"Ostvareni kvalitet ljudske svjesnosti zavisi od odnosa između kapaciteta nervnog sistema i količine akumuliranog stresa.
Kada je kapacitet regeneracije visok, a nivo stresa nizak, ljudska svjesnost postaje šira, stabilnija, kreativnija i sposobnija za integraciju.
Kada stres prevlada nad kapacitetom nervnog sistema, dešava se suprotno: opažanje se sužava, raste impulsivnost, povećava se strah, a ponašanje postaje više reaktivno nego svjesno.
U okviru ovog modela, isti princip prenosi se i na porodicu, zajednicu, institucije i čitave civilizacije.
Drugim riječima:
istorija društava može se posmatrati i kao kolektivna dinamika odnosa između regeneracije i stresa.
Civilizacije visokog unutrašnjeg kapaciteta razvijaju umjetnost, nauku, stabilne odnose, dugoročno planiranje i održive oblike života.
Civilizacije pod visokim nivoom stresa češće razvijaju sukobe, represiju, razorne ekonomske modele i društvenu rascjepkanost.
Formula, dakle, ne opisuje samo psihologiju jednog čovjeka —
ona doprinosi razumijevanju dinamike razvoja čovječanstva."