Rekli su... o...

[Mylene]

Kako prepoznati porodicu sa teškom karmom prije braka, kako ne biste odrađivali tuđu karmu?

[tigrovo_oko]

“Svako od nas naišao je na one poruke dugovječnosti i srećnih ljudi, koji su svoju “tajnu” ispunjenog i srećnog života dijelili sa nama kroz pisma koja su pisali svojim dragim bićima ili su ih ostavljali svima na uvid, kao amanet i nauk da na vrijeme shvatimo šta je zaista važno.
I bude tu poruka da se više smijemo, a manje brinemo, da više putujemo, a manje štedimo, da više čitamo, a krpu (ili rogove) za brisanje prašine češće ostavljamo po strani, da se ne lišavamo zadovoljstava u korist nekih poslova koje obavljamo.
I zaista, bude tu dobrih savjeta kad čovjek razmisli, međutim, ja i dalje vjerujem da se punoća života ne postiže toliko kroz ono što radimo, već mnogo pre zavisi od načina na koji bilo šta radimo.
Važno je da sve što radimo radimo svjesno, potpuno posvećeno, da budemo tu gdje jesmo, prisutni u sopstvenom životu. Može čovjek da se otisne na najljepše krstarenje na svijetu, a da mu misli lutaju i da samo fizički bude tu, a zapravo daleko. Može se čitati knjiga, a da se ništa iz nje ne sazna ili razume, jer se čita radi čitanja. Znam neke koji bilježe koliko su knjiga pročitali, vode evidenciju, a kad treba nešto da kažu o tome šta su naučili iz tih knjiga, nemaju odgovor.
Nije presudno za čovjekovo razumijevanje života, pa ni za uživanje u njemu, ako se već o tome govori kao o vrhunskom dostignuću, šta čovek radi i gdje se nalazi, već koliko je prisutan u toj svojoj aktivnosti. Tek ta usredsređenost pokazatelj je koliki je stvari učinak bilo kojeg čovjekovog angažmana. Nema izgubljenog vremena, šta god da radimo, ako to radimo iz ljubavi, ako to činimo zato što nas ta djelatnost ispunjava i umiruje. Može se jednako uživati u operi i u sopstvenom vrtu. Samo je ono vrijeme izgubljeno u kome smo izgubili nit sa sobom. Ne može se izgubiti vrijeme. Mnogo prije se čovjek izgubi vjerujući da postoje stvari koje ga nisu dostojne i protraći život propuštajući sitnice koje život znače.”

[tigrovo_oko]

The only way out


is in.

[tigrovo_oko]

"Očajanje je biranje. Šta se tu bira?
Bira čovjek samoga sebe, ali ne u svojoj neposrednosti, ne kao slučajnu ličnost, već u svojoj vječnoj važnosti... Nije daleko vrijeme kada će se, možda po dosta skupu cijenu, saznati da polazna tačka za nalaženje apsolutnoga nije sumnja, nego očajanje"

Seren Kjerkegor

[tigrovo_oko]

"Treba razlikovati odnos od “saznavanja i iskorištavanja”. Ovo drugo “se razvija kod čoveka najčešće utroškom ljudske snage za odnos — snage koja jedino čoveku omogućava da duhovno živi”. Na drugom mestu dodaje: “Funkcija saznavanja i upotrebe razvija se većinom trošenjem relacione snage čoveka”. Saznavanje, iskorištavanje i upotreba sačinjavaju takozvani upotrebni, funkcionalni, instrumentalni način odnošenja prema okolini, u kome sve oko sebe upotrebljavamo, klasifikujemo, analiziramo, interpretiramo. U takvom se odnosu ne susrećemo s drugim, nego upotrebljavamo, iskorištavamo drugoga. Tu dominira upotreba a ne susret, iskorištavanje drugoga a ne odnos s drugim. Takav upotrebni, funkcionalni, instrumentalni, “neodnosni” čovek, ili, kako ga Buber naziva, samovoljni čovek, “ne veruje niti susreće. On ne poznaje povezanost, on poznaje samo grozničavi spoljašnji svet i svoje grozničavo zadovoljstvo kad upotrebljava taj svet. Dovoljno je upotrebiti dato neko antičko ime i ono već zauzima mesto među bogovima. Kada on veli Ti, on misli: Ti koje sam kadar da upotrebim, a ono što naziva svojom sudbinom, jeste samo oprema i sankcija njegove sposobnosti iskorištavanja.” Potrebno je naglasiti da se energija za upotrebni odnos prema ljudima troši na račun energije za pravi odnos s ljudima. To bi, drugim rečima značilo da je upotreba ljudi obrnuto proporcionalna odnosu s ljudima. Što neko ljude više upotrebljava, to je manje u odnosu s njima. Upotreba i odnos su dve veličine koje se ne mogu uporedo rasti. Kako jedna raste, tako druga pada. Koliko se više energije troši na jednu, ostaje manje za drugu. To je smisao Buberove rečenice da se saznavanje i upotreba razvijaju “trošenjem relacione snage čoveka”.

Martin Buber