgovorima.
Ali nevezano za moj stav, prezirem filozofiju "ili si sa nama ili protiv nas", "moraš da izabereš stranu", posebno u složenim situacijama, i više puta sam bio u prilici da ljude pošaljem u spolovilo kad su mene pritiskali takvim pristupom, tako da sam zadnja osoba koja bi nekome da uskrati pravo na neutralnost, "treći put" ili kako već hoćete...
Međutim, u ovoj konkretnoj situaciji, ako misliš da si se popeo na neki moralni pijedestal izviše "navijača" i uzdigao nad situacijom odakle donosiš racionalne i neutralne sudove gurajući ove platitude o potrebi za kompromisima i dogovaranjem primirja, konstatovaću samo da se debelo varaš.
Kakvi kompromisi? Mir pod kakvim uslovima? Šta predlažete i za šta se konkretno zalažete? Detalji... detalji... detalji..
A i ja da bacim svoja dva centa na tu temu:
1) Svaki mirovni sporazum potpisan sa trenutnim ruskim režimom ne vrijedi papira na kojem je napisan. Rusija je dupe obrisala sa Bukureškim memorandumom i Minskim sporazumima. Ko misli da će da se drže slova na nekom papiru taj nije normalan.
2) Imajući to u vidu, jedini realni garant ukrajinske bezbjednosti je ukrajinska vojska i njeni kapaciteti da ojadi neprijatelja.
Zbog toga se ti kapaciteti unaprijeđuju, i treba nastaviti sa njihovim unaprijeđivanjem.
(alternativa bi bila članstvo u NATO-u ili neki slični pakt kojim bi druge sile garantovale učešće u odbrani Ukrajine, odnosno ulazak u rat, ali je izvjesno da od toga nema ništa)
Dakle, kupovina mira teritorijom nije nikakva mudrost.
Pogotovo u ovoj situaciji đe se radi o teritorijama čije je stanovništvo odano Ukrajini i rusku vojsku gleda kao okupatore. Predaja tih ljudi pod vlast Moskve je nemoralna.
Dalje, ovaj pristup je već jednom pokušan.
Krim je otpisan 2014. godine zarad mira (Ukrajina nije ni pokušala da pruži otpor), a dio Donbasa 2015. godine.
Zapad je na mala vrata prihvatio dato stanje i nastavio biznis sa Rusijom ispod stola i dobili smo ovo što imamo danas.
"Umirivanje" agresora tako što ćeš da ga nahraniš "rješava" problem samo privremeno, dok se opet ne otvori apetit, a on već ima naučeno pozitivno iskustvo u kojem je za agresiju nagrađen i logično je da će samo da nastavi kako je krenuo.
Ostavimo to vremenu, ko je bio u pravu a ko u krivu. Između mira i osvete, biraću uvijek prvu opciju.
Nemilosrdna medijska eksploatacija ove nesreće, guranje različitih narativa, fabrikovanje s obje strane i igranje na emocije odvraćaju pažnju od posljedica ovog sukoba koje su širokosežne i sve katastrofalnije što sukob odmiče a kraja mu se ne nazire.
Stoga, neke informacije koje dolaze s relevantnih zapadnih adresa u posljednje vrijeme nedvosmisleno ukazuju na nužnost određenog dogovora, te da je svrha naoružavanja UA pored odbrambene, od sada značajna i za jačanje njene pozicije za pregovaračkim stolom.
Takav zaokret nije iznenađujuć s obzirom na sve veći jaz između stajališta vlada država i javnog raspoloženja. Evropljani nakon početnog jedinstva i saosjećanja pokazuju znakove nerazumijevanja za trenutnu politiku sankcija te pogođeni efektima istih gube strpljenje. Sve veći troškovi života i energetska nesigurnost su obrisi crne budućnosti koji uzimaju primat nad situacijom na ratištu te sve glasnije se priželjkuje pronalazak kompromisa za okončanje rata - makar to uključivalo i pogodovanje Putinu.
To je nova realnost u kojoj i ljubav prema izbjeglicama lagano kopni, kako izlaze nove pojedinosti o socijalnim izdacima država, posebnom statusu u odnosu na druge ugrožene i pritisku na džepove domaćina.
Prema tome Zelenski može očekivati od vodećih EU partnera otvorene sugestije da odustane od nekih odbrambenih ciljeva. US, naravno, ima drugačije interese.
Dva su moguća puta:
1. Dogovor o prekidu rata koji možemo posmatrati iz dvije perspektive:
- Kao kompromis koji sve poginule ljude čini uzaludno bačenim životima a razorene gradove.. raseljene i unesrećene milione ljudi žrtvama surove politike.
- Kao kompromis kojim se zaustavlja dalje krvoproliće spašava preostala infrastruktura, deblokiraju lanaci snabdijevanja i ublažava kriza hrane.. pokreće i oporavlja privreda i spašava uzdrmani globalni poredak.
(Da li se taj kompromis treba bazirati na teritorijalnim ustupcima i međunarodnim garancijama za obje strane u sukobu ili novoj sigurnosnoj arhitekturi.. za ovu našu raspravu je irelevantno)
2. Dugotrajni iscrpljujući rat na evropskom kopnu (uvlačenje NATO-a u sukob) koji se snažno prelama i na širem geopolitičkom i geoekonomskom nivou i koji vodi ka enormnim ljudskim gubicima, globalnoj gladi i smrti kapitalizma uz stalnu nuklearnu prijetnju. Jedno veliko resetovanje u svakom smislu te riječi, rađanje novog multipolarnog svijeta i krah globalizacije i svega šta ona predstavlja.
____________________
U trenutnoj stvarnosti, mi zapravo svjedočimo urušavanju jednog životnog stila na koji su generacije 'slobodnog svijeta' navikle.
Ako je to cijena koju smo spremni platiti kako bi jedna failed state, u prljavoj igri velikih sila, u nedogled bezuspješno branila svoju teritorijalnu cjelovitost, onda bi ta žrtva za malog čovjeka (nakon probuđenja) mogla izgledati - strahovito.
The more things change, the more they stay the same.
Reply With Quote
Bookmarks