Ne pitaj me nocas nista,
pusti me da sutim,
ja nocas trebam mir.
Stare rane opet peku,
moje bitke dalje teku,
duso ti nemas nista s tim.
Sa tvojeg izvora,
moja se dusa napila,
zedna tvojih godina,
i sada mamurna
pita gdje je utjeha,
gdje je mladost nestala.
Idu dani, ja ih pratim,
ponekad do tebe svratim,
duso trazim zaborav.
Molim sate da se vrate,
tragovima tvojim hodam,
kao da si tu.
Sve jos mirise na njega,
i dan, i jutro sto ce doci,
nakon ove noci, noci bez sna,
i dvjesto godina,
da ih brojim u samoci,
otkako je otisao.
U mojim venama jos je tvoga otrova,
jos je doza prejaka,
a tebe ljubim
da ne poludim,
da zaboravim.
Bookmarks