Svaki dan je dobar za upiranje.
Unknown is not unknown to your inner being, it's just unknown to you.
Dim sum.
Kad mi kažu da "sijam" i to tako traje neki period unazad - imam neki strašni osjećaj da mi se brzo bliži "kraj"
A kako mi se stvarno ne ide dok ne "oposlim" neke rabote jer mi je bitno za neke - uzmem pa (nesvjesno?) sebe đavolišem što se ono veli #nebilourokat - ošinem ramenom o štok vrata, udarim mali prst na nogu o ivicu kreveta, porežem se na nož, prištulim prst na fioku ili prosto prespavam negativne misli ne bi li se kalibrirala u vinklo.
Dim sum.
Isto sam tako "smotan". Bolje po sebe i u sebe, no po drugima.
Svaki dan je dobar za upiranje.
"Ako ništa neće sprečiti da ne umrem od bolesti smrti, ako ne dohvatim radost... I da je stavim u usta kao večnu hranu i kao plod koji se stisne u ustima i čiji plod šikne do dna grla.." - Pol Klodel
Dim sum.
Jesam li pricao kako sam se prije par mjeseci suturao sa kvadom u Gornje kokote? Kvad nije presao preko mene vec se zaglavio na drvo divljeg sipka a zadnji dio na drsku od zadnjeg sjedista. A kako sam pao na jedinih 1x1m trave na tom terenu jer je ostalo krs goli? A o akciji vadjenja kvada? E to je bilo za akcione filmove. Kvad ni ogreban a ja samo sa slomljenim ponosom. A kako posle par dana sjedim u kafani sa kvadom i prilazi mi starac ciji je sin bio tada izasao iz kome posle prevrtanja kvadom? A nisam pricao ni da se zove isto ko ja? A na kraju da zivi u mojoj zgradi? I kako sam prodao kvad jer eto neki znakovi mi se ukazaše u par dana? Naravno, ovo sam u glavi vezao konkretno za taj kvad ali ne i za ostale potencijalne kupovine. I tako nek ide zivot na produzetke
γνῶθι σαὐτόν
Prelijepo. Hvala na priči i čuvaj se![]()
Dim sum.
Znam da nijesi @tigrovo oko mislio u tom smislu, ali teško da ova priča zasluđuje pridjev "prelijepo". Zaninimljivo, interesantno, fascinantno... od kredibilnog i obrazovanog člana foruma....ali preijepo - ne.
Koliko toga mi, ljudi, ne znamo, nevjerovatno je. Ovakvi doživaljai su samo potvrda toga.
Moja duša je ostrvo.
Moj auto je ford.
Ne znam kako možeš znati šta sam pod tim mislila, ali možeš se uvijek objasniti ako te volja?
Ovo oko kredibilnosti i obrazovanosti - pojma ti nemam, po izboru i uvjerenju sam sasvim obična budaletina.
Dim sum.
Recimo meni, ponuđeni izbori pridjeva sa tvoje strane nisu ono što bih odabrala jer... imala sam neka slična iskustva, pa mi je poznato i da , prelijepo. Volim čut. Volim i tako ta neka iskustva koja nisu sa happy end-om i došla sam i do tu da su mi i ona prelijepa.
Dim sum.
Inace slicne situacije odnosno bad omens su mi desavale dok sam aktivni ronilac bio. Jednostavno desavalo mi se da se spremim i sve stavim na sebe i samo se skinem i ostanem u barci. To je vise bio osjecaj.
Ovo sa kvadom je bilo prilicno ocigledno. Vozio sam ja i posle toga ali Velika plaza i zaledjem driftovao ali odluka da se proda kvad je sprovedena jako brzo. Ne treba dramit ali treba se malo primirit i ispostovat volju univerzuma. Prelijepo![]()
γνῶθι σαὐτόν
Brojiš li preostale živote maco?
Smiješno i nije smiješno. Istovremeno i uporedo.
Nevezano za tebe i ovu priču, znala sam ranije često da pomislim koliko je nepravedno spram nekih ishod, a koliko neki drugi ne umiju a dato im je.
Više ne mislim.
Dim sum.
Meni je jednom san spasio život možda i pisah, ali do detalja sam sanjala i put (kojim prije nisam išla) i cijelu atmosferu uključujući i numeru na radiju što je u tom trenutku krenula kad sam prisjetivši se sna se zadržala pred uključenje na glavnu cestu.Da tog sna nije bilo nikakve objektivne razloge ne bi imala da se samo uključim no baš taj bilmez je letio tolikom brzinom s tim da u snu sam imala scenario koji bi se mogao nazvati najvećim košmarom.
Da nije to bila poslednja ekskurzija film blue?
Malo se salim ali tako je i onaj film krenuo bio
Sent from my SM-F766B using Tapatalk
Hahaha taman bi mi bila posljednja ekskurzija jer je autobus išao s druge strane.Inače nikad taj put i uključenje neću zaboraviti u pitanju je selo Praga nadomak Nikšića išla sam kod onog Mašulovića što ima sokaru.I sad bi tamo dobro sačekala prije uključenja jer lete inače ka nenormalni.
Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk
„Kao vrsta opsjednuta opstankom, svoje uspjehe mjerimo brojem godina za koje smo produžili svoje živote, dok je smanjenje patnje tek usputna posljedica tog cilja. Ostati živ gotovo po svaku cijenu kod nas je svojevrsna bolest. Ništa ne može biti nezdravije od toga da čovjek ‘pazi na svoje zdravlje’ kao na sredstvo za odlaganje smrti. Krajnosti do kojih smo spremni da idemo, odlažući taj posljednji dah, samo pokazuju morbidni strah od smrti. Nasuprot tome, naš strah od patnje je neodgovarajuće mali.“
— Thomas Ligotti, The Conspiracy Against the Human Race
Sent from my iPhone using Tapatalk
γνῶθι σαὐτόν
Strah od smrti nije morbidan, nego vrlo racionalan i normalan.
Sigurno nikome nije svejedno oce li zivjet 30, 40 godina, ili 80+.
Realno je smor kad dodje vakat da se motaju kablovi. Mozda nije onima sto vjeruju da pravi zivot pocinje poslije motanja kablova.
Sent from my SM-A566B using Tapatalk
Evo meni jes i da umrem danas zamisli, svejedno.
Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk
Ali evo
Meni jedan danas pomenu kolegu koji je dva metra pod zemlju a tako mi nedostaje kad mi ga neko pomene.
Ima dvije vrste ljudi koji misle kako se suočiti sa smrču i onih koji kako da se suoče sa tuđom smrću.Ja se svoje smrti ne plašim plašim se života đe moram sa nečijom smrću da se suočim ko mi je drag.I da živim s tim.
Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk
Last edited by Bluemoon; Yesterday at 19:21.
Ljudi imaju različite motive zašto im nije svejedno, u trenutuku kad su glavni ciljevi ispunjeni tada treba da postane svejedno.
Zato se ne kaže evo je kuku meni no đesi dosad.
- Ladan ko taština duša -
Spremaj se za smrt... podji tamo bez dugova...
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks