Skaljarac, ili sta je vec, imao 2 zene, nista spec
povedosmo ozbiljan razgovor u kuci, osjecam se neshvaceno i mozda je doslo vrijeme da pocnem da se drogiram, pa je sad glavna tema da li to finansijski mozemo da izdrzimo
nothing comes from violence and nothing ever could
Samo hrabro. Početak je najteži.
Svi nude prvih par šotova na odloženo, posle ćeš se već nekako snalaziti za pare a i vremenom porodica stane uz narkomana.
Sent from my 24090RA29G using Tapatalk
Jedva cekam da vidim kako je to kad neko stane uz tebe
nothing comes from violence and nothing ever could
Cigar ti je droga po mjeri, i sto kaze moj drugar, uvijek je tu uz tebe
Kafa je droga cigar je navika
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Pa kaže...
I nije život prošao
Nismo umorni
I nema na nama rana
2 treninga minusa...Popizdio sam!!!
...
Sad ću izaći sa jednim nepopularnim mišljenjem.
Kultura smrti u CG (i Balkanu generalno) je bolesna na više nivoa. Ne zna se šta je jezivije, da li običaji i pritisak na porodicu da sve bude po društvenim protokolima ili 'empatija' okoline koja u osnovi ima znatiželju do najsitnijih detalja, bez imalo respekta prema pokojniku i njegovoj familiji.
S druge strane, kad neko vrijeme živiš vani i ukapiraš da nigdje nisi vidio osmrtnicu, sahranu... groblje. Kad čuješ vijest da je neko u okruženju umro, on je već sahranjen a obred je bio private event.
E sad, i to je možda jezivo na svoj način ali nekako djeluje razumnije, normalnije, s respektom.
The more things change, the more they stay the same.
Da, nepopularno je mišljenje.
A nije majku mu ni sve na tom zapadu bolje.
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
To svakako.
Što se tiče konkretno sahrana. Razumijem ja da bi tebi taj vid sahrane bio prihvatljiviji, ali mislim da ljudi generalno tu početnu bol i tugu bolje podnesu/iznesu sa narodom. Rođacima, kumovima, prijatlejima, kolegama itd. Naravno da tu ima raznih budalaština od običaja, ali ajde da kažem taj sami koncept nije loš koliko se čini za familiju pokojnika.
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Savremeni stav da je privatno više down to earth u tim situacijama je, po meni, svojevrsna iznuđena reakcija na moderne nadgornjavačke kerefeke i pogrebni kič, i istovremeno refleksija ljudske otuđenosti.
Ima na onoj posebnoj temi o tome detaljnije, sažetak je da je javna žalost u ovom novom dobu postala sramna i smatra se primitivnom.
Sve ljudske odluke i pogledi su individualne i jednako validne, postavlja se pitanje šta je čime izazvano.
Evo lični primjer od prije godinu i nešto, bliskom (barem sam tako mislio) prijatelju umre otac dok je ovaj bio na putovanju. Vrate se, obavi se sahrana, sve se završi, mi pitamo kako vam bi na putu, kaže kratko, morali smo da se vratimo oca da saranim.
???????
Drugim riječima, kad ti majka umre nemoj mi javljat, to nije moja stvar.
Na moj konat, to nije kako svijet treba da funkcioniše.
- Ladan ko taština duša -
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
There are currently 2 users browsing this thread. (0 members and 2 guests)
Bookmarks