Quote Originally Posted by G R A D View Post

Ograda Vlaške crkve

Do stupanja na snagu ove odluke, ispred Vlaške crkve sahranjivane su najistaknutije ličnosti crnogorske istorije. To su bili: Bajo Pivljanin, proslavljeni hajdučki harambaša, koji je poginuo 1685. godine na Vrtijeljci, braneći Cetinje od Turaka; mitropolit Ilarion Roganović, umro 1882. godine; mitropolit Visarion Ljubiša, umro 1884. godine; Jovan Pavlović, jedan od najnaprednijih publicista u južnom Slovenstvu, umro 1892. godine; Sula Radov Radulović, koji je označavao pojam, gotovo simbol narodnog maštara i pametara, umro 1872. godine; Ilija Beara, poznati poliglota i profesor Cetinjske gimnazije, izvršio samoubistvo 26. decembra 1887. godine; Grujica Lopičić, senator i kapetan Ceklina, umro 1847. godine; Zrno Popović, poznati crnogorski junak, koji je imao tu čast da na Božić potiče dvorski badnjak, kod knjaza Nikole; Tripko Grubačić, ustanički kapetanu Nevesinjskoj buni, rodom iz Rasta kod Nevesinja; Stanko Ivanović, rektor Bogoslovije na Cetinju, umro 1972. godine, na Visu. I, na kraju, pred Vlaškom crkvom su humke oslobodilaca Cetinja, koji su poginuli 13. novembra 1944. godine.
Vlaška crkva je svojevrstan spomenik sakralne namjene, vjerovatno neponovljiv u svijetu, ne po arhitekturi, koja ni u čemu nije osobita, već po crkvenoj ogradi, izrađenoj od puščanih cijevi zaplijenjenih u velikim borbama koje su Crnogorci vodili s Turcima u drugoj polovini devetnaestog vijeka.
Sav ratni materijal koji su Crnogorci zaplijenili u mnogim ratovima od Turaka, čuvan je u Vojnom muzeju na Cetinju.
Kad su Rusi, 1896. godine uputili Crnoj Gori, kao poklon, veliku pošiljku od 30.000 pušaka „ostraguša”, ili „moskovski”, neko od uticajnih ljudi na Cetinju predloži da se od zaplijenjenih pušaka sa Grahovca, Vučjeg dola i Fundine izdvoji potrebna količina i da se od njihovih cijevi napravi ograda oko Vlaške crkve. Ta izvanredna ideja bila je prihvaćena. Ograda je, prema zabilješci u „Glasu Crnogoraca”, počela da se radi 12. maja 1897. godine i bila je brzo završena.
Ograda je napravljena od 1.544 puščane cijevi. Cijevi su raspoređene u 98 polja, između 98 stubova.

Novak KILIBARDA: Sula Radov - glasnogovornik istorijskog iskustva Crne Gore



SVAKI CRNOGORSKI FENIKS USKRSAVAO JE IZ PEPELA NAJSTARIJE SLOVENSKE DRŽAVE


U svim dosadasnjim pisanim osvrtima na narodnog mudraca i moralnog amanetnika Sulu Radova naglasava se da je komanski i katunski prvak iz XIX vijeka bio nepismen covjek. Zato se valja zapitati - kakva je to Sulina nepismenost i da li je to uopste nepismenost?

Odmah odgovaram na pitanje koje sam postavio. Sula Radov bio je nepismen samo u graficko-ortografskom a ne pak u semantickom znacenju. U tom smislu, pomognimo se jednom analogijom. Covjek bez ocnoga vida je slijep, ali slazemo se s Njegosem - "budale su s ocima slijepe!" Homer i Filip Visnjic slijepi su u medicinskom kao sto je Sula Radov nepismen u graficko-ortografskom smislu.

Davno se zametnula Sulina semanticka pismenost, jos od doseljenja Slovena na danasnje prostore Crne Gore. Dolaskom svojim, ti nasi daleki preci, suocili su se s produktima pisane civilizacije koja je bila procvjetla u antickoj Grckoj i ocvjetala u kulturi Rimskog carstva. Tako su se Sloveni na nasim prostorima opismenjavali i prije no su naucili alfabet. Nije bitno to sto su oni u pocetku mogli, u Duklji i drugdje, da ruse svetilista i skulpture tudih bogova. I kad su ih rusili, njihova cula doticala je visoka civilizacija cije su bogate ostatke zatekli. Do doseljenja na dukljanske, odnosno zetsko-crnogorske, prostore, slovenski selidbenici dozivljavali su samo ljepotu prirodnih ritmova, a u novoj postojbini dotace ih se estetikus duhovne produkcije. A kad kolektivnu svijest zetskih Slovena obujmi hriscanska vjera, i kad cirilsko-metodijevska pismenost uhvati korijena, novodoseljenici ce krenuti hodom drzave kojom ce da kormilare sukcesivno Vojislavljevici, Balsici, Crnojevici i Petrovici. U tom istorijski organizovanom, mediteransko-evropskom, krvotoku crnogorske drzave kao limfa ce strujati dah vise kulture koju su doseljenici zatekli na prostorima koje su naselili. Tako se moze govoriti o ubrzanom civilizacijskom zrenju dukljanskih Slovena kojim se izbjegao spori proces prerastanja etnoloske naravi i istorijsko-kulturolosko tkivo drzave. Nadomjestio se proces koji bi se nesumnjivo sporo odvijao da je u trenutku naseljavanja odbrana zemlja bila u istorijskom smislu terra incognita! Svi duhovni usponi u Crnoj Gori, zvali se oni Mihailova kraljevska insignacija, Balsica manastiri na Skadarskom jezeru, Obodska stamparija, Poslanice Petra I, "Gorski vijenac", zakonici Knjazevine Crne Gore, Petar Lubarda ili Risto Stijovic, utkali su u sebe i predslovensku kulturu crnogorskih prostora.

Medutim, sticajem istorijskih i socijalnih prilika, bolje reci - neprilika, samo elitniji krugovi crnogorskog naroda znace da besjede s knjigom i da produkuju knjigu. Upravo, pismenost je usmjeravala narodno bice Crnogoraca kao sto nervni sistem usmjerava ljudski organizam, ali umjece pismenosti nece obuhvatiti sve tkivo kroz koje prolaze nervi pisane civilizacije. Ni nase tijelo nije svo od nerava, njega nervni sistem samo usmjerava! Prema tome, izmedu doslovne nepismenosti, koja je pratilka Slovene na selidbenom putu, i graficke nepismenosti crnogorskih plemenika u doba Sule Radova - odista je astronomska daljina!

Nije slucajno sto su se u Crnoj Gori lako uspostavljale dinastije i u najtezim vremenima - Balšići, Crnojevići, Petrovići. Svaki crnogorski feniks uskrsavao je iz istorijsko-kulturoloskog pepela najstarije slovenske drzave na Balkanu. Narodi bez sopstvenih temelja drzave i kulture mogu da ojacaju, da mocno vladaju i silne prostore zauzimaju! Ali njima je u principu kratak istorijski vijek, njima je osigurano utrnuce na mapi istorijskih naroda. Atila je bio mnogo osvojio, ali iza sebe nije nista ostavio zato sto na osvojene prostore nista nije ni donio! Nijedan narod koji se bio domogao rezultata grcko-rimske civilizacije nije otisao Atilinim tragom. Takvi narodi dozivljavaju tragiku ropstva i razaranja, ali na kraju oni vaskrsnu iz zivotvornog pepela svoje drzavne i kulturne proslosti.

Na tracnicama takvih dogadaja Crna Gora je imala prednost u prostorno maloj teritoriji. Cetvoronahijska Crna Gora koju su predvodili mitropoliti Petrovici. Na neki nacin ona tom prednoscu podsjeca na Periklovu Atinu. Perikle je doslovno poznavao sve videnije gradane svoje drzave, to je bilo blagotvorno kako za uobilicenje kolektivnog duha drzave i kulture tako i za pojedince koji snagom svoje stvaralacke sposobnosti uobilicavaju kolektivno iskustvo. U cetvoronahijskoj Crnoj Gori vladike-gospodari mogli su caskom okupiti plemenske i bratstvenicke prvake i istom brzinom doturiti svoj glas ili zapovijed u ta bratstva i plemena. Tako crnogorski vladar pored duznosti prvosvjestenika i svjetovnog gospodara imao je ulogu i edukatora. Poslanice Petra I bile su prvenstveno svakodnevna narodna citanka! Onako mala i siromasna - "sirak tuzni bez iđe ikoga", Crna Gora se ne bi odrzala na temeljima koje je uspostavila dukljanska drzava da vladike Petrovici nijesu imali ulogu kolektivnih vaspitaca i etickih usmjerivaca svojih podanika. Kletve Petra I, Njegosevi musketi, Danilova vjesala i Nikolini zakoni nijesu mogli odrzati plemensko-bratstvenicku Crnu Goru u abazurima drzave da nije bilo edukacije s vrha koja je drzavotvornom mislju pobjedivala plemenske i bratstvenicke centrifugalne sile.

Najreprezentativniji primjer nepismenog plemenika i bratstvenika koji je edukovan normama drzavotvorne pisane kulture upravo je Sula Radov iz Komana. Nepismenog Sulu pripremila je pisana istorija!