A dalji plan puta je bio nedje ljetos, u toku neke od enduro voznji, idemo li za Tunis?! Rece Vedza kroz dim cigarete. Cu, sta ovo pita pomislih a kao iz topa rekoh, naravno da idemo ) I onda opet zatisje )
E vec nedje u septembru se moralo malo detaljnije pricati. Plan broj jedan je bio da se ide u oktobru, sto je meni bilo nemoguce zbog posla, isti razlog kao sto sam prosle godine propustio Spaniju. Moram reci da nam je obojici stvarno bilo zao sto jos neko nije mogao jer se na kraju ispostavilo da je ovaj eksperiment, izvidnica kako smo ga nazvali put pogodak, ne samo pun pogodak nego nesto sto se pamti do kraja zivota, i ispade prava avantura.
Sve je bilo obavijeno velom nepoznanice za nas, dje idemo, sta nas ocekuje, koliko ce motori da trose, da li cemo imati hrane, vode, goriva, sta da nosimo od alata, rezervnih djelova, pancira, AK-47 ili B-4-4
Ali nekako smo slicno razmisljali, i cijelim putem, sto se ispostavilo sjajno, a opet nista novo
Pripremamo se kao za nase dnevne voznje samo malo vise donjih gaca i carapa nosimo I generalno jeste bilo tako, osim sto me Jovan napomenu da nosim rezervnu pumpu goriva i diznu.
Standardna oprema koju inace uvijek nosimo i na dnevnim voznjama po CG su, pumpa, set za krpljenje guma, dvije rezervne gume (ako se ventil otkine), alata bar za ovo sto znamo popraviti, i kanap za slepanje.
Uigrani smo vec dovoljno da to rasporedjujemo u ruksake zajedno sa hranom i vodom za svaki dan.
Jedino sto smo morali dodatno da nosimo je bilo gorivo, jer stvarno nijesmo znali sta nas ceka i koliko ce dan da traje.
Ovo je ujedno i bila moja najveca briga, rezervoar na KTM-u (Friku) je 5,5l a u zavisnosti od raznih uslova voznje trajao mi je od 50-100km voznje, terenima koje znamo! Dok je pijesak vec nesto drugo, zadnji tocak obrne i 10km dok prednji mozda i samo 3... A ceka nas pustinja, i to Sahara! Nije bas bezazleno vozili smo vec ranije Veliku plazu, pa smo donekle znali sta nas ceka, ono sto je sigurno, guranje motora kroz pijesak je skoro pa Sizifov posao, upaliti ga na guranje nema sanse, slepanje... uh ne zelim ni da pomislim. Ali imali smo iskustva pa vec znam kako ide i sta donekle mozemo ocekivati.
Kako smo vec znali da u oktobru ne mozemo, novembar je postavljen kao plan B kojeg bi trebalo da se drzimo. Ja uspiijevam da dobijem jos vise slobodnih dana i umjesto 8-9 imamo na raspolaganju citave dvije sedmice. KrF ti *****, sreca, sreca radost, dok kazem, uvijek ti je u podsvijesti da nemas pojma sta te ceka ali jedva cekamo da vidimo upravo to!!!
Dok traju pripreme motora za registraciju, pocela je bila da mi se vrzma ideja da ja ipak ubacim 990 u kombi. A razlozi su bili racioalni sa jedne strane, kazem racionalni jer razmisljam sa tacke gledista sa koje znam sta dobijam, a to je autonomija goriva od min 200km i udobnost. Ono sto kopka oko te odluke je faktor nepoznanice, nemam pojma kakav ce teren biti. Sa velikim motorima je nemoguce voziti pijesak, jos ako je to 100km na dan, onda, bas smisla nema iznosim tu ideju i dobijam uvijek koristih savjeta, samo je potrebno sve to kanalisati. Zaboravio sam da pomenem da smo Vedza i ja vec bili u kontaktu sa Romanom, bratom endurasem, koji ide u Saharu vec 5+ godina zaredom! Moram priznati da me ta informacija brinula, jer sam se bojao da ce se i meni tako svidjeti :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:
Saharu zamrzis ili zavolis, rece on! Sad nam je sve jasno kad smo se vratili! 8-)
Prema njegovim savjetima a i putopisu, izbor je sasvim jasno "pao" na hard enduro motor, takodje i u uputstvima Deser Soul-a (grupa Slovenaca koji organizuju voznje po pustinji) pise iskljucivo 250-450!
Pokusavam da sto vise olaksam ruksak kako bih mogao ponijeti dodatno gorivo, tako da alat prebacujem u kratku "kanalizacionu cijev od 3 coli" vec poznatu kao termos ) sa strane postavljam "bisage" tacnije platnene torbice sto mi je Neven napravio za 990 adv.
To se pokazala kao dobra ideja, s obzirom da ruksak cesto bude i to 10kg tezak.
Vedza takodje priprema Fukusimu (Xr400) kao i Adza (Citroen Jumper - kombi, sivi kombi vesele boje)
Sve prolazi kako treba, cak i tehnicki pregledi nekako sve ide kako treba, prosto ne mogu da vjerujem. Tablice, saobracajne i zeleni kartoni spremni Jedno 10 tak dana prije puta za koji smo dogovorili da bude 11.11.2018. odlazim do Doma Zdravlja da vidim treba li nam kakva vakcima, ima li nekih bolesti ili sta vec Srecom ne treba nista, tako da i to prodje lagano.
Nema sta, vrijeme prolazi a Afrika nam se primice... Moram priznati da sam uvijek tako rado citao putopise iz Afrike, zamisljao taj kontinent, itekako htio da budem dio te pustolovine ali ni na kraju pameti da ce to biti ovako, nekako brzo i to Frikom, ***** ti sunce! Nijesmo nikom puno ni pricali dje idemo, vjerovatno jer je i nama (meni) djelovalo nemoguce
Mojima sam kuci rekao, mozda nedjelju dana prije, onako usputno dok sam mijesao beton, e vidite ne mozemo sledeci vikend betonirati, idemo ja i Vedza do Tunisa da se malo provozamo, nijesam smio reci Afrike i Sahare. Tunis nekako zvuci tu odmah
Kako idemo kombijem, moram priznati da je ogromna razlika nego putovanje velikim motorom, prije svega sto mozes da se opustis sa prtljagom tako da ide, sator, vreca, cebe, dva duseka na naduvavanje, grijalica, produzni kabal, stolica na rasklapanje i ko ce ga znati sta sve ne )
Bookmarks