Poezija

[secretly]

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
Mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
Kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
Mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.

[secretly]

RASTANAK

Još noćas draga budi tu kraj mene ti,
U našoj sobi, sjećanje nek izgori.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga
Nježnost stara govori,
To traže luku
Mojih snova brodovi.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Jos noćas draga Don Kihot živi u meni,
Jos samo noćas.
Zablude smiješne i ovaj vjetar pijani,
Jos samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga tuga tužno miriše,
Jos samo noćas.
Sutra sam stranac, sutra sam daleko, najdalje,
Jos samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.
Sokol te nije volio.

Svu noć je padala kiša i
Drveni pod je škripao
dok sam se spremao za put.
Taksi je čekao pred vratima i
Telefon je počeo da zvoni.
Na stolu su ostale stare fotografije,
U sobi miris vina.

Još noćas draga ja gledam svjetla ovog grada,
Još noćas draga, putujemo mrak i ja,
Samo jos noćas,
Mrak i ja.

[secretly]

ŽELJA - D. Konstantinovic

Želim da sam s tobom stopljena u ćutnji,
rasplamsalom dahu il' podnevnoj šetnji...
Probudjena želja talasa u slutnji
koja se kroz nemir iscrta u pretnji.

Šta ako je sve to samo igra čula,
samo treptaj rose, kratki ples leptira...?
Ako s prvim daškom vetrometnih frula
sve ovo u nama počne da se spira...

Zagledam u sebe, tražim tvoje oči,
i plaši me pogled s tim osmehom smelim.
Obojena slutnjom strahujem da kročim
i ne mogu ništa osim da te želim...

[secretly]

Mnoge smo i mnogo voljeli

Mnoge smo i mnogo voljeli
na ovoj šarenoj cesti
al tek usput, na cesti
ravnodušne, po dvoje
u ciničnoj postelji stizale su nas
mučne radio vijesti
brojeći poene u sportu, piću i ljubavi
za volju časka spiskali smo snagu
ne brini vlado, tim se više nitko ne bavi
sad kad je sve otišlo k vragu

nama su se objavljivala nebesa
tek kroz rastrežnjena usta sumnjivih dama
na zabavama pučkim
izmedju dva plesa
kroz prozor bi nas dotaknula tama
za razliku od svjetla
tama je bila prava
najgore su vijesti bile najtačnije
dubok je san prokope, a plitka je java
mirno spavaj slobodane, sve je mračnije

i prije nas, doduše, mnogi su se tješili
da je vrijeme na njih bilo suviše kivno
ne postavljajuć pitanje, slavko,
divno smo ga riješili:
živjeli smo kratko
umirući intenzivno

Antun Šoljan

[secretly]

Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Mogu mi se učiniti
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.
Može mi se učiniti
da tonem u zvuke
pa ću ruke
svakom pružiti.
Može mi se učiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.
I mogu kom reći u tome času
čudesnu tajnu
koliko te volim.
O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Učiniće mi se negde u šumi....
Ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke česme.
Učiniće mi se crn leptir jedan
po teškoj vodi krilom šara
što nekad neko reći mi ne sme
Učiniće mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu, ranu srca dira
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.

D.Maksimović

[Eirini]

Ovde mozete postaviti stihove vasem srcu drage... :-D

Konstantin Simonov

" Cekaj me "

"Čekaj me i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka
čekaj i kada čekanje dojadi
svakom koji čeka.

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kada ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Neka povjeruju sin i mati
da više ne postojim
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sjesti snjima
i nemoj piti ništa.

Čekaj me i ja ću sigurno doći
sve smrti me ubiti neće
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu. "

[Eirini]

Miroslav Antic

"Odluka"

"Život je sve nešto iz početka.
Juče i prekjuče sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav - ćorak,
Odmah se drukčije i lepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju setiš
i shvatis da letiš... divnije letiš.
Ko je to video da dečak pati?
Da kunja kmezav i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje, da voliš jače.
Ne da se vadiš.
Ne da se tešiš.
Vec da se istinski do neba smešiš.
Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrede.
Živi se svaki put iz početka.
Živi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
100 zlatnih zvezda unapred čuje."

[Eirini]

Jagoda Kecman

GDJE SU GRANICE LJUBAVI


Ima li ljubav granice i pravila?
Nekoga da joj kaže kad je kraj i - dosta!
Njoj, koja čista je darovana sreća!
I gdje je granica toga prelijepog osjećaja
Pripadnosti, potrebe i buđenja
Što gura um i razum,
Ljubeći nesebično i bezglavo,
A ponekad plaćajući i dušom i glavom!
I gdje je granica te slatke groznice
Što slama obzir i grije želje,
Izvora radosti vezanog uz stalno veselje?
Prkosna, neograđena i slobodna,
Često nerazumno trošena,
A lako osjećajima nošena.
Strašću se veže,
Nježnošću ljubi,
Povjerenjem čuva.
I gdje je granica ljubavi?
U vjeri,
Inatu,
Boli
I nevjeri?
Ili strahu od istine,
I ugaslom, praznom oku?
Granica ljubavi dio je svijesti
Kad boli ono što voliš više od svega!
I gdje, zbog sudbine želiš nestati,
Mrzeći zbilju i sutra,
Bježeći željom u neka nova,
Prazna
Buduća jutra.
I granica ljubavi je u duši,
U nama!
Ona se u istini,
Trenom sama od sebe
I bez nas ruši i slama!

[cvjetak zanovjetak]

Radnici koji nikada nisu vidjeli more
kada je sretnu misle da je dan ljepsi no inace.
Ta zena taj gigant ta drzava u drzavi
kad sam je prvi put vidjeo rekao sam:
'Eto tako treba da izgleda prestonica jedne zemkje
koja ostaje bez svijetla kad ona sklopi oci".
Jedina nevina zena koja radja djecu
ta djevuska visoka kao podzemna zeljeznica
i lijepa kao da uopste ne postoji
njenu sobu su raznijeli mirisi
ona se sminkala i cesljala
i to je sve sto je uradila za poeziju
zakleo sam se da cu precutati njenu proslost
jer ja sam rodjen sa mnogo vise prljavstina
no sto je ona imala u zivotu.
Vec nema u srpskom jeziku rijeci na koje se mogu osloniti
sa kojima bih poredio njene oci i onda mirno spavao
ima jedna zemlja velika kao njena trepavica
ta neosvojiva Rusija koju je ipak lakse osvojiti.
Od njenog poljupca koji mi je poslala telefonom
zapalilo mi se uvo na posti jednoga drugoga grada
to famozno to zeleno to gorko uvo
koje je dugo stajalo kao antena na jednoj radio stanici.
Otkidao sam ga i duboko u zemlju zakopavao
ali nije prestajalo da me poziva na telefon
svojom telepatskom azbukom svojim visecim mostovima.
Na mome srcu kao na gramafonskoj ploci
snimila je sve sto je rekla u zivotu
njene korake,njen smijeh i njen kasalj.
Njena duga saputanja sa ljudima koje ne poznajem.
Gradove u kojima zivimo vezuju nasa pisma.
Ja ne znam za drugo nebo sem njenog kisobrana.
Kad me ona voli ne znam od cega zivim
ne jedem,zaboravljam da disem i vrlo cesto umirem.
Visoko u nebu sjetim se da ne znam letjeti
prodjem glavom kroz zid i vidim da sam pogrijesio
tada zviznem nogom Mjesec iznad grada
i trceci obilazim mjesto gdje cemo imati
sastanak za nekoliko dana.
Njen najgorindjak gutac ljubavnog plamena
sa injem u usima
tumacim svojoj krvi njeno pretesko gradivo.
Pun otpadaka kao golfska struja
silazim niz stepenice u zemlju
i jedini ne znam za svoju tragediju
taj svorepi podtekst nase ljubavi
o suzo na jastuku
uspomeno na pilota koji nikada nije sletio
izgubljen u vazduhu.


Matija Beckovic

[cvjetak zanovjetak]

Ne mjerim vise vrijeme na sate,
ni po suncevom vrelom hodu;
dan mi je kad njegove se oci vrate
i noc kad ponovo od mene odu.

Ne mjerim srecu smijehom,ni time
da li je njegova ceznja od moje jaca;
sreca je meni kad bolno cutim s njime
i kad nam srca biju ritmom placa.

Nije mi zao sto ce zivota vode
odnijeti i moje grane zelene;
sad neka mladost i sve neka ode;
on je zadivljen stao kraj mene.

Desanka Maksimovic

[Eirini]

Radjard Kipling

Ako

Ako mozes da sacuvas svoju glavu kad svi oko tebe
gube svoje i okrivljuju te za to ;
Ako mozes da verujes sebi kad svi u tebe sumnjaju,
i cak pridodajes njihovim sumnjama;
Ako mozes da cekas, a da ti ne dosadi cekanje,
Ili ako si prevaren, da ne lazes,
ili ako si omrznut, da ne mrzis,
a pored svega toga da ne izgledas predobar ili premudar;

Ako mozes da sanjaris a da snovi ne ovladaju tobom;
Ako mozes da razmisljas – a da ti mastanje ne
bude cilj;
Ako mozes da se suocis sa uspehom i neuspehom
i da smatras te dve varalice kao da su potpuno
iste;
Ako mozes da podneses kad cujes da su istinu koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale
ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio ceo zivot,
i da pogrbljen sa dotrajalim alatom opt novo stvaras;

Ako mozes da stavis na gomilu sve sto imas
i da ga bacis na kocku
I izgubis, i opet pocnes ispocetka
i nikad ne izustis rec o tom svom gubitku;
Ako mozes da prisilis svoje srce i nerve i tetive
da te sluze dugo iako ih vise nemas,
i tako izdrzis kad nema niceg u tebi
sem volje koja ti dovikuje : “ Istraj “ !

Ako mozes da razgovaras sa najnizim, i da sacuvas svoje
dostojanstvo,
Ili da setas s’ kraljevima , a da ne izgubis razumevanje
za obicne ljude;
Ako ni neprijatelji ni prijatelji ne mogu da te uvrede;
Ako te svi cene , ali ne suvise ;
Ako mozes da ispunis jedan nezaboravan minut
sadrzajem koji traje sezdeset sekundi,
Tvoja je zemlja i sve sto je na njoj ,
i iznad svega bices covek , sine moj !

[odli]

Ovde mozete postaviti stihove vasem srcu drage... :-D

Evo neceg apsolutno pozitivnog: Gabi Novak

Hrabri ljudi


Ja sam pristala na sve bijele lazi
To je zivot najgori, ali laksi (nap.: ovo ne vazi za mene )
Samo zelja skrivena jos se budi
Da me vode gdje je snijeg
I nagovore na bijeg hrabri ljudi

Ponoc je, uvijek isti glas
Kasno je, ostani uz nas
Budi kao mi;
Svice dan, ponavlja se sve

Oni ruse satore, idu dalje
Nece nase zakone ni medalje
Ako drugi ne shvate nek mi sude
Necu zivot miran, tih
Moje mjesto je uz njih
Hrabre ljude


Pamtim samo sretne dane


Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo one noci,
koje sam djelila s tobom
sanjajuci i ljubeci.

Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo ona jutra,
koja bude nasa tjela
zagrljena, kao mrtva.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.

Pamtim samo sretne dane
pamtim samo one kuce.
Gdje se nasa ljubav krila
samo, kano i bespuce.

Pamtim samo sretne dane
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo samo sretne dane
da bih nasu ljubav spasla.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.

Pamtim samo sretne dane
svi su drugi magla, san.
Samo onaj koji valja
u lice je upisan.

Pamtim samo sretne dane,
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo sretne dane
da bih nasu ljubav spasla.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.

[Eirini]

Potpuno se slazem sa tobom, prelepe su te pesme!

Rabindranath Tagore

GRADINAR 46

Ostavila si me i otišla svojim putem.
Mislio sam da ću biti tužan, pretužan za tobom
i da ću u svome srcu uramiti samo tvoju sliku
protkanu zlatnim stihovima.
Ali, avaj, moje zle sudbe - vreme je kratko!

Mladost prolazi godina za godinom;
Proletnji dani lete; jedno golo ništa ubija
nežni cvet,
a mudrac me opominje da je život
samo kap rose na lotosovom listu.

Treba li sve to da propustim
i da samo ginem za onom jednom što mi
okrenu leđa?
To bi bilo i grubo i ludo, jer je vreme kratko.

Dođite, moje kišne noći, pljuskajući nogama;
osmehni se moja zlatna jeseni;
dođi, bezbrižni aprile, prospi po zemlji
poljupce svoje!
Dođi i ti, i ti, i ti!
Dragi moji, znate da smo smrtni.
Pa je li mudro kidadi srce zbog jedne,
koja je odnela svoje? Jer je vreme kratko.

Slatko je sedeti u uglu i razmišljati da ste
mi vi ceo svet.
Hrabro je poželeti sreću svome bolu, i biti
rešen,
ne dopustiti nikome da te teši.

Ali, jedan novi lik gleda kroz moja vrata
i podiže svoje oči k mojima.

Ja mogu samo svoje suze da obrišem
i da izmenim melodiju svoje pesme:
Jer je vreme kratko!

[Eirini]

Pablo Neruda

Kraj


Onda zbogom, ništa nećeš zaboraviti?

U redu, idi. Više nema šta da se kaže.

Treba se rastati. Možeš otići.

Ali, pričekaj, vidi...

Pada kiša, pričekaj još, možda će prestati.



Obuci se dobro. Napolju je vrlo hladno, znaš.

Trebalo je da uzmeš nešto toplije...

Ja sam Ti sve vratio? Nema ništa tvoje?

Uzela si svoja pisma? Svoje fotografije?



Hajde, pogledaj me, pošto se rastajemo sada.

Ali, molim Te – bez suza! To bi bilo glupo.

Treba učiniti napor, zar ne, da se desi čudo,

I za trenutak postanemo oni od nekada.


Naša dva života bila su data jedan drugome zauvek.

A sada ih prisvajamo ponovo

I odlazimo svako na svoju stranu,

Svako sa svojim imenom da ponovo

Započinjemo da lutamo...

O sigurno!


Biće nam teško... Neko vreme.

A onda će doći zaborav koji razrešava sve tegobe...

I postojaću ja i postojaćeš ti,

Bićemo među mnogima dve osobe.


I tako, uskoro, postaćeš deo moje prošlosti.

Srešćemo se ponakad slučajno na ulicama.

Gledaću te, ne prilazeći, a ti ćeš prolaziti,

U nepoznatim haljinama.


A zatim se nećemo viđati dugo vremena,

A moji prijatelji će te obaveštavati o meni,

A ja ću pitati za tebe, koja si

Bila život moj, lepota i večnost moja:

Kako je njoj?

[cvjetak zanovjetak]

*Udji u moje oci
prije nego sto ih sklopim
da te pod trepavicama cuvam.

*Lisce ispisuje tvoje ime po trotoaru,
pomazemo mu vjetar i ja.

*Nisi imala takve oci kada sam te sreo,
one su iskrsle na tvom licu
tek kada sam te zavoleo.

[cvjetak zanovjetak]

On bjese voljen...bar je on tako mislio i srecan bio.
Po sto je puta srecan svako ko vjeru nije izgubio.
U kome zelje razum guse, KO UZIVA U SRECI DUSE,
ko pijan putnik u krevetu,ili kao leptir na svome cvijetu.
Ali jadan onaj ko u glavi sve predvidi i prozre lako,
ko smisao im vidi pravi,ciji je duh i srce jadno zaledilo iskustvo hladno.

Puskin

[cvjetak zanovjetak]

Da nije mene bilo,
da nisam bio dovoljno jak
ko bi sa duse tvoje
sklonio vjeciti mrak?
**************************************************************************************************************

Da nije tebe bilo na
teskom putu mom
ja nikad pjevao ne bih
jer ne bih imao kom...

[cvjetak zanovjetak]

Zadrhtacu bez sumnje
ako se ikada budemo sreli
u drugom zivotu,u svjetlosti udaljenog svijeta.
Zaustavljajuci se prepoznacu tvoje oci,tamne kao jutarnje zvijezde...reci cu:
car tvog lica nije samo u njemu,
u nju se utkala zarka svjetlost
moga pogleda pri susretu koji se ne pamti,i moja ljubav joj je dala tajnu koja se izgubila...
...Uvecala si me svojom ljubavlju,
mene koji sam samo jedan covjek izmedju drugih,
koji plovi obicnim tokom,
pokretan voljom promjenljive milosti svijeta.
Dala si mi mjesto
tamo gdje pjesnici svih vremena donose svoje darove,
gdje ljubavnici svih vremena pozdravljaju jedan drugoga kroz stoljeca.
Ljudi zurno prolaze pored mene na trgu-ne opazajuci kako je moje
tijelo postalo dragocjeno od tvog milovanja,
ne znajuci da u sebi nosim tvoj poljubaC
kao sto sunce nosi u svojoj lopti vatru bozanskog dodira,
koja sija vjecito...

R.Tagore

[cvjetak zanovjetak]

Zagrli,u mene se stopi,
sa usana mi popij prve proljecne kise
i smiri to srce sto za tebe dise,
taj nemirni pogled na mome tijelu
razvuci od ruke do ruke
i samo me vodi,po svijetu me vodi,
da se sa tobom budim,
gdje se zvijezde roje mazno i ljubljeno moje.
Vazno je samo da te imam tamo
gdje ljubav prica svoje najljepse price
da progledam jednom u ocima tvojim,
DA BUDES SRECAN,A JA DA SE NE BOJIM...

[cvjetak zanovjetak]

Vazno je, mozda, i to da znamo...
covjek je zeljen,
tek ako zeli.
I ako cijeloga sebe damo.
tek tada
i mi mozemo biti cijeli.
Saznacemo,
tek ako kazemo
rijeci iskrene,
istovjetne.
I samo kada i mi trazimo,
moci ce neko
i
nas da sretne...


M.Antic

[cvjetak zanovjetak]

Breza na mjesecini


Ja nisam tvoga kova,
tebi se samo cini.
Nisam iz tvojih snova,
breza na mjesecini.

Ti zelis da se vratim
u tvoju ljubav sjetnu,
da tvoju dusu shvatim
i da me cuvas sretnu.

Ne treba meni njeznost,
ni tvojih rijeci svila.
Zar mogu da se vratim
gdje nikad nisam bila?

[cvjetak zanovjetak]

Blago tebi,
ako na svijetu nadjes srce u kom vjera sjaji,
u kome se cista ljubav taji,
kao miris u rosnom cvijetu.

Ljepseg dara od tog dara nema-
u toj sreci tek bi sreca bila;
CISTO SRCE NEBESKA SU KRILA,
STO IH GOSPOD S BLAGOSLOVOM SPREMA.

Blago tebi,ako vjerno bije
na tvom srcu jedno srce drugo:
skrsti ruke i moli se dugo,
onoj misli sto nad tobom bdije.

A.Santic

[cvjetak zanovjetak]

K'o ljupki cvjetak njezni,
cednu,bajnu i milu
iz jata zvijezdica sjajnih snio te andjeo svet,
i tvome oku dao bozanstvo,moc i silu,
sto sa dveri duse moje pjesmici siri let.

U divljoj borbi svijeta,tvoja me ljibav dize
i vrelom snage bujne talasa moju grud:
otkako tebe poznah nebu sam,Bogu blize,
molim se i uznosim njegov pravedni sud.

Moja se vjera budi,sreca mi snove zlati
kad gledam svijetlu zoru carobnog lica tvog:
i u snu i na javi moja te dusa prati
i tebi vijence plete moje ljubavi Bog...

A.Santic

[cvjetak zanovjetak]

StO BI,
StO BI SuZe LiO
I UmIR'o S TaJNe TuGe,
KaD JE ZiVoT tAkO MiO
I PuN SuNcA
I pUn dUgE!

MoJA DuSA MaGle nEcE,
Ni TaMnICE SuZNjA RoBA.
HoCu ZoRU,SuNcE,CvIjEcE,LjuBaV,RaDoST,
SvE DO GrObA!

Pa KaD jEdNoM OdEm BogU,
S DusoM StO Je SrecU BraLA,
NeK Mu TamO RecI MogU
JEDNO TOPLO OCE,HVALA!

[Charlie]

ISKRENA PESMA – Milan Rakic

O sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicinom prirode; a potom,

Kad prodje sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.

I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva-
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima!

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al ne volim te, na volim te, draga!

I zato cu ti uvek reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.