Iz raznih novina

[BrunoX]

U Crnoj Gori trenutno boravi 70.309 turista, što je na istom niovou kao prošle godine, odnosno oko 12.000 turista više u odnosu na prošlu sedmicu, saopštila je Danica Ćeranić, menadžer Nacionalne turističke organizacije NTO.

U izdanju Nacionalne turističke organizacije Crne Gore, a u saradnji sa izvršnim producentom, agencijom AMC Communications«iz Budve, izašlo je novo izdanje Montenegro Explorera-a, sveobuhvatnog magazina o turističkoj ponudi Crne Gore koji je prvenstveno namijenjen stranim turistima.

Izdanje je dvojezično, na engleskom i njemačkom jeziku i sadrži ukupno 115 koloritnih stranica, sa prepoznatljivim vizuelnim identitetom i dizajnom.

Montenegro Explorer je ovih dana distribuiran turističkoj privredi (hotelima, agencijama, restoranima), strateškim i ostalim partnerima, Vladi i njenim institucijama itd.

PR koordinator Vodacom-a Elena Zaputović saopštila je informacije o projektu „Svaka kap je važna".

Cilj kampanje je podizanje svijest građana i turista o značaju vode i štednje vode u prilikama i lokacijama gdje je to moguće.

Kampanju je podržalo Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine, Nacionalna turistička organizacija u saradnji sa mrežom lokalnih turističkih organizacija na crnogorskom primorju i JP Morsko Dobro.

"Svaka kap je važna" je osmišljena kroz naljepnice sa sugestijom o smanjenju potrošnje vode. Kampanja je namijenjena turistima i gradjanima Crne Gore.

Naljepnice će biti aplicirane u kupatilima hotela i privatnog smještaja na području pet primorskih Opština, članica Vodacoma: Herceg Novog, Bara, Tivta, Kotora i Budve.

“Vodacom je zajedničko uslužno i koordinaciono društvo za vodosnabdijevanje i odvođenje otpadnih voda za Crnogorsko primorje i opštinu Cetinje, osnovano marta 2005. godine. Osnovano je sa sa ciljem dalje modernizacije rada u ViK-ovima, odnosno koordinator je u podizanju organizaciono-tehničko-finansijske efikasnosti lokalnih vodovodnih preduzeća”, objasnila je Zaputović.


Na današnjoj pres konferenciji novinari su informisani i o sedmičnom izvjestaju telefona za informacije, pritužbe i pohvale Call Centra Nacionalne turističke organizacije Crne Gore 1300.

Tokom predhodnih sedam dana zabilježeno je 87 poziva, od čega 60 pritužbi, dvije pohvale, a 25 poziva se odnosilo na davanje informacija, o smještajnim kapacitetima, brojevima telefona agencija, informacije o vremenskim uslovima/saobraćajnicama i slično.

Žalbe su se odnosile na buku usljed preglasne muzike, zaostale građevinske radove, otpad... Pohvale su se odnosile na izgled bulevara u Budvi i na ažurnost i ljubaznost operatera Call centra.

11 Jul 2008. 16:17 | Izvor: CdM

Prošle godine, u ovo doba, mi je zbog gužve trebalo 6 sati iz Herceg Novog kolima do Podgorice. Ove godine nema niđe zastoja, što govori kako su naše saobraćajnice modernizovane dok je broj turista u blagom porastu. Evo tek sad vidim kako se mi brzo infrastrukturno i turistički razvijamo

[EgZeKuToR]

U Crnoj Gori trenutno boravi 70.309 turista, što je na istom niovou kao prošle godine, odnosno oko 12.000 turista više u odnosu na prošlu sedmicu, saopštila je Danica Ćeranić, menadžer Nacionalne turističke organizacije NTO.

U izdanju Nacionalne turističke organizacije Crne Gore, a u saradnji sa izvršnim producentom, agencijom AMC Communications«iz Budve, izašlo je novo izdanje Montenegro Explorera-a, sveobuhvatnog magazina o turističkoj ponudi Crne Gore koji je prvenstveno namijenjen stranim turistima.

Izdanje je dvojezično, na engleskom i njemačkom jeziku i sadrži ukupno 115 koloritnih stranica, sa prepoznatljivim vizuelnim identitetom i dizajnom.

Montenegro Explorer je ovih dana distribuiran turističkoj privredi (hotelima, agencijama, restoranima), strateškim i ostalim partnerima, Vladi i njenim institucijama itd.

PR koordinator Vodacom-a Elena Zaputović saopštila je informacije o projektu „Svaka kap je važna".

Cilj kampanje je podizanje svijest građana i turista o značaju vode i štednje vode u prilikama i lokacijama gdje je to moguće.

Kampanju je podržalo Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine, Nacionalna turistička organizacija u saradnji sa mrežom lokalnih turističkih organizacija na crnogorskom primorju i JP Morsko Dobro.

"Svaka kap je važna" je osmišljena kroz naljepnice sa sugestijom o smanjenju potrošnje vode. Kampanja je namijenjena turistima i gradjanima Crne Gore.

Naljepnice će biti aplicirane u kupatilima hotela i privatnog smještaja na području pet primorskih Opština, članica Vodacoma: Herceg Novog, Bara, Tivta, Kotora i Budve.

“Vodacom je zajedničko uslužno i koordinaciono društvo za vodosnabdijevanje i odvođenje otpadnih voda za Crnogorsko primorje i opštinu Cetinje, osnovano marta 2005. godine. Osnovano je sa sa ciljem dalje modernizacije rada u ViK-ovima, odnosno koordinator je u podizanju organizaciono-tehničko-finansijske efikasnosti lokalnih vodovodnih preduzeća”, objasnila je Zaputović.


Na današnjoj pres konferenciji novinari su informisani i o sedmičnom izvjestaju telefona za informacije, pritužbe i pohvale Call Centra Nacionalne turističke organizacije Crne Gore 1300.

Tokom predhodnih sedam dana zabilježeno je 87 poziva, od čega 60 pritužbi, dvije pohvale, a 25 poziva se odnosilo na davanje informacija, o smještajnim kapacitetima, brojevima telefona agencija, informacije o vremenskim uslovima/saobraćajnicama i slično.

Žalbe su se odnosile na buku usljed preglasne muzike, zaostale građevinske radove, otpad... Pohvale su se odnosile na izgled bulevara u Budvi i na ažurnost i ljubaznost operatera Call centra.

11 Jul 2008. 16:17 | Izvor: CdM

Prošle godine, u ovo doba, mi je zbog gužve trebalo 6 sati iz Herceg Novog kolima do Podgorice. Ove godine nema niđe zastoja, što govori kako su naše saobraćajnice modernizovane dok je broj turista u blagom porastu. Evo tek sad vidim kako se mi brzo infrastrukturno i turistički razvijamo

vjerujesh li ti u ovo?tj,vjeruje li iko u ovo?

[sinisam]

Kranom oštetili vrtić

INCIDENT NA GRADILIŠTU GARAŽE IZA RESTORANA “MAŠA”

Radnici firme koja gradi garažu u neposrednoj blizini JPU „Ljubica Popović“ juče su greškom srušili dio zida na spratu toga vrtića. Prema riječima portparolke vrtića Sanje Laban do incidenta je došlo poslije 12 časova, a djeca nijesu bila ugrožena.
- Od kada su počeli radovi, djeca su smještena u prostorijama na drugom kraju vrtića, koji je udaljen od gradilišta. Obratili smo se MUP-u, Agenciji za izgradnju i razvoj grada, koja je investitor radova, kao i Ministarstvu prosvjete - kazala je Laban.
Ona je rekla da je najvažnije da su djeca bila bezbjedna, a da šteta još nije procijenjena. Prema nezvaničnim informacijama do incidenta je došlo kada je zbog nestručnog upravljanja dizalicom zakačen zid na spratu vrtića.
Stanari Ulice Ivana Vujoševića prije nekoliko dana, protestovali su zbog početka izgradnje garaže, smatrajući da takav objekat ne treba da bude u blizini vrtića, jer ugrožava bezbjednost i zdravlje djece.
Izgradnja garaže na tom mjestu, počela je prije nekoliko dana, a radnici preduzeća angažovanog za izgradnju, koji sinoć nijesu željeli ništa da komentarišu, kopaju temelje pored samog zida vrtića.

[night_silence]

[B].
Izgradnja garaže na tom mjestu, počela je prije nekoliko dana, a radnici preduzeća angažovanog za izgradnju, koji sinoć nijesu željeli ništa da komentarišu, kopaju temelje pored samog zida vrtića.

A shto ima radnici da komentarishu???Vece su im plate 3 puta nego novinara tako da to nije taj rang da oni razgovaraju

[Vukasin Micunovic]

Ubistvo zbog Radovana Karadžića

Podgoričanin Darko Perović (36) na smrt je pretukao svog sugrađanina Veroljuba Petrovića (51), samo zbog toga što je (Petrović) u prepirci sa njim tvrdio da je "trebalo davno uhapsiti Radovana Karadžića".

Perović i Petrović su prepirku o Karadžiću, kako objavljuju podgorički listovi, započeli pre nekoliko dana, u jednoj kafani na planini Veruša, gde Petrović ima vikendicu.

Njih dvojica su se, posle prve svađe, ponovo našli zajedno u drugoj kafani, gde su nastavili prepirku.

Perović je Petrovića tom prilikom snažno pretukao, usled čega je, prema izveštaju lekara, nastupila smrt.

Petrović je u petak u Podgorici.

Uz krivičnu prijavu, Perović je predat istražnom sudiji i brani se ćutanjem. Perović je, kako su mediji objavili, već poznat policiji i sudovima zbog ranije počinjenih krivičnih dela.
http://www.mtsmondo.com/news/vesti/text.php?vest=105071

[N_L]

Dozivotnu tome treba.

[night_silence]

Zato sto ja pamtim da sam putovao 3 dana i 2 noci vozom od BG do Zelenike...pocetkom 60-tih....a do prije malo vise od 100 g. od Evropljana posjecivali su nas samo
spijuni (Vijala de Somnije) ili idealisti i antropolozi (P.N. Rovinski).... i mnogo dobro se sjecam od cega se pocelo....(btw, vidjoh na TV juce dokumentarac i u njemu demonstrante iz 1988 u PG...tija faca....A TO JE BILA ALTERNATIVA-SVOJI, SIROMASNI,U GUDURAMA BALKANA ZABORAVLJENI,OD SVIH TOKOVA IZOLOVANI...ALI PONOSNI I GOSTOPRIMLJIVI U SVOJOJ BIJEDI....mrrrshh!.

A MA I POMISAO o tome da nas predsjednici Amerike (ili MNOGO OZBILJNI kandidati za to) posjecuju, hvale, odmaraju kod nas nekoliko dana- o tome nije moglo bit ni govora.....pa ni predsjednik Srbije NAS NIJE POSJECIVAO CESTO, a ne sto drugo.

Ali svakako najvazniji razlog moga pozitivnog stava i zadovoljstva tom posjetom je IZGRADNJA AUTOPUTA KOJA CE KONACNO I ZAUVJEK IZMJENITI BUDUCNOST MONTENEGRA, I KONACNO I ZAUVJEK SJEVER UKLJUCITI U EVROPU!!!

A takav cilj o kojem su MASTALE GENERACIJE ELITNIH CRNOGORACA (bezuspjesno, nazalost!) moze se ostvariti samo OGROMNIM KREDITOM, KOJI CE ODMAH, BUKVALNO ODMAH PODICI ZIVOTNI STANDARD ZA DUPLO! Jer gradnja autoputa je zamah cijele privrede....samo pogledaj Hrvatsku milicaaaaa.....njihov ogromi napredak direktna je posljedica autoputeva....ali NIJE BILO LAKO NAC ZAINTERESOVANE ZA KREDITIRANJE SVE DOK IH NEKAKO NE UBIJEDIMO DA CE MONTENEGRO ZAISTA POSTATI NOVI I LJEPSI MONAKO, a ova posjeta je dooobar znak da se u tom pravcu napreduje. A ako takvi investiraju veliki novac, oni ce dobro cuvat svoju investiciju, pa nece bit ni aspiracija na nasu zemlju (koje su konstanta , na moju veliku zalost) ni bilo kakve nesigurnosti, PA SAMIM TIM NI KONSTANTNOG *ODLIVA MOZGOVA*, KOJI NAS JE STOLJECIMA *PRIKUCAVAO* DOLJE, JER KAD NAJBOLJI ODLAZE I NEVRACAJU SE DO SMRTI (osim na par nedjelja)-TU NIJE MOGLO BIT VELIKOG PROGRESA NI SRECE!

Ja nisam *starac Focho*, ali ako pamtim da je put do Zelenike trajao 3 dana, a naredni put se pokvario jedan motor od DC 3 (onaj avion kao u *Kazablanci* je saobracao za *elitu*, a ostali 3 dana ojhaaa) te me put avionom imao kostat *mladoga zivota*- ZAISTA MI JE KONCERT MADONE U OKOLINI TE ZELENIKE RAVAN CHUDU....(ako gledas sa jednog aspekta-totalno nije momenet za takav dogadjaj....ali ako *promjenis vizuru*-mozda je bas sada NAJBOLJI MOMENAT da privucemo paznju na nas minijaturne....a JESMO PRIVUKLI, JER NIKO NEBI MOGAO VJEROVAT DA CE MADONA (koja mi je hiper odvratna...ali kcerka ide *po svaku cijenu*, a to je vaznije od moga ukusa, jer na mladjima...)-OTKAZAT KONCERTE U BEOGRADU I ZAGREBU RADI OVOGA U MONTENEGRU, NA KOJEM CE *PO DEFAULTU* PRISUSTVOVAT SVI POLONSKI, ABRAMOVICI, MISKOVICI, ROTSILDI I SLICNI, KOJI ODREDJUJU PRAVCE I SUDBINE ZEMALJA I NARODA!

Pozdrav,

Da ne bi ispalo da ja polemishem sa vama jer ochigledno pripadam svijetu koji je svjetlosnim godinama daleko od vasheg ipak bih nekoliko stvari koje ste naveli protumachio na drugi nachin!!!Ako ce da se okupi ta svita zemaljskih svetaca (kako ste ih vi opisali) onda bi se trebalo potruditi da ih ne dochekaju samo par familija koje imaju exluzivno pravo nad CG pokretnim i nepokretnim inventarom vec da to bude ujedno i narodno veselje!!!To nece biti narodno veselje jer se narod pa skoro prepolovio zbog kako premijer kaze:"Svi moji politichki protivnici su osjecali i josh vishe ce osjecati posledice toga!!!"
Shto se tiche mozgova koji ce se vratiti u CG ja sam za to ali da to ne budu razni pornografski performansi za koje smo jedno u saznanju (mozda je krivac za to javni servis ja ne znam)!!!
I specijalan komentar koji bih dao je vezan za vashu tezu:

[B]A TO JE BILA ALTERNATIVA-SVOJI, SIROMASNI,U GUDURAMA BALKANA ZABORAVLJENI,OD SVIH TOKOVA IZOLOVANI...ALI PONOSNI I GOSTOPRIMLJIVI U SVOJOJ BIJEDI....mrrrshh!

Zashto ne podjete kod organizatora koncerta i sa njim podijelite taj stav?
ps:evo je i SDP konachno shvatio da ih premijer lichno poziva na dzihad u odbranu svog kapitala i drago mi je da su pokazali znake zdravih ljudi koji politiku ne dozivljavaju na taj nachin!!!

[dadic]

slazem se. sjecam se da je Vecernjim Novostima (tad sam to citao haha poslije neprevazidjeni Dnevni Telegraf! najjjjjaci dnevni list) je izasla news da je neki momak u BG ubio covjeka zato sto je ovaj nesrecnik reko da je cibona bolja od partizana. . .

[Ćipur]

U RIĐANIMA KRAJ NIKŠIĆA NA SABORU PEKOVIĆA OKUPILO SE OKO HILjADU BRATSTVENIKA


Život razdvojio, zavičaj spojio


Nikšić, 2. avgusta - Na prostranom imanju predaka u Riđanima kraj Nikšića, sabralo se danas bratstvo Peković. Tri godine nakon prvog skupa u Morači, ponovo se sakupili bratstvenici rasuti po čitavom svijetu. Okupio ih je još jednom zavičaj da se zajedno sa prijateljima druže, provesele i bolje upoznaju. Da na Ilindan pokažu privrženost jedni drugima i zemlji predaka i da potvrde kako svaka nedaća, podijeljena sa bližnjim, brže mine, a radost novog sretanja postane neprocenjivo vrijedna.

Ispod brane jezera Slano slilo se oko hiljadu ljudi i stotine auta. Ogromni šator, bogata trpeza, kulturno umjetnički program, pjesma zavičajna i gusle. Rezanjem slavskog kolača iguman manstira Pivskog Nikifor, blagoslovio je skup i prenio pozdrave episkopa budimljansko nikšićkog Joanikija poželivši Pekovićima svaki uspjeh i sreću. Sabor je otvorio predsjednik bratstva Ljubomir Peković podsjećajući da su njihovi preci u 16. vijeku doselili u Riđane iz Hercegovine.

- I danas smo tu iz svih krajeva, sa svih strana, od svih razgranatih djelova ponosnog stabla Pekovića. Družite se i veselite, međusobno pomažite, širite bratsku ljubav, rađajte se i množite i čuvajte zavjet naših slavnih predaka i roda svoga, poručio je Ljubomir Peković. Nakon pozdravnih riječi predstavnika skoro svih oranaka bratstva iz cijele Crne Gore kojih ima i u zemljama okruženja, naročito u Srbiji, a stizali su do Kanade i Australije, najburnijim aplauzom, kao i u skoro svim salama gdje je igrao, pozdravljen je košarkaški as Nikola Peković.

- Živite zdravo, bavite se sportom da bi imali zdravo Bratstvo koje će uvijek biti uz vas i ponositi se vama. Meni je danas lako, nema utakmice i danas smo svi pobjednici, rekao je Peković. Iz daleke Kanade stigao je Andrej Peković sa suprugom, potomak župskih Pekovića i dr Draško Peković, koji su kazali da su srećni što su našli svoju porodicu.

Stariji članovi bratstva nastavili su priču o precima, a potomci kuda ih je život odnio, o porodici, poslu, nostalgiji... Pa onda opet u kolo, uz pjesmu. I tako sve dok se sumrak nije počeo spuštati na Riđane, a bratstvenici razilaziti uz dogovor o novom viđenju za tri godine u Dubrovsku u Šavniku.


Z.B.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...8-03&id=146460

[Jal Cargo]

Blic, 03.08.2008.


Honekerov bunker


Pedeset kilometara severno od Berlina, a samo pet od nekadašnjeg sedišta nekadašnjeg predsednika Nemačke Demokratske Republike u Vandlicu, nalazi se selo Prenden.

U gustoj borovoj šumi iza njega između 1978. i 1983. godine sagrađeno je ogromno atomsko sklonište za Eriha Honekera i njegove najbliže saradnike. U slučaju nuklearnog napada najviši predstavnici Partije socijalističkog jedinstva (SED) mogli bi da rukovode odbranom iz hermetički zatvorenog bunkera. Gotovo 19 godina posle pada Berlinskog zida, zgrada pod vojnom šifrom 17/5001, čije je postojanje nekada čuvano u strogoj tajnosti, od juče je prvi put dostupna javnosti.
Sam Honeker je samo jednom na dva sata posetio ogromno betonsko skrovište koje se prostire do dubine od 30 metara*, i to povodom završetka njegove izgradnje 13. decembra 1983. godine. U bunkeru se mnogo bolje snalazi fotograf Hanes Henzel iz Berlinske mreže bunkera (BBN), koji već dve godine silazi u sklonište da bi kamerom zabeležio svaku od oko 300 prostorija u njemu.

Rekorder na istoku

„U vreme kada je sagrađeno, ovo je bilo najveće atomsko sklonište u zemljama Varšavskog pakta izvan Sovjetskog Saveza“, kaže Henzel. Zgrada se nalazi pod zaštitom države, pre svega zbog jedinstvenih visećih platformi sa komprimovanim azotom radi ublažavanja vibracija u slučaju nuklearne eksplozije. Na tim platformama su se nalazile najznačajnije prostorije za rukovodstvo NDR-a, od kojih su neke bile na dva nivoa.
Za posetioce su dovoljno impresivne i same dimenzije ovog svedočanstva hladnog rata. „Samo beton koji je upotrebljen za izgradnju danas bi koštao oko 2,5 miliona evra“, procenjuje Henzel. Ispod zemlje se nalazio čitav mali grad. Bunker je širok 66 puta 49 metara i visok 23,5 metara i postavljen je na betonsku ploču debljine 2,4 metra. Gornju tavanicu čini betonski sloj debljine 3,8 metara.
Sklonište je tako napravljeno da u njemu 14 dana može da preživi 400 ljudi, što je trebalo da omoguće sistem za prečišćavanje vode iz bunara, dovodi vazduha i struje, klima-uređaji, ambulanta s operacionom salom, velika kuhinja i zona za dekontaminaciju. Džinovski kompresori i pet rezervoara sa komprimovanim vazduhom zapremine 3.000 litara trebalo je da obezbede konstantni natpritisak unutar bunkera, kako u njega ne bi mogli da prodru gasovi spolja.

Uselio se Bundesver

Plan je bio da rukovodstvo NDR-a kolima napusti bunker nakon 14 dana i da s najbližeg aerodroma avionom bude prebačeno u Moskvu. Ogromno postrojenje za telekomunikacije trebalo je da obezbedi vezu sa celokupnim istočnim blokom.
Do kraja 1989. godine o bunkeru je brinulo tridesetak pripadnika obaveštajne službe, a nakon ujedinjenja Nemačke u njega se „uselio“ Bundesver, koji ga je do 1993. godine koristio kao centralu za komunikacije.
„Kasnije je Bundesver zabetonirao ulaz“, kaže Henzel. S vremenom se, međutim, pročulo šta se krije u šumi iza Prendena. Godine 2002. znatiželjnici su provalili ulaz u bunker i počeli da ga istražuju na svoju ruku. Lopovi su odneli bakarne kablove i nameštaj, ali iznenađuje činjenica da su mnogi tehnički uređaji ostali na svom mestu.
Do kraja oktobra posetioci će za 20 evra moći da vide prostorije iza teških čeličnih vrata u kojima usred leta temperatura iznosi svega desetak stepeni, dok je vazduh vlažan i memljiv. Na trospratnim krevetima i starom Honekerovom teleks-aparatu uhvatila se buđ, ali je zato linoleumski pod, tipičan za Istočnu Nemačku, odoleo zubu vremena.
Za 100 evra turisti će čak moći da ostanu u bunkeru četiri sata i da ga istražuju provlačeći se kroz uske prolaze i hodnikekojima odavno niko nije prošao.
Sklonište će biti otvoreno za posetioce samo tri meseca, a nakon toga će ponovo biti zatvoreno. Naime, da bi se sprečilo dalje propadanje spomenika, kao i eventualne nesreće, prilaz će opet morati da se zabetonira. Zainteresovanima će jedino preostati Henzelove fotografije bunkera, čija će prezentacija najkasnije do 2010. godine biti postavljena na Internet.


* Na BBC i RTS sam cuo 70 m.

Inace, Njemacka Vlada zeli da zatvori (zapecati) bunker zbog, kako su rekli, preskupog odrzavanja.

Nekoliko fotografija:

1, 2, 3.


_______________________

[Ćipur]

ODNOS PREMA BUKOVIČKIM SRBIMA ISPOD PRAVA OSTALIH NACIONALNIH GRUPA


Pogažena prava Srba


Projekat koji se posljednjih mjeseci najavljuje kao rješavanje problema za povratak navodnih prognanika iz pljevaljske Bukovice, kao i nedavna posjeta ambasadora SAD Roderik Mura tema je kritike nevladinog sektora, jer predloženi projekat krši ljudska prava Srba a posjeta američkog diplomate se tumači kao čudan potez. Naime, sporni projekat predviđa poboljšanje putne infrastrukture, električne mreže, kreditne linije za sve mještane pomenutog sela, ali i izgradnju 118 kuća za Muslimane, dok nijedan Srbin i, pored potreba, neće dobiti novi krov nad glavom. Takođe, posjeta Mura i razgovor sa bukovičkim muslimanima u privatnoj kući jednog od bukovičkih stanovnika, bez prisustva javnosti, poredi se kao putovanje Holbruka po Kosovu i njegovo tajno sastančenje sa predstavnicima Albanaca.
- Vraćati život u Bukovicu je potrebno kao i u sva druga pljevaljska sela koja su poluprazna ili potpuno prazna. Međutim, davati nekome privilegije na osnovu nacionalne i vjerske pripadnosti, a istovremeno drugima uskraćivati na osnovu nacionalne pripadnosti je strašno i mimo svakog normalnog ponašanja. Zamislite gradi se 118 kuća, po principu kuća za svakog Muslimana, iako kuće nijesu porušene, a nijedan Srbin kuću ne može da dobije. Takav postupak od strane crnogorskih vlasti ne može se nikako drugačije tumačiti nego kršenje ljudskih prava Srba - kazao je koordinator Organizacije zaštite ljudskih prava i međunarodnu saradnju "AMNESTY" Zlatan Radenković.
- Imam potpune podatke o stanju u Bukovici i znam da tamo žive porodice kojima treba pomoći ako se razmišlja o njihovom opstanku. Isto tako znam da ima srpskih porodica, mladih bračnih parova, koji imaju troje djece, starosti do pet godina, a njihova kuća je u lošem stanju i potrebna je obnova ili izgradnja nove. Takođe, postoje staračka domićinstva koja provode zimu u kolibama, a projekat Vlade Crne Gore ne predviđa njima pomoć. Kako bi se to moglo drugačije tumačiti nego da im je pomoć uskraćena zato što su Srbi - kazao je Radenković i objasnio da istinu o Bukovici zna mali broj ljudi i da se u javnosti najviše iznosi netačnih podataka.
On je, takođe, podsjetio da se oko Bukovice prave razne kombinacije, pa je i sama posjeta ambasadora Roderika Mura nejasna.
- Zamislite imate posjetu Bukovici jednog diplomate, koji organizuje sastanak samo sa Muslimanima. Istini za volju, on je sastanak održao i sa Srbima, ali tek kada su se oni okupili i kada su praktično taj sastanak tražili. Sastanak sa Muslimanima se održao iza zatvorenih vrata i u privatnoj kući. Prosto da ne povjerujete, da se teži pomirenju a sastanči se tajno sa predstavnicima jedne nacionalne grupacije, dok se druga želi izbjeći - kazao je Radenković, uz nadu da će Vlada Crne Gore i svi drugi zainteresovani ljudi za pomoć Bukovice i Srbe tretirati kao i ostale nacionalne grupacije i da će im pomoći na isti način kao ostalim.
Podsjećanja radi, početkom godine predsjednik Crne Gore Filip Vujanović naložio je da se pokrene projekat za povratak života u Bukovici, a za predsjednika komisije koja će sprovoditi projekat imenovan je Asim Telaćević. Radne komisije su obišle teren tako što su obišle 118 lokacija na kojima se nalaze kuće Muslimana, bez razlike da li oni žive ili ne žive u Bukovici, kako bi se istim vlasnicima podigle nove. Međutim, za sada radne komisije nijesu obišle nijednu lokaciju gdje se nalaze srpske kuće.

B.Je.

Mur kao Holbruk

- Kad bolje razmislim američki ambasador na isti način se ponaša kao Holbruk na Kosovu 1998. godine. Svakako jedina je razlika što se Holbruk sastajao sa teroristima a Mur sa mirnim mještanima Bukovice. Naravno ne treba zaboraviti da se Mur sastao i sa Muslimanima koji su specijalno stigli iz Sarajeva, i koji se angažuju prilikom dovoženja Muslimana na izbore u Bukovicu - rekao je Radenković.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=155847

[salex]

Молитвеном слављу, код цркве посвећене Светом великомученику косовском цару Лазару, на требавскоj Дугоj њиви, између Добоjа и Модриче, присуствовало jе неколико хиљада Срба. Том приликом, прослављена jе и прва слава тек васпостављеног манастира Светог великомученика цара Лазара и свих српских новомученика, коjи jе изграђен на мjесту старог манастира, задужбине светог краља Драгутина Немањића. Кум манастирске славе био jе предсjедник Републике Српске Милан Jелић, коjи jе са епископом Василиjем и преломио славски колач.
Владика jе подсjетио да jе уочи Видовдана 1992. године "славна српска воjска пробила коридор и тиме омогућила западном диjелу отечества нашега да слободно дише, да народ не умире по болницама због четрдеседводневне блокаде, као што jе умрло дванаесторо бањолучке новорођене дjеце, коjе ћемо - ако Бог да - канонизовати, као новомученике младенце Цркве и рода нашега".
- Молимо Вас, и све оне коjима jе народ српски дао повjерење, да чувате оно што jе многострадалном крвљу нашег народа стечено, да не дате наша знамења, као што ни до сада нисте дали, да чувате jединство васколиког српског народа - поручио jе епископ Василиjе предсjеднику Jелићу и министрима у републичкоj Влади.
Потом jе епископ зворничко-тузлански служио помен код споменика захвалности, на мjесту на коjем се налазио командни штаб операциjе пробоjа коридора, као и парастос код споменика Србима погинулим у Првом и Другом свjетском рату.
Предсjедник Републике Милан Jелић рекао jе да српски народ ову, као и претходне годишњице обиљежавања пробоjа коридора, дочекуjе са осjећањима поноса и туге.
- Поносни смо што су тада припадници воjски Републике Српске и Републике Српске Краjине извоjевали jедну од наjвећих и наjхуманиjих побjеда, коjа jе омогућила деблокаду западног диjела Српске и Краjине, и њихово повезивање са Србиjом - истакао jе Милан Jелић. Истовремено, тужни смо, нагласио jе предсjедник Српске, jер jе у тоj операциjи погинуло готово три стотине српских бораца, а више од хиљаду и сто их jе рањено.
- Пробоj коридора остаће упамћен као примjер бриљантно испланиране воjне акциjе, али и примjер огромне храбрости наших бораца, коjи су били свjесни тежине ситуациjе у коjоj се налазио милион и по њихових сународника. Послиjе више од 40 дана блокаде, становништву jе понестало основних животних намирница и лиjекова. Трагична смрт дванаест бањолучких беба, због недостатака кисеоника, постала jе симбол страдања народа коjем - у том тренутку - ниjе преостало ништа друго него да се пробиjањем "коридора живота" спаси од нестанка - поручио jе предсjедник Jелић.
Зато jе, поновио jе Милан Jелић, наша људска и морална обавеза да се бринемо о породицама погинулих и ратних воjних инвалида ове, али и свих битака у коjим су учествовали борци Воjске Српске.
- Све наше жртве обавезуjу нас да траjно очувамо идентитет наше Републике Српске и да не страхуjемо за њен опстанак. Нажалост, свjедоци смо готово свакодневних вербалних напада на Српску и захтjева за њеним укидањем. На то не смиjемо, не можемо и нећемо пристати, jер jе Српска траjна категориjа - истакао jе предсjедник Републике.
Први човjек Борачке организациjе Српске и учесник акциjе "Коридор 92" Пантелиjа Ћургуз, присjетио се тих jунских дана и славне битке над биткама.
- Драго ми jе што смо се окупили овдjе, на Дугоj њиви, гдjе jе био смjештен командни штаб нашег воjсковође, покоjног Момира Талића, и што се jош jедном присjећамо наших храбрих витезова, коjи су положили животе за отаџбину - рекао jе Ћургуз.
Он jе додао да jе наjспектакуларниjа битка српске воjске у Одбрамбено-отаџбинском рату вођена пред Видовдан, тачниjе 26. jуна 1992. године.
- Тог дана, у рану зору, борци Првог краjишког и Источнобосанског корпуса, послиjе тешких борби, сусрели су се у селима Корница и Чардак, на путу између Модриче и Шамца, чиме jе успjешно окончан пробоj "коридора живота" - присjетио се Пантелиjа Ћургуз.
Загрљаjи Краjишника и Посаваца, рафали среће коjи су парали небо слободне отаџбине, навео jе он, означили су краj копнене и ваздушне блокаде српског народа на самом почетку грађанског рата у БиХ.
- За будуће генерациjе остаће заувиjек уписане легендарне риjечи, коjе jе тадашњи командант Првог краjишког корпуса, пуковник Момир Талић, упутио начелнику штаба Прве оклопне бригаде, потпуковнику Новици Симићу: "Хоћу да успоставимо коридор ка Србиjи до Видовдана, наjкраћим путем, па макар био и козjа стаза. Нећу да дjеца умиру" - рекао jе Ћургуз.
Jуче jе на Дугоj њиви изведен богат културно-умjетнички програм, у коjем су учествовали умjетници с обjе стране Дрине.
Покровитељ манифестациjе на Требави била jе Влада Републике Српске, а организатор Одбор за његовање традициjе ослободилачких ратова.
ЖРТВЕ
- Одлука да кренемо у пробоj коридора морала jе бити донесена. Имали смо два пута - пут живота или пораза. Нисмо имали право на неуспjех, нисмо имали право на грешку, морали смо да побиjедимо, jер смо морали да обjединимо поциjепани српски простор - истакао jе Пантелиjа Ћургуз, подсjетивши да су у овоj операциjи погинула 293 воjника, док их jе 1.129 рањено.

ЧAСНО И ХРAБРО
Републички министар рада и борачко-инвалидске заштите Бошко Томић рекао jе jуче да су српски борци, пробоjем коридора, "одбранили нашу отаџбину, у наjхуманиjоj бици за животе човjека, новорођенчади, неjаке дjеце и стараца".
- Часно и храбро, наjелитниjе jединице српске воjске ослободиле су пут спаса и тиме одбраниле своj народ и отаџбину. Српски народ и наша Република неће никада нестати. То jе наша обавеза и заклетва, због свих жртава и 12 звjездица, коjе су тог прољећа 1992. године засиjале на небу отаџбине - био jе категоричан министар Томић.


ОКРУГЛИ СТО
Операциjа "Коридор 92" била jе jедна од наjславниjих битака коjу jе у своjоj историjи српски народ водио за опстанак. Ниjедан виjек овоземаљске цивилизациjе ниjе био тако злосрпски као двадесети, jер су у њему Срби три пута ратовали за своjу слободу, за своjа огњишта и неjач. У тим ратовима, као сjенка, нестало jе око два милиона Срба, речено jе на округлом столу, коjи jе поводом 15. годишњице пробиjања "коридора живота", одржан у суботу у Модричи.
- Не постоjе хумани ратови и битке, али jе операциjа "Коридор 92", коjом су споjени источни и западни диjелови Српске, била хумана, jер jе њен циљ био спасавање живота тек рођене дjеце - рекао jе на прекjучерашњем скупу Пантелиjа Ћургуз.
На округлом столу премиjерно jе приказан документарни филм "Операциjа Коридор '92". Филм jе рађен у продукциjи републичке Борачке организациjе, уз подршку Министарства рада и борачко-инвалидске заштите, а аутор филма jе Раде Мутић из Приjедора.

[salex]

U leto 1992. godine snage lojalne krnjem predsedništvu BiH potpomognute redovnom vojskom Hrvatske gotovo mesec i po dana su držale u potpunom okruženju Vojsku Republike Srpske na području Bosanske Krajine. Prema podacima generala Martina Špegelja, u Bosanskoj Posavini leta 1992. se nalazilo osam brigada HVO i petnaest brigada HV koje su se izmenjivale ili su celo vreme bile prisutne. Četiri brigade HV su bile celovite 108., 139., 157. i 3. gardijska, a ostale su brigade bile sastavljene od jednog ili dva bataljona, ojačane artiljerijom i s nešto tenkova, a brojale su od 600 do 1200 ljudi. Brigade kao što je 111. riječka, 105. bjelovarska, delovi 2. gardijske - jedan bataljon sa 150 ljudi - maksimalno su brojale do 400 ljudi.
Početkom maja 1992. svi putni pravci koji su zapadne delove Republike Srpske spajali sa istočnim dijelom i Srbijom bili su presečeni. Poslednja kopnena veza između zapadnog i istočnog dela BiH pod kontrolom srpskih snaga bila je saobraćajnica Banja Luka-Doboj-Tuzla-Bijeljina, ali i ta veza je presečena 15. maja 1992. godine, kada su pripadnici TO Tuzla izvršili napad na kolonu JNA koja se povlačila iz tog grada. Okidač za operaciju „Koridor“ smatra se smrt 12 beba u banjalučkom porodilištu usled nedostatka kiseonika.


Sredinom juna 1992. godine, general Momir Talić, komandant 1.krajiškog korpusa VRS je izdao potpukovniku Novici Simiću, tadašnjem načelniku Štaba Prve oklopne brigade i komandantu Taktičke grupe jedan, naređenje da probije koridor ka Srbiji preko Trebave do 28. juna (Vidovdana).
Pored Talića, kao glavnog kreatora operacije "Koridor", akciju su planirali načelnik Štaba Prvog krajiškog korpusa general Boško Kelečević, komandant specijalne jedinice MUP-a RSK general Borivoje Đukić, general Slavko Lisica i tadašnji načelnik Štaba Prve oklopne brigade general Novica Simić.
Akcija "Koridor" započela je 14. juna 1992. godine, kada su pripadnici 16. krajiške motorizovane brigade VRS pod komandom potpukovnika Milana Čeleketića, uz podršku tenkovske čete iz Doboja, krenuli u napad na južnom dijelu derventskog ratišta. Borbe su intenzivirane 24. juna, kada je snažna artiljerijska priprema na širokom frontu formacije Armije RBiH navela na pogrešan zaključak da srpske snage nameravaju da zauzme Tuzlu. Da bi sprečili proboj Armija RBiH je angažovale 16 brigada: pet motorizovanih i jedanaest lakih pješadijskih. Motorizovane brigade činili su pripadnici regularne Vojske Hrvatske: Prva ZNG iz Zagreba, Druga i 108. ZNG iz Slavonskog Broda, treća ZNG iz Osijeka i 153. ZNG iz Velike Gorice. Od lakih pješadijskih brigada bile su angažovene 101. HVO iz Bosanskog Broda, 102. iz Odžaka, 103. iz Dervente, 104. iz Bosanskog Šamca - Domaljevaca, 105. iz Modriče, 107. iz Gradačca, 110. iz Usore, 111. iz Žepča, te brigade Armije BiH, 207. iz Tešnja, 201. iz Maglaja i 109. iz Gračanice. U osvit zore 26. juna 1992. godine vojnici Prvog krajiškog i Istočnobosanskog korpusa VRS, susreli su se u rejonu sela Kornica i Čardak, na razmeđi Modriče i Šamca spojivši zapadni i istočni deo Republike Srpske. Nastavkom borbi u julu srpske snage zauzimaju Derventu (7. juli 1992.), Modriču (28. juni 1992.) i Odžak (13. juli 1992.), a konačni slom odbrane snaga HV, HVO i Armije BiH u Posavini usledio je 6. oktobra 1992. godine srpskim zauzimanjem Bosanskog Broda. U operaciji "Koridor" su prema zvaničnim podacima poginula 293 vojnika, a 1.129 pripadnika VRS i specijalaca MUP-a Republike Srpske Krajine teže je ili lakše ranjeno. Prema izveštaju Operativne grupe Istočna Posavina HV gubici HVO i HV za period 1.4.-1.10.1992 iznose- poginuli: HV 306, HVO 918, ranjeni(laki i teški): HV 1986, HVO 4254.

[Ćipur]

MOMIR VOJVODIĆ, PJESNIK I KNjIŽEVNI KRITIČAR


Čuvar srpskog lirosa i eposa


Novu knjigu pjesama Momira Vojvodića "Čuvar orlova" objavljena je u izdanju "Vaša knjiga" iz Beograda. Ova knjiga biće predstavljena večeras u 20.30 časova, u sutomorskom restoranu "Borovi", u okviru manifestacije "Dani Zabrđa". O djelu će govoriti novinar Milan Vujović, gost večeri je pjesnik Neven Milaković. Stihove će ljubiteljima poezije kazivati autor i Ljubisav Bjelić, uz zvuke gusala Svetozara Zekovića i Saše Laketića.
Pored najnovijeg djela, beogradska "Vaša knjiga" publikovala je i Vojvodićeva prethodna djela - "Kućnog vuka", "Ljubve slova", "Božurova carstvo", "Izlazak Čarnojevića", "Rebra Prokletija", "Samodreža jezika srpskoga", "Žertveno polje - Boj na Kosovu", "Vožd hajdučki vojvoda Mina", "Vožde od Serbije".
"Čuvar orlova" je lirski roman o Morači i njenom nikad opjevanom donebesju, a izlazak nove knjige poznatog stvaraoca, koji se ogledao i u politici, više je nego dobar povod za razgovor.

~Kako ste se odlučili da publici ponudite roman o Morači, svom jezičkom zavičaju, u stihovima naslovljen kao "Čuvar orlova"?
- "Čuvar orlova" je nastavak moje zavičajne lirike naslovljene "Kućni vuk", nastale u zanosu opjevanja mog moračkog donebesja, nikada dovoljano opjevane Gornje i Donje Morače, bujnih vrela narodnog govora srpskog jezika, koji je nepresuno vrelo inspiracije mog govora o čarima divlje ljepote moračkih visitora i Timora, orlosjedina i počivala krilatih zvijezda. Bilo gdje po kontinentima sam pročujao žubore izvora moračkih gora. I sa Novog Zelanda i sa Islanda me prizivao šum mog izvora iz očevog gaja Dobrodola i nigdje u tuđini nijesam bio sam i bez glasa mojih gora, koje govore samo srpskim jezikom. I orlovi krstaši na moračkom nebu klikću srpskim kliktanjem. Čuvar orlova razumije orlovski srpski jezik. I orlovi i izvori morački samo srpkim jezikom govore.

~Lirski roman "Čuvar orlova" je, kako ste rekli nastavak "Kućnog vuka". Da li to znači da i on vije srpskim jezikom?
- Moj kućni vuk je moj sapatnik i čuvar tradicije moračkog ljudstva, hajdučke slobode, roda kyrjačkoga, a vuk je, znano je, i čobanion Svetog Save, nosilac velike srpske mitologije, čuvar srpskog lirosa i eposa. Moj "Kućni vuk" i "Čuvar orlova" su iskonski sapatnici, saputnici, zemljom i nebom, nerazdvojni i zglasni u ljetopisu moračkog Pimena. Pimen je Puškinov ljetopisac u "Borisu Godunovu".

~Morački zavičaj ste nazvali zbijegom srpskog jezika
- Vjekovima, naročito u ropskim vjekovima, od udara zduva Rima i Stambola, Beča i Jedrena, srpski jezik se sklanjao u najdublje zbjegove i meterize, u kojima je odolijevao tuđim jezicima. Takav zbjeg, dalek od varskih džada i drumova, u koji nijesu zalazile vojske ćesara i sultana, jeste i Morača, hajdučka tvrđava, iz koje su moji preci dospijevali čak do Petrograda na Ladoškom moru i do svetoga Kijeva, Rusije i hrabrio se u borbi za opstanstvo srpskog čovječanstva, sačuvanog u tvrđavi - Tvrdošu srpskog jezika. Nastojnik lavre Moračke, starije od Dečana devedeset godina, nikad nikog nije priznavao osim Boga i svete Rusije. "Bog visoko, Rosije daleko!", govorio je hajdučki vožd vojvoda Mina i vodio moračke hajduke i u pomoć voždu od Serbije 1809. godina u boj na Suvodolu i Sjenici. Manastiri i srpsko gudalo očuvali su srpski ejzik i srarostavnu srpsku povjesnicu u poeziji srpskoj. Do naših dana Gornja Morača je čuvala govor deseterački sa cenzurom na četvrtom slogu, a pamtim moračke pamtiše koji su o svakidašnjim brigama mogli da govore u deseteračkim stihovima i govorili starostavno kao i njihovi pradjedovi.

~Knjiga "Čuvar orlova" je ispojana monološki, ispovjedno, samogovorom glavnog junak knjige...
- Može se i tako čitati ovaj solilokvij mog alter ega, onog kazara koji kazuje ovu kažu o nikad dovoljno opjevanim divljim ljepotama obje Morače i moračkih planina: Sinjavine,. Vučja, Javorja, Lole, Semolja, Kape, Tali, Potajske gore, Debele gore i svim moračkih timora - od Jele do Bijele... Oko 170 poetskih štiva raspoređenih u lirske kaže: Brojanice od orlovih suza, Vučji sustopnik, Slijepi jahač, Poigrište orlova, Orlova počivala, Pod zvijezdom glasi i Gromoslovi, a sve se kaže staču u jednu - lirski roman o mom zavičaju Morači.

D.D.P.


http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=155895


.

[dadic]

hahahahahahaha cipur! novi zeland i island? kakve metafore! orlovi i izvori. da mi je vidjet tog ludog "pjesnika"

[Old Bone]

Da ne bi ispalo da ja polemishem sa vama jer ochigledno pripadam svijetu koji je svjetlosnim godinama daleko od vasheg ipak bih nekoliko stvari koje ste naveli protumachio na drugi nachin!!!Ako ce da se okupi ta svita zemaljskih svetaca (kako ste ih vi opisali) onda bi se trebalo potruditi da ih ne dochekaju samo par familija koje imaju exluzivno pravo nad CG pokretnim i nepokretnim inventarom vec da to bude ujedno i narodno veselje!!!To nece biti narodno veselje jer se narod pa skoro prepolovio zbog kako premijer kaze:"Svi moji politichki protivnici su osjecali i josh vishe ce osjecati posledice toga!!!"
Shto se tiche mozgova koji ce se vratiti u CG ja sam za to ali da to ne budu razni pornografski performansi za koje smo jedno u saznanju (mozda je krivac za to javni servis ja ne znam)!!!
I specijalan komentar koji bih dao je vezan za vashu tezu:

Zashto ne podjete kod organizatora koncerta i sa njim podijelite taj stav?
ps:evo je i SDP konachno shvatio da ih premijer lichno poziva na dzihad u odbranu svog kapitala i drago mi je da su pokazali znake zdravih ljudi koji politiku ne dozivljavaju na taj nachin!!!

mislim da me ne razumijes...sve su oni samo ne sveci...ali su TAJSONI SVJETSKI i odredjuju politicke tokove i prihode naroda...A NAMA FALI PARA I PRILIKE DA IH ZARADIMO...kad radis i postenho si placen za to JEDNOSTAVNO NEMAS VREMENA DA ZAGLEDAS U TUDJ VAGAN( a mi propadosmo od toGA). TU PRILIKU NOSE RAZNI POLONSKI I NJIHOVA DRUZINA, PA KAKVI SU DA SU....(a bogme su neinteresantni na duge ture uglavnom), ALI NAM TREBAJU!
Pozdrav,

ZA KONCERTE JESAM ( doduse za blues i ovu staru gardu vise), ali I ZA SVE DRUGE, JER JE MIJESANJE KULTURA I PROZIMANJE UTICAJA NAJLJEPSA STVAR ZA FORMIRANJE LICNOSTI, A EXITI SU IDEALNA PRILIKA ZA TO!

[Wolf_]

Vecernji list o turizmu u Crnoj Gori


Ako imate konjske živce, višak eura i ako ste ponijeli dovoljno vode, pronalazak idealnoga kutka na nekoj crnogorskoj plaži ne bi trebao biti Sizifov posao. Jeste li kolerik, sangvinik, melankolik, ili flegmatik, doznat ćete na prvoj prepreci – Debelom Brijegu, koji razdvaja bivše ratne neprijatelje Crnu Goru i Hrvatsku. To je granična crta, gdje se “rat” drugim sredstvima vodi i danas. Bez obzira na to s koje se strane nalazite i je li dan ili noć, potrebno je imati strpljenja jer prijelaz preko granice može potrajati i nekoliko sata.

Dok kilometarska kolona automobila lijeno klizi prema granici, puževo putovanje prati zanimljiva zvučna kulisa satkana od psovki nervoznih vozača (na svim jezicima), plača djece, galame polupijanih 20-godišnjaka, radijskih vijesti i glazbe s CD-a. Da Debeli Brijeg nema tek uzalud pridjev debeli, na svojoj koži osjetila je i pop zvijezda Lenny Kravitz, kojega je oprema na putu prema Zadru zaglavila u kilometarskoj koloni. Dok nervozni vozači cupkaju prstima po upravljaču, grizući usne, u aluminijskim kućicama graničari lijeno provjeravaju putovnice.

Putnici bi najradije odbrusili lijenom graničaru, ali zbog malo kućnog odgoja i straha od dodatnih zadržavanja kiselim osmijehom otkrivaju svoje turističko odredište. A kad ste pomislili da su gužve i hrvatske šahovnice prošlost, dva kilometra dalje lijeno vas čekaju crnogorski sokoli!

Prije provjere putovnica kilometarsku kolonu obilaze vladini uniformirani “ekopioniri” kojima se mora platiti 10 eura tzv. ekološke takse.
– Ovo zalijepite na šajbu i vrijedi godinu dana – ponavljali su Đukanovićevi ekopioniri odjeveni u bež uniforme, kojih je vlada prije nekoliki mjeseci uvela svojevrsnu slovensku vinjetu, na crnogorski način. Kad nakon beskrajnog čekanja napokon uđete u Crnu Goru, shvatite da u čišćenju gomila papira, plastičnih boca te uklanjanju dimnih zavjesa iz rasklimanih “jugića”, “stojadina” ne može pomoći ni ekotaksa od 100-tinjak eura.
U Igalu, nekadašnjem kolektivnom odmaralištu radničke klase iz svih krajeva Jugoslavije, opći krkljanac, prometna gužva bez računa i policajca. Ispod trošnih socijalističkih stambenih zgrada prolaze preplanuli kupači. Osim Medicinskog centra “Simo Milošević” i naselja Njivice Igalo nema što ponuditi pa i među samim Crnogorcima nije popularna turistička destinacija.

Najbolji Bosanci
Takvo što nastoji ostvariti Herceg-Novi, gradić koji su ruski tajkuni poklopili dolarskom šapom. Čekaju i šute, pritajili se, očekuju još koji skok cijena i onako preskupih nekretnina. Unatoč pričama o velikom novcu, Herceg-Novi, osim simpatičnog, ali poprilično prljavog Staroga grada, nema se čime pohvaliti.
– Ma kakvi turisti, podbacili smo ove godine potpuno. Ma koji Rusi, nisam vidio još ni jednog – počeo je nabrajati Sveto Milošević, djelatnik gradske parkirališne službe, koja cjelodnevno parkiranje u središtu grada naplaćuje svega 3,5 eura.

– Srbima je skupo, Rusi ko zna đe su, kriju se... Nijemci tek počeli dolaziti, ali malo ih je, ima nešto Mađara, Talijana i Makedonaca i to je sve – kaže nam konobar Stevo u decentno uređenoj, ali praznoj konobi Feral, koja se nalazi tik uz hercegnovljansku plažu.

Cijene jela – od 3,5 eura za ćevape, do 85 eura za ribu prve kategorije – i vina – od 5,6 do 55 eura po butelji – upozoravaju s kakvim se gostima najčešće susreću ugostitelji rodnog mjesta sv. Leopolda Mandića. Stalne redukcije vode u višim dijelovima Herceg-Novog, povremeni nestanci struje te plaže koje bi mogle biti mnogo bolje uređene ipak nisu jamac za zadržavanje klijentele dubljeg džepa.
– Srba je najviše, ljetuju na kredit, svaki euro okrenu dva puta. Nisu bolji ni stranci, a najbolji su Bosanci, no ima ih malo – prepričava nam svoja ugostiteljska iskustva konobar koji je iz Tetova za plaću od 250 eura došao raditi u Herceg-Novi.

Ulaz u unutrašnjost crnogorskog primorja, zbog gustog prometa i loših cesta, uz koje su nanizana luksuzna novoizgrađena apartmanska naselja, najbolje prikazuje u kakvom ozračju živi potentno crnogorsko turističko tržište. Nakon forsiranja Bokokotorskog zaljeva uvođenjem trajektne linije, koja stoji četiri eura, sljedeća je turistička destinacija Tivat.To je bivše vojno odmaralište i mjesto u kojem kanadski milijarder Peter Monck namjerava izgraditi najveće jahtaško središte na Jadranu. Naš sugovornik, hrvatski ugostitelj Ano Đuranović, kaže da Tivat još nije zanimljiv turistima.

- Treba tu još mnogo raditi, a kad krene s Monckom, bit će bolje. ovo je sad mjesto gdje pravi turisti dođu avionom i odu prema Budvi. To je još za sirotinju, nije za elitu – kaže nam Ano dok gledamo kako golema brodska dizalica uklanja posljednje ostatke ratnih brodova JNA koji su se popravljali u obližnjem remontnom Zavodu Sava Milošević.

U mjestu gdje se ćevapi i leskovački roštilj za 1,5 do 4,5 eura najprodavanija roba, teško je i očekivati izdašniji turistički priljev. Tek 27 kilometara udaljenija Budva, na čijoj su plaži Jaz u vrijeme našeg posjeta koncerte održali Lenny Kravitz, Zdravko Čolić i Goran Bregović, i na kojoj je u rujnu najavljen Madonnin koncert, nudi nešto više. Ispod kičastih zgrada, hotela, pulsira život na svakom koraku.

Prazni Ulcinj
Pod ravnanjem nekadašnjeg političkog moćnika, tajkuna i Đukanovićeva poslovnog prijatelja Svetozara Marovića arhitektonski “uništena” Budva postala je ozbiljan pandan svim turističkim odredištima na Jadranu. To se vidi i po gostima i voznom parku koji posjeduju. Čangrizavi prodavači suvenira, kineske robe, ručnika, šešira u potrazi za brzom i lakom zaradom tvrde nam da su ove godine nezadovoljni brojem gostiju.

– Bolje je bilo lani. Đece mi! Vidim to po prodaji – tvrdi Dario Kastratović koji kineske suvenire s znamenitostima Budve prodaje na turističkom kompleksu Slovenska plaža. Kaže da su najbolji kupci Nijemci, Bosanci, a za Ruse tvrdi da su škrti, u čemu im oštro konkuriraju Ukrajinci. Na pad prometa žale se ugostitelji na velikoj budvanskoj plaži, gdje su cijene jedan euro pa i više veće od onih u Herceg-Novom, Igalu ili Tivatu. Dok običan narod kuka zbog pada broja gostiju, direktorica za odnose s javnošću Turističke organizacije Budva Tanja Drašković tvrdi da je broj noćenja u ovoj godini veći dva posto.

– Budva ima što ponuditi, ima elitnu hotelsku ponudu, ali ima i problema sa sivom ekonomijom, koju inspekcije nastoje riješiti – tvrdi Drašković. Uz mnoge diskoteke, klubove, elitna kafiće, visoke cijene u Budvi, u odnosu na ostatak obale, nikoga ne zabrinjava. Tu su cijene hrane i pića u prosjeku trideset posto veće. Nakon prilično sivog Bara, koji financijske plodove ubire iz brodske luke, u najjadnijem stanju nalazi se nekadašnji jadranski biser Ulcinj. Iako ima 27 kilometara prekrasne pješčane plaže, u tom odredištu blizu albanske granice vrijeme kao da je stalo. Osim pretencioznih naziva dijela plaža poput Miami Beach, ili Copacabana, nekoliko uređenih hotela, Ulcinj, u kojem glavnu riječ ima albanska manjina, još podsjeća na zaboravljena Titova vremena.

– Nema ove godine nikoga. Nema ni Albanaca s Kosova koji su ovdje dolazili, jer ih Crna Gora nije priznala. Ima nešto stranaca, ali uglavnom su stigli domaći gosti – tvrdi Ismail Kalazić, diplomirani ekonomist, koji prodaje voće i povrće na ulcinjskoj plaži jer je tvrtka u kojoj je radio zatvorena. Za stagnaciju Ulcinjani optužuju vlast u Podgorici, tvrdeći da ih ignorira jer su Albanci. I oni čekaju nekog Rusa, a navodno se javio Roman Abramovič, no čekaju ga kao Godota. Bolje dane čeka i crnogorski turizam, koji će za nekoliko godina uza sve nedostatke zasigurno biti ozbiljna konkurencija turističkoj ponudi u Hrvatskoj.

http://www.vecernji.hr/newsroom/news...42286/index.do

[Bonja the Zmaj]

ja ne kapiram cemu takvo odusevljenje sto je on bio u CG

Ah, voli Bone kad dodju stranci, pa mu uvale staklene drangulije, a on njima svoje zene i zlato.

[DesertFox]

ODNOS PREMA BUKOVIČKIM SRBIMA ISPOD PRAVA OSTALIH NACIONALNIH GRUPA

Pogažena prava Srba

Odje je neko lud ili se pravi lud?

[DesertFox]

Zato sam i ostavio tekst, da se malo iščuđavamo zamjeni teza.

Pitam se i kad cce vecc jednom tijem Crnogorcima u Srbiju bit ovako pogazzena prava, ka Srbima u CG? Onda bi im svanulo.

[Berankrsh69]

Ubijanje zlatne koke Crne Gore
STAV
Svaki put kada dođem u Crnu Goru, dvije stvari mi oduzmu dah. Fantastična ljepota mjesta i to kako se brzo uništava.
Ja sam britanski turista koji Kotorski zaliv posjećuje već više od decenije. Kada sam vidio Perast 1996. godine, to je bila ljubav na prvi pogled. Tada je Perast bio uspavani gradić sa jednim restoranom i bez stranaca. Zaliv je bio mirno mjesto. Ono turista što je bilo, dolazilo je iz Srbije i većinom odlazilo u Budvu.
Puno toga se promijenilo u posljednjih deset godina. Neke promjene su bile dobre: Perast sada ima nekoliko restorana i konačno počinje da privlači Evropljane srednje klase, od kojih zavisi budućnost Crne Gore kao turističke destinacije.
Ali ono što je ostavilo najveći utisak na mene, jeste brzina kojom se Boka uništava.
Ovo je oblast izuzetne ljepote, svjetska baština UNESCO-a, koja je preživjela rimsko i otomansko carstvo, uspon i pad venecijanske i habsburške imperije, Titovu Jugoslaviju i ratove 90-tih, ali će tokom nekoliko godina biti izobličena korupcijom i divljom gradnjom najgore vrste.
Još 1996. godine, opštinske službe odgovorne za čišćenje ulica i puta oko Zaliva, nijesu imale gotovo nikakva sredstva. Ali pošto je bilo tako malo turizma, to nije bilo toliko važno. Danas, iste službe nemaju gotovo nikakva sredstva. Ali, sa porastom turizma, plastične flaše, kese i opušci su svugdje, a kante za smeće se prelivaju. Još gore, sada se otpadni građevinski materijal i polomljen namještaj bacaju na ulicu ili pored Zaliva, gdje ostaju da leže od juna do septembra.
Tada, 1996. godine, istorijski gradovi Boke – Muo, Prčanj, Stoliv, Dobrota, Ljuta – su još bili izdvojeni, odvojeni šumama i poljoprivrednim zemljištem koji se nisu menjali vekovima. Danas, svuda niču jeftine kockaste betonske kuće, uništavajući prirodnu i arhitektonsku harmoniju Zaliva. U međuvremenu, u samim starim gradovima, slične betonske kocke se na silu ubacuju između elegantnih palata i kamenih kuća koje su izgradili crnogorski moreplovci, pri čemu se uništavaju i prelijepe bašte i drveće.
A tada, 1996. godine nije bilo puta Žabljak-Lipci. Kao i Kineski veliki zid, ovaj put je jedna od rijetkih ljudskih građevina koje se mogu vidjeti iz svemira. Ali za hiljadu godina, naši potomci mu se neće diviti kao jednom od velikih kulturnih i građevinskih trijumfa čovječanstva, već će ga smatrati nepojmljivim primjerom kako čovjek može da naruši prirodu. Put prolazi kao ožiljak preko planina prethodno nepromijenjenih milionima godina. Što je još gore, preduzimači građevinskih radova sada ruše planinu dinamitom i prodaju kamen. Od svjetske baštine do kamenoloma - za deset godina...
Za strance, kao što sam ja, koji vole Crnu Goru, sve je ovo veoma tužno. Ali za Crnogorce, to je tragedija. Nekvalitetna i nekontrolisana izgradnja u Zalivu uništava najvredniji dragulj Crne Gore. Boko-kotorski zaliv je najjužniji fjord u Evropi. On je jedinstven i glavna turistička atrakcija Crne Gore svjetskog ranga. Upravo zato se, uz sve članke o Crnoj Gori u časopisima kao što su “New York Times”, “The Guardian”, i 2Conde Naste Traveller” objavljuju slike Bokokotorskog zaliva, a ne Budve ili Svetog Stefana. Uništenje zaliva će, takođe, uništiti ugled Crne Gore kao turističke destinacije.
Budimo veoma jasni u vezi sa ovim. Osim ako Crna Gora ne bude mogla da trajno privuče imućne evropske turiste, država i njeni stanovnici biće osuđeni na siromaštvo. Šta drugo Crna Gora ima? Propalu fabriku aluminijuma?
Ali turisti neće doći u Crnu Goru ako je prljavija, skuplja i uništenija od konkurencije. Prljavština i cijene se mogu srediti. Ali kada su jednom mjesta kao što je Bokokotorski zaliv opkovana betonskim prstenom, gotovo je i za ovu generaciju i za sve druge generacije Crnogoraca. Kada Boka više ne bude mjesto koje privlači maštu bogatijih evropskih turista, Crna Gora je ubila zlatnu koku koja bi obezbjeđivala prosperitet ove male zemlje tokom mnogo budućih generacija. Crnoj Gori će ostati samo oni turisti koje donose sopstvenu hranu, ostavljaju sopstveno smeće i ne plaćaju turistički porez.
Međutim, može se nešto učiniti. Da je ovo Britanija, premijer bi već bio predmet žestokog osporavanja u parlamentu i medijima zbog dozvoljavanja uništenja državne baštine da bi se izgradilo nešto što skreće državna sredstva od mnogo značajnijih projekata, kao što je poboljšanje vodovodne i elektrodistributivne mreže ili izgradnje puta koji bi omogućio hiljadama turista koji posjećuju Hrvatsku da nastave put u Crnu Goru.
Baš kao što su obični crnogorski građani spriječili građenje brane na rijeci Tari, tako mogu i da zaustave uništenje Kotorskog zaliva. Putem nevladinih organizacija kao što su Expeditio i peticija građana, oni mogu zahtijevati da njihov premijer okonča uništenje zaliva dinamitom. Na isti način, oni mogu zahtijevati da crnogorski parlament obezbijedi Zavodu za zaštitu spomenika u Kotoru materijalna sredstva, pravnu nadležnost i političku podršku za kontrolu izgradnje i razvoja cijelog Kotorskog zaliva, a ne samo starog grada Kotora i Perasta, kao što je trenutno slučaj.
Tačno, borba protiv moćnih interesa koji uništavaju zaliv biće teška. Ali narod Crne Gore je više puta pokazao da ima volju i hrabrost da se odupre, od žena koje su sakupljale potpise da spasu Taru, do odvažnih ljudi koji se bore protiv šumskih požara, koji na drugi način prijete uništenjem dragocjene prirodne ljepote Crne Gore.
Zajedno, građani Crne Gore imaju snagu da zahtijevaju promjene.

(Autor je dugogodišnji britanski diplomata)
Piše: Džulijan Brajtvajt

[montenegrina]

SDP uhvatio prečicu, DPS “s narodom”

Na jučerašnjem letu Podgorica - Frankfurt u avionu su se juče našli i brojni predstavnici crnogorskog javnog i političnog života.
Među njima bili su predsjednik parlamenta i lider SDP-a Ranko Krivokapić i potpredsjednik strankeIvan Brajović. Oni su, zajedno sa još sedam putnika otkazali let i, juče oko 13 časova, Vladinim avionom odletjeli za Frankurt, te tako jedini stigli na planirani let za Peking.
Za razliku od njih dvojice, politički direktor DPS-a Predrag Sekulić, profesor Veselin Vukotić, privrednik i nekadašnji vaterpolista Stanko Zloković, sportski komentator TVCG Milorad Dugo Đurković i mnogi drugi, ostali su da čekaju drugi let “Montenegro erlajnza”.
Dok su juče popodne satima čekali na terminalu podgoričkog aerodroma, putnici su zbijali šale. ”Je li vam ovo pukla koalicija?” - pitao je zajedljivo jedan od putnika funkcionere vladajuće stranke, kada je vidio da nema Krivokapića, na šta je dobio takođe zajedljiv odgovor: ”Mi iz DPS-a uvijek smo sa narodom”.

www.vijesti.cg.yu

Eto zašto se plaćaju vladini avioni.Pih. Nema mi veće ljige od onoga Ranka

[DTG]

[SIZE=2]http://drugatrecinagenijalnosti.wordpress.com/[/SIZE]

[Bonja the Zmaj]

Guardian, 9 avgust...
Plucky little Georgia? No, the cold war reading won't washIt is crudely simplistic to cast Russia as the sole villain in the clashes over South Ossetia. The west would be wise to stay out

Mark Almond The Guardian, Saturday August 9 2008


For many people the sight of Russian tanks streaming across a border in August has uncanny echoes of Prague 1968. That cold war reflex is natural enough, but after two decades of Russian retreat from those bastions it is misleading. Not every development in the former Soviet Union is a replay of Soviet history.

The clash between Russia and Georgia over South Ossetia, which escalated dramatically yesterday, in truth has more in common with the Falklands war of 1982 than it does with a cold war crisis. When the Argentine junta was basking in public approval for its bloodless recovery of Las Malvinas, Henry Kissinger anticipated Britain's widely unexpected military response with the comment: "No great power retreats for ever." Maybe today Russia has stopped the long retreat to Moscow which started under Gorbachev.

Back in the late 1980s, as the USSR waned, the red army withdrew from countries in eastern Europe which plainly resented its presence as the guarantor of unpopular communist regimes. That theme continued throughout the new republics of the deceased Soviet Union, and on into the premiership of Putin, under whom Russian forces were evacuated even from the country's bases in Georgia.

To many Russians this vast geopolitical retreat from places which were part of Russia long before the dawn of communist rule brought no bonus in relations with the west. The more Russia drew in its horns, the more Washington and its allies denounced the Kremlin for its imperial ambitions.

Unlike in eastern Europe, for instance, today in breakaway states such as South Ossetia or Abkhazia, Russian troops are popular. Vladimir Putin's picture is more widely displayed than that of the South Ossetian president, the former Soviet wrestling champion Eduard Kokoity. The Russians are seen as protectors against a repeat of ethnic cleansing by Georgians.

In 1992, the west backed Eduard Shevardnadze's attempts to reassert Georgia's control over these regions. The then Georgian president's war was a disaster for his nation. It left 300,000 or more refugees "cleansed" by the rebel regions, but for Ossetians and Abkhazians the brutal plundering of the Georgian troops is the most indelible memory.

Georgians have nursed their humiliation ever since. Although Mikheil Saakashvili has done little for the refugees since he came to power early in 2004 - apart from move them out of their hostels in central Tbilisi to make way for property development - he has spent 70% of the Georgian budget on his military. At the start of the week he decided to flex his muscles.

Devoted to achieving Nato entry for Georgia, Saakashvili has sent troops to Iraq and Afghanistan - and so clearly felt he had American backing. The streets of the Georgian capital are plastered with posters of George W Bush alongside his Georgian protege. George W Bush avenue leads to Tbilisi airport. But he has ignored Kissinger's dictum: "Great powers don't commit suicide for their allies." Perhaps his neoconservative allies in Washington have forgotten it, too. Let's hope not.

Like Galtieri in 1982, Saakashvili faces a domestic economic crisis and public disillusionment. In the years since the so-called Rose revolution, the cronyism and poverty that characterised the Shevardnadze era have not gone away. Allegations of corruption and favouritism towards his mother's clan, together with claims of election fraud, led to mass demonstrations against Saakashvili last November. His ruthless security forces - trained, equipped and subsidised by the west - thrashed the protesters. Lashing out at the Georgians' common enemy in South Ossetia would certainly rally them around the president, at least in the short term.

Last September, President Saakashvili suddenly turned on his closest ally in the Rose revolution, defence minister Irakli Okruashvili. Each man accused his former blood brother of mafia links and profiting from contraband. Whatever the truth, the fact that the men seen by the west as the heroes of a post-Shevardnadze clean-up accused each other of vile crimes should warn us against picking a local hero in Caucasian politics.

Western geopolitical commentators stick to cold war simplicities about Russia bullying plucky little Georgia. However, anyone familiar with the Caucasus knows that the state bleating about its victim status at the hands of a bigger neighbour can be just as nasty to its smaller subjects. Small nationalisms are rarely sweet-natured.

Worse still, western backing for "equip and train" programmes in Russia's backyard don't contribute to peace and stability if bombastic local leaders such as Saakashvili see them as a guarantee of support even in a crisis provoked by his own actions. He seems to have thought that the valuable oil pipeline passing through his territory, together with the Nato advisers intermingled with his troops, would prevent Russia reacting militarily to an incursion into South Ossetia. That calculation has proved disastrously wrong.

The question now is whether the conflict can be contained, or whether the west will be drawn in, raising the stakes to desperate levels. To date the west has operated radically different approaches to secession in the Balkans, where pro-western microstates get embassies, and the Caucasus, where the Caucasian boundaries drawn up by Stalin, are deemed sacrosanct.

In the Balkans, the west promoted the disintegration of multiethnic Yugoslavia, climaxing with their recognition of Kosovo's independence in February. If a mafia-dominated microstate like Montenegro can get western recognition, why shouldn't flawed, pro-Russian, unrecognised states aspire to independence, too?

Given its extraordinary ethnic complexity, Georgia is a post-Soviet Union in miniature. If westerners readily conceded non-Russian republics' right to secede from the USSR in 1991, what is the logic of insisting that non-Georgians must remain inside a microempire which happens to be pro-western?

Other people's nationalisms are like other people's love affairs, or, indeed, like dog fights. These are things wise people don't get involved in. A war in the Caucasus is never a straightforward moral crusade - but then, how many wars are?

· Mark Almond is a history lecturer at Oriel College, Oxford [email protected]

[ThroughYourGillsIBreathe]

Nemoguce!

Ciji je on placenik?