Citala sam po nesto, ali ne mnogo da bih mogla davati neke opsirnije komentare ...
To sto sam citala mi je OK...
Fotografija sa osmrtnice
Kada li se nasmijao
covjek shto se jutros smije
sa posmrtnog svog plakata
ko da nikad umro nije.
Je li znao dobri covjek,
je li mogo i da sluti,
da ce jednom s tim smijehom
tako crno osvanuti.
Kakva je to davna sreca
ozarila njemu lice -
da bi mu se narugala
jutros s crne osmrtnice.
Ne znam je li ova licnost nashe knjizevnosti zalazila na topice, ali me licno interesuje vasa misljenja o njemu i da li ste ga uopste chitali!?
If I had a world of mine, everything would be non-sense. Nothing would it be what it is, because everything would be what it isnt, and contrary-wise, what it is, it wouldn be, and what it wouldnt be, IT WOULD... - You see?
Alice In WonderLand.
Citala sam po nesto, ali ne mnogo da bih mogla davati neke opsirnije komentare ...
To sto sam citala mi je OK...
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
E od tebe nijesam mogao ochekivati tako skromno razmisljanje....pp
If I had a world of mine, everything would be non-sense. Nothing would it be what it is, because everything would be what it isnt, and contrary-wise, what it is, it wouldn be, and what it wouldnt be, IT WOULD... - You see?
Alice In WonderLand.
citao sam pokojnoga vita.....
kazu da je bio veliki lik...
davno sam citao ali odprilike kako ono ide..
Pada kisa u (po) Niksicu
zlo ti jutro Nikolicu
nesto tako... ima lepih pesama stvarno
[size=4]P.F.C. Net Huligani[/size]
Ima dobrih momenata u knjizevnosti za djecu ... volim njegove `vrapce`...i sjetim se nekih `Intima` , ali toliko od toga boema.
Inace , ima vec topic : lutanja, drumovanja ...
one day, after school.
ne znam...kad vidim da Vitovoj poeziji neki ne daju vise znacaja od 'ok',pomislim..."pa,nisu Niksicani"...it`s O.K.
Tako drag,topao,dubok i mio.Tako prost i srcu blizak.Vito Nikolic.Sjecam se dana kad je u NKu odjeknula vijest o njegovom 'vjecnom odlasku'.U mojoj redakciji,svi smo mu,kao po dogovoru,odrzali 'minut cutanja'.Bili smo zateceni.Sokirani.To je bio osjecaj gubitka pravog autenticnog pjesnika,naseg Niksicanina,dakle,lika koji je i za zivota bio ikona naseg lirskog obiljezja.Njegova 'bolovanja i drumovanja',uvijek ce zivjeti u nama,koji smo ga 'citali'.
DRUMOVI
Pjevaju u meni drumovi snazni,
drumovi dobri ko dlan ocin,
Moram danas otic nekud,da potrzim
malo odmora za umorne oci.
Idem bez pozdrava,bez poruka,
ovako lijepo pomucenog uma,
da trazim okuka,okuka,
i iza svake-samo parce druma.
Pustite me,pustite da odem,
bez pitanja kako i zasto i dokle,
drumovi uvijek nekud vode,
a ja sam nomadskom gladju proklet.
(ipak,nikad necu razumjet,kako neko nakon njegovih stihova moze ostati ravnodusan...(?))
"... Ne traži istinu ako ne znaš šta bi s njom..."
a ko Vita nije citao, taj...bolje da ne pricam
GIMNAZIJALKE NA SNIJEGU
...A da ih nije
onako
zimi,
njih
sto vjecno na ljeto misle,
mi bi se proveli
kao Eskimi
-kao pingvini
smrzli bi se
Da nije tih ociju
i tih lica
iz kojih
vjecno
sunce grije...
...Gimnazijalke,
danas
svakoj po petica
iz zivota,
ljepote
i poezije
I just wanna feel real love,
Feel the home that I live in,
`cause I got too much life,
Running through my veins,going to waste.
Vito je legenda
Sonja izadji da skitamo
izadji i iznesi malo njeznosti izpod kaputa...
Veliki za Vita Nikolica.. necu nishta da komentarishem, mislim da ovi njegovi stihovi dovoljno govore:
"Idem kuda me ochi vode
u san, u pjesmu, u chovjeka..
Jednom cu tako i u smrt da odem
pa ako sluchajno umrem - neka.." (Pjesma bez naslova)
"Nocas tako zhelim da me neko voli,
pregrsht nechije njezhnosti mi treba,
nocas cu sve da zaboravim i prebolim
i da se vratim u naruchje neba.." (Intima)
".. malo njezhnosti, malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad
Sonja, izadji da skitamo,
nocas je nestvarno lijep grad.." (Prvi snijeg)
i naravno, "Bolnichki fragmenti"
"Zaboravishe me, tugo, drumovi,
odavno ni jednog da navrati,
bjelina mi vid umori,
stigoshe me spori sati.
Sve se svelo u prozorsko okno,
komad neba i oblak shto plovi,
smrt me gleda praznooko..
Nedajte me, o drumovi.." (BF 1)
".. a napolju ce listati topole,
kikotace se rijeka ispod iva.
O, niko ne zna koliko proljeca bole,
kad su oteta i nedokuchiva.." (BF 2)
"S jeseni zeleni tuga u meni,
s jeseni, kad dozru dunje i regruti
i djevojke kad se zanevjeste,
s jeseni, nekud me zovu ceste..
Nekud gdje lishce nikad ne zhuti
i gdje su ljudi vjechiti regruti
a djevojke vjechite nevjeste..
S jeseni - tako su lazhljive ceste." (S jeseni - BF 5)
"Sve su skitnje odskitane,
umor pao na drum dugi,
shto me tako gledash, dane,
kao da sam neko drugi.." (Obezdrumljenost)
"Lezhim na odru, tih, uproshcen,
napolju sunce svakodnevno sja.
Ne znam da li je ko ozhaloshcen
ali, zaista, jesam ja." (Poslednja pjesma)
"Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako i zashto i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom gladju proklet." (Drumovanja)
".. da nije tih ociju i tih lica
iz kojih vjecno sunce grije..
Gimnazijalke, danas svakoj po petica
iz zivota, ljepote i poezije.." (Gimnazijalke na snijegu)
"Stariji za tamu jeseni tmaste,
i grublji za grubost ove zime proshle,
ja vam ovog proljeca necu mahati, laste,
necu vam reci toplo - dobrodoshle.." (Proljece)
be the change you want to see in the world.
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom gladju proklet.
Rekao je Vito i na danasnji dan prije 10 godine zauvijek otisao.
i opet jesen
opet tutne beskrajne kishe po nikshicu
i opet stare
crne slutnje
i opet sam si nikolicu
i opet neka pisma duga
beskrajna pisma bey adrese
a nidje drage nidje
druga samo
ta jesen i opet jesen
////////////////////////////////////
nocas tako zelim da me neko voli
pregrsht necije njeznosti mi treba
nocas hocu sve da zaboravim.............
..............................
bio sam kafanski i vishe niciji................
..............
smrti moja jedina greshko
......................
Na stranu to shto sam covjeka licno poynavala sho je sa mojim starim bio prijatelj sho kad je umro ja sam..............
nego je to moj omiljeni pjesnik yaebi sve to nema do njega
SUNCE HLADNO MI JE
oh darling who needs love?
Who needs a heaven up above?
Who needs the clouds, in the sky, not I
Oh darling who needs the rain?
Who needs somebody that can feel your pain?
Who needs the disappointment, of a telephone call, not I
mislim meni je srce zaigralo kad vidjeh ovaj topic jer nikako da se sastavim sa mojim knjigama od Vitomira i sad imam ovaj topic tu da me grije da mi je milo oko srca prosto se osjecam ko da sam opet doma
e vratishe mi se sjecanja brrrrrrrrrr
e dajte josh po neq pjesmu plz
oh darling who needs love?
Who needs a heaven up above?
Who needs the clouds, in the sky, not I
Oh darling who needs the rain?
Who needs somebody that can feel your pain?
Who needs the disappointment, of a telephone call, not I
ja se sva najezih
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
(Pavlu Vujisicu)
Drumovi ce pozeljet ludaka,
a ludaka vise biti nece,
vjekovima za njima ce plakat
ojadjeno nebo i drvece.
Na gradove udarice trava
i zavesti svoju strahovladu,
svi cvjetovi ostace bez glava
da bi bili sa travom u skladu.
Nece biti toga ko ce smjeti
da posumnja u sve ko do sada,
poput teske omorine ljeti
svijetom ce vladati dosada.
I ljudi ce poci u povratak,
opcinjeni minulim stoljecem...
Drumovi ce pozeljet ludaka,
a ludaka vise biti nece.
UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU
Ponekad,davna,sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.
Gdje li si nocas,ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili jos uvijek,ko nekad,
lutas ponocnim Beogradom.
Da li jos trazis onog cudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si trazila uzaludno
i one noci kad smo se sreli.
Trazi,samo trazi,tragaj,
on ipak jednom mora doci
iz tvojih lijpih snova,draga,
u tvoje nimalo lijepe noci.
Kao sto dodju ove pjesme
iz divnih suma nepoznatih
pravo u nase ruzne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.
Ponekad tako sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.
:wink:
"... Ne traži istinu ako ne znaš šta bi s njom..."
Nije ovo ljubav to se ja spasavam
to ja bjezim zeno tebi u hajduke.
Romanijo moja puna dobrih trava
za krvave rane i zestoke muke ...:?
S.A.Jesenjin
PISMO MAJCI
(slobodni prepjev)
Josh si ziva...O,radosti moje...
Ziv sam i ja i pozdrav ti saljem,
nek se smijesi krov kolibe tvoje
u rjazanske sutone i dalje.
Meni pishu da ti cesto,tako,
nadajuc se odbludjelom sinu,
izlazis u veceri polako,
uvijena u tuznu crninu.
I dok suton izatkiva tamu
u misli se zanijeti znas:
videc ljutu razbojnicku kamu,
o mom kraju grozne slike tkash.
Umiri se,rodjena,ne zebi,
odagnaj ta bolna prividjenja,
ta nijesam takav idiot da tebi
ne bih reko zadnje dovidjenja.
Ne,majcice,ja sam i sad njezan
kao ono u djetinjstvu svom
i toliko zelim,iz meteza,
da se vratim u tihi nash dom.
I doci cu,svakako cu doci,
ostavicu gnijezda ogavna,
a ti nemoj nakon blagih noci,
da me budis ko u jutra davna.
Ne budi me u osvitke zora
i ne uci da budem pobozan
-mnogo shto-shta odbolovat moram
da bih opet bio tvoj Serjoza:
i kafane,i drolje,i tuche,
gdje nikada ne bih da se vratim
-sve ce biti jedno ruzno juche
osim tebe,dobra moja mati.
Zato,mila,smiri se polako
i oprosti svom nesrecnom sinu,
nemoj lutat vecherima,majko,
uvijena u tuznu crninu.
(Prepjevao Vitomir Nikolic)
"... Ne traži istinu ako ne znaš šta bi s njom..."
Mir
Cudna me ponekad zelja hvata
da kupim razglednicu i napisem:
"Dobro je: poste rade, nema rata..."
I nista vise.
Zaboraviti
Sve zaboraviti i kafanu
i pjesme i nesne
i SVE
pa opet voljeti neku Anu
iz prve klupe petog ce
pa opet sanjati
nedje uz kisu
gladan i zedan
go i bos
velike ljude koji pisu
i zarko zeljeti
da budes TO
Pa opet cutati Robinsona
i vjerovati
u sve price
pa opet biti
divni siromah
koji sem srca
nema niceg.
Htjedoh postovati gore postovanu...
Al evo jos jedna, ta, koja oduzima dah.
Bice jedno vece
Jednom
kad bude vece
kad budes sama
i bude neka kisa lila,
jednom
kad oko svojih usana
nadjes tudji osmijeh , mila
znam,
bice ti tesko a mene nece biti
da ti u tom casu stogod kazem.
Bice jedno vece, jedna kisa i ti
koju sam divno umio da lazem.
one day, after school.
Rodjendan...
Dvadeset i peta opomena
za dugujuci zivot.
Vec - dvadeset i peta!
Kako se ludo okrece ova matora planeta,
kao zaljubljena siparica
blesava od srece.
Okreci se ti samo, stara,
okreci, okreci...
Sto se mene tice
- ja cu samo da zacepim usi,
pa i poslije stote opomene,
bicu opet duznik ravnodusni.
Ali da platim
- ne, nikako!
Radje
odlazim iz ovog gnijezda.
Hej,
zaustavite planetu,
ja hocu da izadjem,
idem u vjecnu skitnju izmedju zvijezda.
Sta?...Necete?...
O, ima i tome lijeka,
jer iako nijesam Galilej
ni Djordano Bruno,
ja sam covjek jednog svemocnog vijeka,
pa znam da ce morati,
lijepim il` bunom,
da padne taj jogunasti
sto ne da i steze,
dosta je samo da neko vrisne:
`Dolje apsolutizam zemljine teze!`
Uostalom,
vec su pocela da kevcu stenad po vasioni.
Hej,
zaustavite planetu!
Cujete li - zvonim...
a kada jednom,ode s' kišom,
kad svene k'o avgust,k'o ljeto,
osjetiš kako je s' njim otišlo,
nešto lijepo,i svijetlo... :cry:
uradi nešto što je tvoja dužnost
mnogo toga znaš
nisi glupan takvih isuviše ima
ne očajavaj
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
poneku sreću da odglumim,
još mogu ponešto lijepo da kažem
svakom osim sebi. (Vito Nikolic)
Dokopah se njegove dvije knjige ... i sve su prilike da ce biti trajno oduzete ... zapravo ukradene. Sav grijeh na moju dusu
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
I jos jedna ...
Last edited by apsolutno_nemoguca; 29-05-05 at 00:00.
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
ne zaboravimo ovdje pomenutri i malo veselije vitove pjesme, malo "neozbiljnije"
JEDAN NESTO OZBILJNIJI POGLED NA MAGARCA
"Da okupas zebru,
da joj speres share,
sta bi bila zebra ?
Obichno magare.
A da nesto stravis
magarcu na rebra
iste one share
- bi li posto zebra ?
Ja mislim da ne bi
(I sigurno ne bi!)
jer on ne da da se
tek tako pozebri,
ko sto neki lako
svoje ruho svlache
i oblache tudje
pa se - pomagarche..."
I'm coming out of my cage...
i jedna od njegovih, po meni, najljepsih.... napisana ekavicom za konkurs u nekom listu, koliko se sjecam
PRVI SNIJEG
Snezi, snezi... zavejava...
sve na ljubav jutros lichi.
Mozda, zbilja, negdje spava
lepotica ko u prichi.
Pahuljice pletu ludo...
na shta sve to me podseca.
Hajdmo u to lepo chudo
nocas gradom luta sreca.
Sneg luduje, sneg se smeje
lepotom je sve dotako.
Mila gledaj kako veje
i voli me, eto tako.
I'm coming out of my cage...
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks