Drugi svjetski rat na prostoru Jugoslavije

[ASC]

Na godišnjicu ustanka 13. jula 1944. godine u Kolašinu je održano Treće zasijedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNO) Crne Gore i Boke, na kome je ovaj vrhovni organ partizanske vlasti u Crnoj Gori preimenovan u Crnogorsku antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja (CASNO).
Odlučeno je da se CASNO konstituiše u najviše zakonodavno i izvršno tijelo Crne Gore kao ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji.

Istaknuti komunistički i partizanski funkcioner Božo Ljumović tada je naveo:
„Na ovom trogodišnjem trnovitom putu pali su mnogi dični sinovi crnogorskog naroda, pali su za čast i slobodu…
Iz krvi njihove niču naše velike tekovine, niče slobodna Crna Gora u ravnopravnoj zajednici bratskih naroda…

Danas mi stvaramo najveću zakonodavnu i izvršnu vlast crnogorskog naroda.
Našu Antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja.
Ovim se ostvaruju težnje crnogorskog naroda da sam upravlja svojom sudbinom.“


Kolašin (13-15 jul. 1944. godine)

[Mstislav]

Шербо Растодер свог братственика проглашава антифашистом.

Rastoder za Pobjedu: Planetarna laž je da je Osman Rastoder učestvovao u zločinu u Velici

[ASC]

Sarađivao sa Italijanima.
Borio se protiv partizana.
Tražio pripajanje Bihora Velikoj Albaniji.

Nije on kriv što su mu partizani i četnici bili isti k... hoću reć Vlasi.
A ionako su četnici prešli u partizane pa mu opet dođe na isto.

Sve u svemu, mora' je... da bi zaštitio narod.
Seems legit.

[Mstislav]

Жалосно како се срозао, безвезе под старе дане да се овако просипа.

[Bluemoon]

Жалосно како се срозао, безвезе под старе дане да се овако просипа.

A prije je bio inače okey.

Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk

[retype_htc]

Raičević: Pavla Đurišića sam gledao izbliza, za mene je bio i ostao zločinac

Raičević zato ne može da razumije ljude koji danas žele da podignu spomenik Pavlu Đurišiću.

"Ovo što sam ja vidio sitno je u odnosu na ono što je činio tokom rata i u susretima sa običnim ljudima. Danas postoje knjige, podaci i brojna svjedočanstva, dostupna i intelektualcima i svima drugima. Ne mogu da prihvatim da se takvom čovjeku podiže obilježje.“

https://www.vijesti.me/vijesti/polit...ostao-zlocinac


Sent from my iPhone using Tapatalk

[hercules]

Čitao sam ovo danas. Đe su ovi što veličaju ovoga heroja i junaka da nam pojasne kako čovjek laže.

[ASC]

Vijesti
Šta će Krsto u istorijskom jezgru grada: Antifašisti Cetinja traže od nadležnih odgovor da li je zakonito oslikan mural






Ako je "naš" ne diraj ga - sve mu je oprošteno.

Ovakvo razmišljanje nas nagrdi.

Za manje istorijski obrazovane drugare sa tribine:
Krsto Popović i njegovi zelenaši su od marta do juna 1942. godine zajedno sa Italijanima i četnicima vodili ofanzivu protiv partizanskih snaga koje su većinom istjerali prema Bosni.
Zelenaši su zarobili trocifren broj partizana, od čega je više desetina predato Italijanima u ruke dok je jedan dio strijeljan.

Dok se Ljubo Čupić 9. maja 1942. godine smijao fašističkim dželatima, Krstova vojska je u to isto vrijeme bila u savezu i zajedničkoj vojnoj operaciji sa njima.

Ne može se probirat iz istorije ono što vam odgovara a obrtat glavu na drugu stranu kad to nije situacija.

[ASC]

Evo ga video zapis intervjua sa Đokom Raičevićem ko hoće da posluša:
Rmedia - facebook
https://www.facebook.com/reel/1795194491920589
https://www.facebook.com/reel/2939051823105167

Rmedia - instagram
https://www.instagram.com/reel/DcWb1BNNoxt/

Čitao sam ovo danas. Đe su ovi što veličaju ovoga heroja i junaka da nam pojasne kako čovjek laže.

U ove komentare na Vijesti imaš toga koliko oćeš.
Te što se sad javlja poslije 85 godina, te pitanja koliko on može pouzdano toga da se sjeća (kao da je imao dvije godine a ne 9 ili 10)
Pa sjajna pitanja što tada nije Pavlu rekao u brk da je zločinac (on kao dijete koje je upravo viđelo đe drugo dijete "đurišlije" gaze od batina) no sada.

Ono đe "Pakini" simpatizeri imaju valjan argument je da se lični iskazi i anegdote ne mogu uzimati sa sigurnošću i bez oslanjanja na druge konkretnije dokaze pa ni onda kada svjedoka cijenimo kao kredibilnog.
Ali tim ljudima ne pomažu ni fotografije četnika sa okupatorima, ni grobnice njihovih žrtava, ni saveznička dokumentacija, ni njemačka dokumentacija koja opisuje njihovu ulogu...
Sve je to neko podmetnuo.
Kako onda da im pomogne svjedočenje nekog Raičevića?

[Bugi]

Meni bi dovoljno bilo da vidim da mu je Hitler dao Gvozdeni Krst.

Poznato je da su to Njemci dijelili svojim najvećim neprijateljima.

Living on the EDGE side

............ ¯\_(ツ )_/¯............

[Bluemoon]

Nema ođe pomoći.Šizofrena država.
Ovi napadaju antifašiste Cetinja zbog reakcije na mural.Ovi vele da je bio Srbin neka crknu.
Tačno mi se čini da taj Krsto Zrnov u cijeloj priči je u nebitan samo da se rvu.

Ja za tog lika nisam ni znala koliko je istorijski i faktor neki.

Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk

[NetworkMaster]

Krstov sin je posleratni General! Dva sina u partizane jedan pogino na Neretvi drugi posleratni General! Davali su mu da predje u partizane al covjek je imao karakter nije politicar.
U Katunsku nahiji nijedan partizan i partizanska porodica nije ispastala nit stradao i to je cinjenica

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[NetworkMaster]

E sad i jos jedna cinjenica ... bio je a stranu Italijana i samim tim na pogresnu stranu istorije.

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[Bluemoon]

Nešto čitah komentare ispod objave antifašista Cetinja ovog našeg vajnog naroda mi smo u gadnim problemima.





Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk

[NetworkMaster]

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[ASC]

Nakon izrade murala posvećenih Krstu Popoviću, po društvenim mrežama i portalima se otvorila polemika među Crnogorcima oko njegove uloge u Drugom svjetskom ratu.

Glorifikovanje Popovića su osudili NVO Antifašisti Cetinja, kao i profesori sa Fakulteta za crnogorski jezik na Cetinju.

U odbranu Krsta Popovića od uslovno rečeno poznatijih javnih ličnosti su stali Alek Barović i Novak Adžić, što između ostalog i samo po sebi govori koliko je ta priča uzaludna.

Međutim, iako se radi o ljudima koji vjerovatno nemaju većinu ni u cetinjskoj opštini koja je bila uporište zelenaša, a kamoli među Crnogorcima na nivou cijele države, isti autistično insistiraju na rehabilitaciji njegovog lika i djela, a svoju malobrojnost nadoknađuju galamom.
Ovi iole vispreniji argumentaciju baziraju na ustaljenim revizionističkim pričama o „komplikovanim oklonstima“, „čuvanju naroda“ i sličnim tezama koje plasiraju svi apologete kolaboracije sa fašističkim okupatorima.

Ovi tuplji bukvalno ponavljaju mantru „Nije Krsto što mu zbore, no je vitez Crne Gore“ (lažu komunisti, kleveće se Krsto, sve vam uzalud, Krsto vitez).
Nema argumenta i istorijskog dokaza koji će tim zaluđenicima biti validniji od pjesmice koja im je usađena u glavu.
Tu se dalje nadovezuju whataboutizmi o komunističkim zločinima kao da oni aboliraju Popovića od kolaboracije, i proglašavanje Crnogoraca koji osuđuju njegovu glorifikaciju za komuniste, staljiniste i prikrivene bjelaše.
Dalje se proglašavaju za Jugoslovene i anacionalne revolucionare čija je ideja propala 1991. godine, pa se u skladu sa time sada valja vratiti „izvornom crnogorstvu“, prateći "Krstov put".

Neki zatečeni negativnim reakcijama se bune što se „dijelimo“ između sebe, ali im ne pada na pamet da osude apsolutno nesuvislo forsiranje kulta ličnosti Krsta Popovića, no valjda većina koja je protiv toga treba to prećutno da prihvati zarad nacionalne kohezije u Crnogoraca.

Tu se onda plasiraju i teze kako se Srbi ne dijele između sebe (na partizane i četnike) a mi kao tražimo bilo kakav izgovor da se izdijelimo. Ironično, ako uzmemo u obzir da se njima to prećutno tolerisanje (onih koji vuku korjene sa partizanske strane) neočetnika njima zamjera.

Na koncu se guraju i priče da zarad ranijih zasluga Popoviću treba da se oprosti uloga u Drugom svjetskom ratu, i da mu se oda priznanje jer je "njegova ideja“ na kraju pobijedila kroz obnovu nezavisnosti Crne Gore.

Na tu temu, Krsto Popović je izgubio borbu za očuvanje Crne Gore, prihvatio poraz, tražio pomilovanje od Karađorđevića, i došao u njihovu Jugoslaviju gdje je živio kao njihov podanik 12 godina.
Sa druge strane, KPJ i partizani (pored uspješne borbe sa fašističkim okupatorima) su Karađorđeviće srušili sa vlasti, obnovili državnost Crne Gore i rekonstituisali je kao republiku crnogorskog naroda u ravnopravnoj federaciji sa ostatkom Jugoslavije.
Crna Gora koju imamo danas postoji zahvaljući njima a ne Krstu Popoviću.

Njegovom veličanstvu Aleksandru
Kralju Srba, Hrvata i Slovenaca,
Beograd

Vaše Veličanstvo

Kad je neprijatelj bio konačno potučen 1918. god. tada je i nastupio momenat za ujedinjenje Kraljevine Crne Gore sa Kraljevinom Srbije i sa ostalim Jugoslovenskim pokrajinama.

U Crnoj Gori javile su se dvije političke struje, koje su Crnogorski narod dovele do oružanog sukoba.
Ja kao oficir i ako sam stajao neutralan prema jednoj i drugoj političkoj struji čim je nastupio oružani sukob ostao sam vjeran svetinji zakletve položene Vrohovnom Komandantu Nj.V. Kralju Nikoli i stupio u borbu protiv onih elemenata koje je moj Vrhovni Komandant označio kao neprijatelje Crne Gore.

Nj.V. Kralju Nikoli mom Vrhovnom Komandantu ostao sam vjeran do njegove smrti.
Smrt blaženopočivšeg Kralja Nikole razriješila me je zakletve a pri tome je Crna Gora postala sastavni dio Kraljevine S.H. i Sl. koja je primila kao takva na sebe sva prava, kao i sve obaveze.

Usljed toga pokorno molim Vaše Veličanstvo, da me oslobodite svih odgovornosti za vrijeme građanskog rata u Crnoj Gori od decemebra 1918. do smrti blaženopočivšeg Kralja Nikole i sa tim dozvolite mi slobodan povratak u domovinu prema kojoj imam obaveza a i mojih prava naslijeđenih od Crne Gore, koja je postala sastavni dio Vaše Kraljevine.

Vašemu Veličanstvu i domovini biti ću vjeran kao što sam bio vjeran Nj.V. Kralju Nikoli i Crnoj Gori.

Krsto Popović
Brigadir bivše Cr. vojske

Belgija
23 septembra 1929. god.

U cijelom civilizacijskom sunovratu koji je zahvatio region od 1990-ih na ovamo, Crna Gora ima makar moralnu pobjedu u tome što se nije odrekla NOB-a i antifašističkog naslijeđa za razliku od susjednih država koje su prihvatile revizionističke narative, i političku rehabilitaciju kolaborantskih pokreta.

Ako i kod nas dođe do toga, na ista vrata koja se otvore Krstu Popoviću će da uđu i Pavle Đurišić sa Dražom, Osman Rastoder, Jusuf Čelić i njima slični.
Dalja objašnjavanja sa njihovim obožavateljima da su oni daleko grđi, suroviji i brutalniji vam neće pomoći, jer su glavno i primarno "njihovi" a ostalo će se opravdati i objasniti "višim ciljevima i nesretnim okolnostima".