Neophodna reforma obrazovnog sistema

[nicky]

Nedavno sam naceo ovu temu s nekom ekipom i mislim da je bas bitna. Duzi period je evidentno da nas obrazovni sistem mora da se mijenja, da se adaptira (pogotovo danas, zbog cega i pisem). Savremenim tok zivota, nova znanja i tehnologije prosto primoravaju na to. Prije dosta godina prilikom susreta sa knjigom o obrazovanju u Norveskoj (hint Enhetsskolen, zadnjih godina i LK20 - Fagfornyelsen) poceo sam da gledam na njih kao na ideal kojem treba da tezimo po tom pitanju. Osjetio sam taj pristup bliskim i ispravnim. Fokus na razumijevanju i primjeni, sinteza predmeta, aktivni projekti i istrazivanja od malih nogu, jednaki uslovi za sve itd.. Danas, AI je obesmislio veliki dio tradicionalnog obrazovanja koje sprovodimo. Iskreno, mnogi ljudi nemaju prednost koju su imali. Naravno, inzenjerski pristup, poznavanje vise oblasti, kreativnost i dalje ce ciniti razliku. Medjutim, ono sto je nekad bilo nemoguce ili makar godinama daleko, sad je u nekoliko dana na dohvat. Evo neki brzi pregled zarad diskusije, uz par informacija od ranije koje sam iskoristio za upit.

Obrazovni sistem nalazi se pred jednom od najvećih promjena u svojoj istoriji. Ne zato što je vještačka inteligencija samo još jedna nova tehnologija, već zato što prvi put imamo alate koji mogu da obavljaju veliki broj intelektualnih zadataka koje je škola decenijama koristila kao mjerilo znanja.
Danas učenik može da dobije kvalitetan sastav, riješi matematički zadatak, napiše program, prevede tekst ili sažme knjigu za nekoliko sekundi.
Zato se moramo zapitati: šta tačno želimo da škola nauči dijete ako su informacije i njihova obrada postali dostupni gotovo trenutno?
Po mom mišljenju, odgovor nije ukidanje škole, nastavnika ili učenja. Odgovor je radikalna promjena onoga što smatramo znanjem, načina na koji se ono stiče i načina na koji provjeravamo da li je neko zaista nešto naučio.
1. Šta je u postojećem školstvu postalo besmisleno?

Škola kakvu danas uglavnom poznajemo nastala je u svijetu u kojem su informacije bile teže dostupne, obrazovanje je moralo da se standardizuje, a društvu su bili potrebni ljudi sa određenim skupom zajedničkih znanja i vještina.
Taj model je imao smisla. Problem je što se tehnologija promijenila mnogo brže od obrazovnih institucija.
Učenje napamet kao glavni cilj
Pamćenje činjenica i definicija često se nagrađuje više nego razumijevanje. Međutim, činjenice su sada dostupne gotovo trenutno. I dalje je važno imati znanje u glavi, ali ne da bismo bili žive enciklopedije, već da bismo mogli da razmišljamo, povezujemo i procjenjujemo.
Domaći zadaci koji više ne dokazuju znanje
Ako učenik preda odličan esej koji je generisao LLM model, nastavnik više ne može pouzdano zaključiti da učenik umije da piše, argumentuje ili razumije temu. Tradicionalni proizvod rada više nije dovoljan dokaz individualnog znanja.
Isti tempo za sve učenike
Neko savlada razlomke za dva dana, a nekome treba tri nedjelje. Ipak, oboje često moraju da prate isti raspored. Tehnologija danas omogućava personalizovanu vježbu i povratnu informaciju prilagođenu pojedincu.
Teorija odvojena od stvarnog života
Učenici često uče formule, datume i definicije bez razumijevanja kada će im to znanje koristiti. Škola bi trebalo mnogo češće da polazi od problema iz stvarnog svijeta, a zatim uvodi teoriju potrebnu za njegovo rješavanje.
Ipak, ne treba zaključiti da su pamćenje, domaći zadaci ili teorija sami po sebi besmisleni. Bez osnovnog znanja teško je prepoznati kada AI griješi, postaviti dobro pitanje ili razlikovati uvjerljivu neistinu od tačnog odgovora.
Ono što je zastarjelo nije potreba za znanjem, već pretpostavka da je reprodukovanje znanja isto što i sposobnost da se ono koristi.

2. Manje sadržaja, više razumijevanja

Ne bih ukidao školske predmete, već bih ih reorganizovao.
Obrazovanje bi trebalo da počiva na pet stubova:
1. Temeljno razumijevanje svijeta
Matematika, prirodne nauke, jezik, istorija i društvo ostaju osnova. Učenik treba da razumije uzročno-posljedične veze, naučni metod, istorijski kontekst i jezik. Ne mora svako da pamti svaki detalj, ali mora imati dovoljno znanja da može samostalno da razmišlja.
2. Kritičko mišljenje i provjera informacija
Učenici bi učili kako da provjeravaju tvrdnje, razlikuju korelaciju od uzročnosti, prepoznaju manipulaciju i propagandu, procjenjuju izvore i otkrivaju greške u odgovorima vještačke inteligencije.
3. AI i digitalna pismenost
Kako funkcionišu LLM modeli, gdje griješe, kako se provjeravaju njihovi odgovori, kako se automatizuju zadaci, kako se štite lični podaci i kako se koristi AI bez gubitka sopstvenih sposobnosti.
4. Praktične životne vještine
Lične finansije, ugovori, porezi, osnovno razumijevanje prava, zdravlja, ishrane, komunikacije, preduzetništva i funkcionisanja institucija.
5. Ljudske sposobnosti
Saradnja, pregovaranje, empatija, javni nastup, rješavanje sukoba, odgovornost, fizičko zdravlje i sposobnost da se istraje u teškom zadatku.
To ne znači da bi škola postala kurs praktičnih trikova. Naprotiv, kvalitetno znanje iz matematike, biologije, književnosti i istorije bilo bi osnova za rješavanje složenijih problema, umjesto da se učenje završava reprodukovanjem lekcije.

3. Svaki učenik bi trebalo da ima AI tutora

Ovo je vjerovatno jedna od najvećih mogućnosti koje nam savremena tehnologija pruža.
Danas jedan nastavnik često pokušava da objasni isto gradivo velikom broju učenika, iako oni imaju različito predznanje, tempo i poteškoće.
AI može da pruži dodatno objašnjenje, generiše vježbe, prilagodi težinu zadataka i ponavlja objašnjenje sve dok učenik ne razumije gradivo.
Zamislimo kako bi to funkcionisalo u matematici.
Prvo, sistem utvrđuje da učenik razumije množenje, ali ima problem sa razlomcima. Ne tjera ga da ponavlja sve što već zna.
Zatim dobija objašnjenje kroz primjere iz svakodnevnog života, nakon čega rješava zadatke prilagođene svom nivou znanja.
Ako pogriješi, AI mu ne daje samo tačan odgovor, već objašnjava zašto je pogriješio i navodi ga da sam dođe do rješenja.
Nastavnik prati napredak, prepoznaje probleme koje tehnologija ne može adekvatno da riješi i pruža dodatnu podršku.
Kada savlada osnove, učenik dobija složeniji problem koji zahtijeva primjenu više naučenih koncepata.
Naravno, AI tutor ne smije postati mašina koja učeniku daje gotove odgovore. Njegova uloga treba da bude da postavlja pitanja, traži obrazloženje i pomaže učeniku da razvije sopstveno razumijevanje.
Tehnologija treba da bude podrška ljudskim sposobnostima, a ne njihova zamjena.

4. Ocenjivanje mora da se promijeni iz korijena

Po mom mišljenju, ovo je jedna od najvažnijih reformi.
Ako AI može da napiše domaći zadatak, onda domaći zadatak više ne može sam po sebi biti pouzdan dokaz znanja.
Zabrana AI-ja nije dugoročno rješenje, jer će učenici i odrasli koristiti te alate u stvarnom životu. Umjesto da se pretvaramo da tehnologija ne postoji, treba da promijenimo način na koji provjeravamo znanje.
Predložio bih četiri načina ocjenjivanja.
Prvi: samostalna provjera osnova.
Kratki testovi bez AI-ja, usmeni odgovori i zadaci koji pokazuju da li učenik zaista razumije osnovne koncepte.
Drugi: odbrana sopstvenog rada.
Učenik objašnjava kako je došao do rješenja, zašto je izabrao određenu metodu i šta bi promijenio kada bi se uslovi zadatka promijenili.
Treći: projekti i portfolio.
Tokom semestra učenik izrađuje nešto konkretno: istraživanje, eksperiment, aplikaciju, poslovni plan, umjetnički rad ili društveni projekat. Čuva verzije rada i dokumentuje svoje odluke.
Četvrti: rad uz pomoć AI-ja.
Učenik koristi AI za rješavanje problema, ali mora da provjeri činjenice, identifikuje greške, obrazloži odluke i preuzme odgovornost za konačan rezultat.
Na taj način razlikovali bismo dvije kompetencije:

• Znanje bez pomoći: šta učenik može samostalno da razumije i uradi.
• Sposobnost uz pomoć AI-ja: šta učenik može da postigne koristeći savremene alate i sopstveno rasuđivanje.

Obje sposobnosti su važne.
Neko može biti odličan u korišćenju AI-ja, a slab u osnovama. Drugi može odlično razumjeti teoriju, ali ne znati da je primijeni.
Obrazovni sistem mora da prepozna obje situacije, umjesto da sve svodi na jednu ocjenu.

[nicky]

5. Nastavnik bi postao mentor, a ne samo predavač

U ovom modelu nastavnik ne postaje suvišan. Njegov posao postaje zahtjevniji, ali i smisleniji.
Manje vremena troši na ponavljanje istih informacija, a više na:

• prepoznavanje problema u razumijevanju;
• vođenje diskusija i postavljanje dobrih pitanja;
• organizovanje eksperimenata i projekata;
• razvoj motivacije i radnih navika;
• rješavanje socijalnih problema u grupi;
• procjenu stvarnog znanja;
• pružanje kvalitetne povratne informacije.

Ipak, ne treba očekivati da će AI automatski osloboditi nastavnike posla. To će se dogoditi samo ako se promijene nastavni programi, administracija, veličina odjeljenja i način ocjenjivanja.
U suprotnom, tehnologija će postati još jedna obaveza povrh postojećih.
6. Kako bi izgledao jedan školski dan?

Umjesto sedam časova na kojima se smjenjuju predavanja i zapisivanje gradiva, zamislio bih fleksibilniji dan.
Na primjer:
08.00–08.45 — Osnovna znanja
Matematika, jezik ili nauka, uz kratko predavanje, diskusiju i samostalne vježbe.
08.45–09.45 — Personalizovano učenje
Učenici rade na različitim nivoima. AI tutor pruža dodatnu pomoć, dok nastavnik radi sa učenicima kojima je potrebna dodatna podrška.
10.00–11.30 — Projektni rad
Timovi rješavaju konkretan problem koristeći znanja iz više oblasti, kroz praktičan rad, istraživanje i, po potrebi, AI.
11.45–12.30 — Fizička aktivnost i praktične vještine
Sport, radionica, laboratorija, umjetnost ili rad sa materijalima i alatima.
12.30–13.15 — Diskusija i refleksija
Učenici predstavljaju rezultate, kritikuju argumente, razmatraju greške i objašnjavaju šta su naučili.
Ovo je samo ilustrativni raspored, a ne dokazano optimalan model. Za mlađu djecu dan bi bio kraći, sa mnogo više igre, kretanja, čitanja, neposredne komunikacije i rada rukama.
Škola ne bi smjela da se pretvori u cjelodnevno gledanje u ekran.
7. Učenici ne bi napredovali isključivo prema godinama

U tradicionalnom sistemu učenik može preći u sljedeći razred iako nije savladao neke ključne osnove. Poslije nekoliko godina te praznine postaju toliko velike da više ne razumije novo gradivo.
Bolji model bio bi kombinacija dva principa.
Prvi je napredovanje prema savladanom znanju u oblastima kao što su matematika, čitanje, pisanje i strani jezici.
Drugi je zadržavanje zajedničkog uzrasta i vršnjačkog okruženja za projekte, sport, umjetnost, diskusiju i društvene aktivnosti.
Učenik bi, na primjer, mogao da radi matematiku na nivou koji odgovara njegovom znanju, a da i dalje pripada svom vršnjačkom odjeljenju.
To ne znači da treba potpuno ukinuti razrede. Oni su važni za društveni razvoj i organizaciju škole. Cilj je da učenik ne bude sputan zato što brže uči, niti trajno zaostao zato što mu treba više vremena.
8. Kako pripremiti djecu za tržište rada koje još ne poznajemo?

Bila bi greška da školstvo pokušava samo da predvidi koja će zanimanja postojati za deset ili dvadeset godina. Promjene su prebrze, a neka današnja zanimanja mogu značajno promijeniti svoju strukturu.
Umjesto da se fokusiramo na jednu konkretnu profesiju, treba razvijati sposobnosti koje omogućavaju čovjeku da mijenja profesije.
To podrazumijeva:

• analitičko mišljenje i donošenje obrazloženih odluka;
• korišćenje AI-ja i automatizacije;
• jasnu komunikaciju i pregovaranje;
• sposobnost praktičnog stvaranja i rješavanja problema;
• samostalno usvajanje novih znanja;
• saradnju i preuzimanje odgovornosti;
• građansku i medijsku pismenost.

Ovo je važno i zato što društvo neće biti sastavljeno samo od ljudi koji rade za računarom.
Biće potrebni kvalitetni medicinski radnici, električari, inženjeri, zanatlije, poljoprivrednici, njegovatelji, istraživači i mnogi drugi. AI će mijenjati i njihove poslove, ali neće svesti sve ljudske potrebe na digitalne zadatke.
9. Šta bih konkretno reformisao u Crnoj Gori?

Kada bih imao zadatak da reformišem školstvo u Crnoj Gori, ne bih počeo od kupovine novih računara ili uvođenja obaveznog predmeta „vještačka inteligencija“.
Počeo bih od načina na koji se uči, provjerava znanje i vrednuje rad nastavnika.
Predložio bih petogodišnji program reforme, uz pilot-škole i nezavisno mjerenje rezultata.
Prva godina — Mjerenje stvarnog stanja
Provjeriti funkcionalnu pismenost, matematičke osnove, kvalitet nastave, opterećenje nastavnika i dostupnost tehnologije. Pregledati programe i ukloniti nepotrebno ponavljanje i sadržaje koji ne doprinose ciljevima učenja.
Druga godina — Pilot-programi u različitim školama
Uvesti AI tutore pod kontrolisanim uslovima, projektno učenje, drugačije ocjenjivanje i dodatnu obuku nastavnika. Uključiti i manje, ruralne škole, a ne samo najbolje opremljene ustanove.
Treća godina — Promjena programa i ispita
Smanjiti preopterećenost sadržajem, uvesti više problemskih zadataka, usmenih odbrana i interdisciplinarnih projekata. Utvrditi jasna pravila za dozvoljenu i nedozvoljenu upotrebu AI-ja.
Četvrta godina — Širenje uspješnih modela
Proširiti samo one prakse koje su u pilotima pokazale bolje rezultate, uz zaštitu podataka učenika i finansijsku podršku školama sa manje resursa.
Peta godina — Nezavisna evaluacija i korekcija
Uporediti napredak u znanju, razlike između učenika, mentalno opterećenje, angažovanost, troškove i rezultate različitih škola. Nastaviti sa mjerama koje imaju dokazivu korist, a ne sa onima koje samo dobro zvuče.
Nekoliko stvari moralo bi biti neupitno: privatnost djece, jednak pristup tehnologiji, kvalitetna obuka nastavnika i zabrana da algoritam samostalno donosi važne odluke o budućnosti učenika.
Najveći rizik nije da će bogate škole dobiti AI, već da će bogati učenici dobiti kvalitetne AI mentore i individualnu podršku, dok će ostali dobiti samo jeftinu automatizaciju.
Reforma mora da smanji tu razliku, a ne da je poveća.
Ovaj petogodišnji plan je predlog za razmatranje, a ne zvaničan program niti empirijski potvrđen model. Prije primjene trebalo bi ga uporediti sa istraživanjima, iskustvima drugih zemalja i stvarnim stanjem u crnogorskim školama.
10. Šta uopšte znači biti obrazovan čovjek?

Ovdje dolazimo do suštine.
Ako AI može da napiše tekst, riješi veliki broj matematičkih zadataka, programira i objasni gotovo bilo koju temu, obrazovanje više ne može da se opravdava samo time što čovjeku prenosi informacije.
Ali ne smijemo napraviti ni suprotnu grešku i zaključiti da čovjek više ne mora ništa da zna zato što sve može da pita AI.
Postoje najmanje tri razloga zašto je sopstveno znanje i dalje neophodno.
Prvo, bez znanja nema kvalitetnog rasuđivanja.
Ne možeš dobro procijeniti odgovor iz biologije, ekonomije ili istorije ako ne poznaješ osnovne principe te oblasti.
Drugo, bez samostalnog mišljenja postaješ zavisan od sistema koji možda griješi ili služi tuđim interesima.
Sposobnost da provjeriš rezultat AI-ja postaje važnija, a ne manje važna.
Treće, obrazovanje nije samo priprema za tržište rada.
Ono treba da pomogne čovjeku da razumije sebe i druge, učestvuje u demokratskom društvu, donosi etičke odluke, stvara i živi smislen život.
Zato bih obrazovanje u eri vještačke inteligencije zasnovao na tri nivoa:
1. ZNAM — Imam osnovno znanje i razumijem principe.
2. UMijEM — Mogu samostalno da razmišljam, rješavam probleme i provjeravam rezultate.
3. ODLUČUJEM — Znam šta želim da postignem, koje ciljeve vrijedi slijediti i za koje odluke sam odgovoran.
AI može značajno pomoći na prva dva nivoa. Treći zahtijeva i ljudsko iskustvo, vrijednosti, društvenu odgovornost i sposobnost da se živi sa posljedicama odluka.
Zaključak

Efikasno školstvo budućnosti ne bi bilo ono u kojem učenici najbrže prolaze kroz lekcije, niti ono u kojem AI obavlja najveći dio posla.
Bilo bi to školstvo u kojem:

• dijete stiče osnovna znanja bez velikih rupa u razumijevanju;
• napreduje tempom koji odgovara njegovim sposobnostima;
• AI dobija ulogu individualnog asistenta, a ne zamjene za razmišljanje;
• ocjene pokazuju šta učenik stvarno umije, a ne samo šta je predao;
• veliki dio učenja uključuje stvarne probleme, saradnju i praktičan rad;
• nastavnik ima više vremena za ljude, a manje za rutinu;
• škola priprema učenika za život koji još ne možemo precizno predvidjeti.

Ovakav pravac reforme u skladu je sa širim raspravama koje vode organizacije poput OECD-a i UNESCO-a o ulozi vještačke inteligencije u obrazovanju. Ipak, pojedinačna rješenja moraju se testirati, a njihovi rezultati nezavisno mjeriti.
Možda je najvažnija promjena sljedeća: stara škola je često pitala „Šta si zapamtio?“, dok bi škola budućnosti morala da pita „Šta razumiješ, šta umiješ da uradiš, kako znaš da je to tačno i šta ćeš sa tim znanjem napraviti?“
To je, po mom mišljenju, suština reforme.

[miovrag]

Predugačko da bi čitao,iskreno.

Reforma mora poceti od OS, vratiti 8 godina
Promjeniti da OS nije obavezna ili mogućnost ponavaljanja razreda,prestanak statusa redovnog učenika zbog ponasanja, vladanja,izostanaka.
Sta sve dolazi u srednjoj,boze sacuvaj,ne znaju slova,ne znaju tablicu mnozenja.....
Da ne idem dalje....

Sent from my Xiaomi 17T using Tapatalk

[joni]

Baš opsežno. Čestitam na trudu
Samo bih jedno pitanje postavio a i ti sa ga se dotakao:
Ako AI može učeniku da napiše vrhunski esej, analizu nekog književnog djela ili istorijskog događaja koju profesor/nastavnik ne može razaznati da li je to učenikov ili AI-jev proizvod, da li isti taj profesor može od AI dobiti odgovor da li mu ga je on sastavio? Priloži mu taj domaći i pita da li ga je AI generisao?
U kratkom, je li AI spreman i sposoban da sebe ofira da je šaptač ili će se staviti na stranu učenika?

Sent from my 24090RA29G using Tapatalk

[nicky]

Miovrag, to i jeste poenta. Od osnovne da se krene. Vrtic je cak dobar iz mog iskustva, zadovoljan sam. Iako bi i on trebao proci neke promjene. Upravo to prolazenje razreda bez osnovnih znanja i razumijevanja bi se eliminisalo. Ovo je vise skica, pa procitaj ako te volja. Meni je nekako vazna ova tema.

Joni hahah. Nisam ja ovo pisao, niti bih pisao ovoliko. Zadnji put sam diplomski ovoliko kucao
Ali sam napisao upit za gpt sa smjernicama, i dao mu da on predlozi stavke dje smatra da je rezon los ili treba nesto dodati. Ovo napisano je prosto da se ima neka slika, na osnovu koje bi svaka sljedecq iteracija izmjena bila bolja.
Eto ti na, kod tebe bi prosao ovaj tekst kao da sam ga ja pisao. Ne vjerujem da moze nedvosmisleno utvrditi. Ali jako je tesko ovako koncizno pisati. Svakako ne bi bila poenta da ti generise esej. Ako bi se i pisao, pisao bi ga opet na papir, a djak bi trebao da napise sto mu je na srcu. Ipak je to umjetnost i dozivljaj iste.

[miovrag]

Nedje smo ranije pisali,da Slovenija vraća 8 godina školovanja posle toliko godina,a Hr mislim da nije ni mijenjala....
Mi se vazda slušali druge da moramo da radimo nesto,sto vjerovatno nije dobro.....
Vrtići su ok,imaju plan i program i ja sam zadovoljan. Oni uglavnom koliko imaju djece u vrticu 20+ uspjevaju dosta toga,vaspitačice rade izvredan posao ...

Sent from my Xiaomi 17T using Tapatalk

[techlinkit]

Obrazovanje u CG je namjerno srozano, jer se neukim masama lakse upravlja, i stvaraju se bolji 'dizaci ruku/glasaci'.

To se vidi po tome sto ljudi u CG generalno, pocevsi od osnovne skole gledaju da 'skinu glavu' svakom ko iole zna vise od njih, ko ima vise intelektualnih kapaciteta, sklonosti ka nauci i sl. E to je poraz CG drustva. Cuvena CG izreka 'ko zna znace, ko krade imace'. E to je odraz CG obrazovnog sistema, i za to je kriv svaki profesor/nastavnik ponaosob, sto se svjesno 'utapaju' u 'sistem' umjesto da gledaju da isti poprave/unaprijede.

Bio je skoro dokumentarac kako je u Kini organizovan obrazovni sistem. Ako ne ucis, i stices nova znanja, ostajes na dnu, nema dalje/nema napredovanja (a ne ova hiperprodukcija 'nekakvih' kadrova u CG, koji nista ne znaju). Takav isti, ako ne i rigorozniji treba uvesti u CG, jer CG nece nikad ici naprijed bez toga. Da znanje (ne ocjena) bude na prvom mjestu, jer bez znanja je covjek bespomocan, jos samo jedan glasac, koji zavisi od kojekakvog spajkija, 'jadova', 'vojvoda', 'pipuna', raznoraznih trecerazrednih otudjivaca patika po japanskim buticima. Dno dna, ako ga ima.

Kineski naucnici ovih dana rade na procesorima na bazi optike (photonic CPUs), a u CG se i dalje prica o jeziku, vjeri, naciji, zastavi, nekakvim spomenicima u Morinju, EU K-integracijama, fantazijama o povecanju nezaradjene plate i sl. glupostima. I CG vode dvije cirkuske, nepismene i neobrazovane zivuljke (Spajki i Jadov) i gomila dizaca ruku oko njih. Da prosto coek ne vjeruje da je to CG, i da je ovo 21-i vijek. Kakav ocaj, i poraz u svakom smislu.

Sto se tice samog AI-a, tim platformama bi trebalo zabraniti pristup u osnovnoj, srednjoj skoli, a i na fakultetu, dok covjek ne stekne solidno znanje, i osnove u logici, matematici, kritickom misljenju. Dok ljudi ne nauce da razmisljaju svojom glavom. E kad se to desi, onda AI moze da bude tu cisto kao asistent. 'Znanje' koje generise AI nije znanje covjeka koji ga koristi. Kako je AI dostupan, tako moze i da ne bude, i sta onda, dobijemo gomilu neznalica koje ne umiju nista same, bez AI-a. AI ne moze da zamijeni ucenje, i redovno sticanje znanja i vjestina.

[joni]

Eto ti na, kod tebe bi prosao ovaj tekst kao da sam ga ja pisao. Ne vjerujem da moze nedvosmisleno utvrditi. Ali jako je tesko ovako koncizno pisati. Svakako ne bi bila poenta da ti generise esej. Ako bi se i pisao, pisao bi ga opet na papir, a djak bi trebao da napise sto mu je na srcu. Ipak je to umjetnost i dozivljaj iste.

Hahaha, pa ja pitah, kad bih bio profesor, bi li mogao da ovaj "tvoj" ekspoze proslijedim AI-ju i pitam ga je li to njegovo "maslo"



Sent from my 24090RA29G using Tapatalk

[tigrovo_oko]

Kad vidim Ai kroz text bježim kao đa'o od krsta TLDR realno

Kad bi mogla da je obrnem to bi izgledalo pragmatično - prva 4 razreda bi im dala domaćinstvo, sport i umjetnost. U isto vrijeme bi bacila dosta dinamita na zgradu Ziksa sa sve degenericima unutra, kao i zgradu Skupštine sa sličnim degenericima unutra. Žrtvu radi napretka neko mora da ponese, jbga.

[Antares]

Razrednim ucteljicama do 5 razreda treba oduzeti mogucnost da predaju muzicko, likovno i fizicko. Za te stvari vec postoje fakultetski obrazovane osobe koje kubure sa poslom.

[avet]

Hahaha, pa ja pitah, kad bih bio profesor, bi li mogao da ovaj "tvoj" ekspoze proslijedim AI-ju i pitam ga je li to njegovo "maslo"



Sent from my 24090RA29G using Tapatalk

Да. Пробај pangram.com.

[Mylene]

Razrednim ucteljicama do 5 razreda treba oduzeti mogucnost da predaju muzicko, likovno i fizicko. Za te stvari vec postoje fakultetski obrazovane osobe koje kubure sa poslom.

Može.
Samo, ima i razrednih učitelja, nemoj sad tako... da ne kažem kako

[Antares]

Vjeorovanto ih ima, i za njih isto vazi

[high]

Nicky,
kako si mu zadao smjernice za ovaj tekst? Je si li mu napisao da treba da napravi predlog reforme za CG?
Na osnovu čega je zaključio kakvo je trenutno stanje?
Tu je najveća rupa. Tekst je najvećim dijelom napisan kao da mi imamo funkcionalan sistem koji treba modernizovati tj. prilagoiti AI tehnologiji.
Naš obrazovni sistem je i prije pojave AI imao puno problema koji svi proističu iz tri osnovna problema.

1. RED . Da bi bilo rada, prvo mora da postoji red. U OŠ je uglavnom anarhija zbog loših nastavnika, nevaspitanih roditelja i raspuštene djece. Đacima niko ništa ne može uz univerzalno objašnjenje da je osnovno obrazovanje obavezno, pa se ''đak'' ne smije izbaciti iz škole. Prvo bih to promijenio. Uvesti jasna, precizna, realno primljenljiva pravila ponašanja. Djeci koja nisu u stanju da ih poštuju zabraniti dolazak u školu. Kako je obrazovanje obavezno za tu djecu školovanje organizovati u posebnim prostorijama ( van škola), obavezan rad sa psihologom....sve o trošku roditelja jer nisu uspjeli da ih vaspitaju. Obavezati i roditelje da posjećuju psihologa ili psihijatra. Sve dok stručna komisija ne potvrdi da su sposobni da se vrate među normalnu djecu.

2. RAD. Ima svakakvih nastavnika. Mnogima tu nije mjesto. I kad sam ja davno išao u školu bilo je svakakvih, sad mi se čini da je još gore. Uvesti značajne bonuse na platu onima čiji đaci osvajaju nagrade na takmičenjima, koji dobro urade PISA testove i sl. Istovremeno uvesti značajne kazne onim nastavnicima čiji đaci najgore rade testove. Tako će sami da napuste škole jer neće moći da ''rade'' džabe. Kad se nastavni kadar pročisti omogućiti im da sami biraju direktore škola i predlažu unapređenja obrazovnog sistema. Tada će neke od ideja koje si napisao moći da se primjene.

3. Da bi sve ovo bilo moguće treba nam politička volja odnosno političari sa mozgom. E tu nemam rešenje i ne vidim svijetlo na kraju tunela.