Ulcinj

[NetworkMaster]

Već davne 2007 godine ovi momci iz Ulcinja su počeli jednu lijepu priču. Svojim ponašanjem, vaspitanjem i etikom zaslužili su da ih vole i cijene širom Balkana. Gdje god da su otišli predstavljali su i promovisali Ulcinj na najljepši način. Ugostili su hiljade ljudi i njima predstavili Ulcinj u maniru najboljih ulcinjskih domaćina i ugostitelja. Godinama se dobar glas o dobrim momcima i bajkerima iz Ulcinja širio i uradili su da hiljade ljudi dođe u naš grad i da mnogi zavole ovaj naš Ulcinj.

Za one koji to ne znaju kosturska glava na amblemima moto klubova znači da smo ispod kože svi mi jednaki. Kad smo na dva točka nacionalnosti ne prave razliku, već ujedinjenju. Boja kože, rasa ili politička uvjerenja ne postoje. Postoji poštovanje prema raznolikostima i jedno gotovo džentlmentsko uvažavanje. Nije to samo ljubav prema dva točka i motorima. To je jedan skoro pa viteški pogled na svijet koji ovi momci iz Ulcinja imaju.

Vremena su su promjenila i naš Ulcinj već dugu nije na moto kalendarima Evrope. Nekada su to ovi momci na svoje mišiće i sa svojim finansijama organizovali, ali to je davno postalo nemoguće u ovom materijalnom svijetu. Danas sam sretan jer sam vidio da je MK Pirates ponovo aktivan i da će organizovati moto druženje. Veliki je to brend našeg grada koji se u budućnosti mora podržati.

Momci želim Vam da se uprkos svim Vašim životnim obavezama, poslovima i manjku vremena ponovo okupite i da u sledećim godinama vratite veliki festival u Ulcinj. Gdje kod da sam putovao svi pitaju za Vas. One dobre momke iz Ulcinja.


Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[NetworkMaster]

HEROJI: BRAĆA BATRIĆEVIĆ SPASILA DIJETE I NJEGOVOG OCA

Sinovi legendarnog Peša Batrićevića, Aleksandar i Petar, nastavili su humanu misiju spasavanja života na Bojani i Velikoj plaži. Prije nekoliko dana spasili su sedmogodišnjeg dječaka i njegovog oca koji zbog jakih struja nisu mogli da se domognu obale na Velikoj plaži, piše Primorski portal.

„Sjedio sam na terasi našeg porodičnog restorana. Vidio sam u vodi, u blizini ušća Bojane u more, dijete i nekoliko metara od njega muškarca. Procjenio sam da gube snagu, da su u riziku da se utope. Pozvao sam brata Aleksandra i čamcem smo veoma brzo stigli do njih dvojice. Prvo smo spasili dijete, pa odraslog muškarca. To su bili otac i sin. Turisti iz Ukrajine, ili Rusije, nisam siguran. Nama je važno da smo ih spasili, doveli na sigurno, na obalu te da su obojica dobro“, kazao je za Primorski portal Petar Batrićević.

Akcija spašavanja je trajala nepunih 10 minuta. Neke od osoba koje su prisustvovale spašavanju odlučile su da sa drugima podijele utiske o ovom herojskom činu.

„Poštovani, dobar dan. Prije nekoliko dana prisustvovali smo nesvakidašnjem i veoma emotivnom događaju na ušču rijeke Bojane. Dok smo sjedjeli u jednom restoranu, nismo ni primijetili da se u moru odvija drama i da su čovjek i dijete u ozbiljnoj opasnosti. Momci koji rade i drže restoran reagovali su nevjerovatno prisebno i profesionalno. Bez panike, galame i nepotrebne pompe, uzeli su kolut za spasavanje, uskočili u gliser i punom brzinom krenuli prema mjestu gdje su se nalazili ugroženi kupači. Njihova brza reakcija i odlučnost vjerovatno su spriječile tragediju“, jedna je od objava na stranici Podgoricki vremeplov.

Petar kaže da su ćudi vode nepredvidive.

„Lijep dan, malo talasa od zapada, ali jake struje. To mnogi ljudi sa strane ne znaju“, kaže Petar.

Braća Batrićević su ugostitelji, ali su na daleko poznati po hrabrim podvizima spasavanja života. Priče o Batrićevićima ocu i sinovima, zvuče bajkovito, ali su zasnovane na istinitim događajima sa Bojane i Velike plaže. Trocifren je broj ljudskih života koje su spasili u proteklih nekoliko deceniija.

Dešavalo se da spašavaju i spasioce, i triatlonce…
Braća i njihove dvije sestre, odrasli su uz Bojanu gdje su od oca Peša spoznali specifičnosti Bojane i razvili vještine snalaženja u strujama.

„Pogledaš Bojanu, ona teče ka moru. Logično, uliva se u more. Bojana je duboka oko četiri metra, gornja dva teku ka moru, ali pri koritu slane vode iz mora daju rijeci uzvodan tok. To je fenomen. Jake morske struje ulaze u rijeku. Te struje zbune ljude, uhvati ih panika. Karakteristike rijeke treba poznavati“, objašnjavali su u razgovoru za Primorski portal Batrićevići.

Izvor: Biznis CG

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[NetworkMaster]

SELEKTIVNI MORAL

Ne znam da li mi se ova skulptura sviđa ili ne. Iskreno, to mi uopšte nije najvažnije pitanje. Ali mi jeste zapalo u oko kako su se odjednom probudili čuvari morala.

Oglasile su se vjerske zajednice. Oglasili su se pojedini lokalni analitičari i političari. Oglasili su se oni koji su zaključili da baš oni znaju šta jeste, a šta nije u skladu sa identitetom Ulcinja.

Da se razumijemo. Islamska zajednica i Pravoslavna zajednica imaju puno pravo da iznesu svoj stav, kao što ga imam ja i svaki drugi građanin. Ali lični ili vjerski stav nije isto što i činjenica, niti može biti mjerilo po kojem će se uređivati javni prostor u sekularnoj državi.

Nekome se skulptura može dopadati, nekome ne. Neko u njoj vidi umjetnost, neko simbol, neko provokaciju. Sve su to legitimna tumačenja. Problem nastaje onog trenutka kada se jedno od tih tumačenja pokuša nametnuti kao jedino ispravno ili kada se na osnovu njega traži zabrana za sve ostale.

Ulcinj nije ničije privatno vlasništvo. Nije samo muslimanski. Nije samo pravoslavni. Nije samo katolički itd.

Ulcinj je mnogo više od toga. To je grad u kojem su ljudi različitih vjera, nacija i uvjerenja vijekovima živjeli zajedno. Ulcinj je raznolik baš kao i njegov biodiverzitet. Upravo zbog toga ga volim. To je ono po čemu smo posebni.

Zato me zbuni kada čitam saopštenja iz kojih se stiče utisak da postoji samo jedan ispravan pogled na identitet ovog grada.

E pa, vala, ne postoji. I ne postoji nijedna institucija koja može govoriti u ime svih građana (jer niko nije pitao sve), pa čak ni u ime svih vjernika (ni ovdje niko nije pitao sve). Sigurna sam da među muslimanima, pravoslavcima, katolicima i pripadnicima drugih vjera ima mnogo ljudi koji o ovoj temi razmišljaju drugačije. Upravo je pravo na tu različitost ono što čini slobodno društvo.

A onda dolazim do onoga što mi najviše smeta.

Dolazim do „SELEKTIVNOG MORALA“.
Gdje je bio sav ovaj žar kada se govorilo o Velikoj plaži?
Gdje je bio kada se upozoravalo na uništavanje Ulcinjske maslinade?
Gdje je bio kada smo gledali kako nestaje Borova šuma?
Gdje je bio kada je Solana godinama vapila za zaštitom?
Gdje je bio kada su mladi odlazili jer u ovom gradu nisu mogli pronaći svoju budućnost?
Gdje je bio kada su građani godinama upozoravali na nedostatak javnih površina, trotoara, biciklističkih staza i vizije razvoja grada?

Ne sjećam se da su tada stizala ovako odlučna saopštenja. Ali zato su bronzane ogoljene grudi uspjele da probude moralnu paniku.

Budimo iskreni. Barem jednom. Živimo u gradu koji skoro jedan vijek svoju ekonomiju gradi na turizmu. Imamo nudističke plaže i naturističko ostrvo, poznate širom Evrope.
Svakog ljeta golišava tijela dio su sasvim uobičajenog pejzaža Ulcinja. Tu nema razlike, žensko ili muško – svi se razgoliće.
I sada ćemo ozbiljno tvrditi da će jedna bronzana skulptura ugroziti moral ovog grada?

Neće. Može nekome biti lijepa, nekome ružna, a neko može smatrati da joj nije mjesto baš tu. I to je sasvim legitimno. Ali tražiti zabranu umjetničkog djela zato što se ne uklapa u nečiji religijski ili moralni pogled na svijet nešto je sasvim drugo.

Jednako mi je čudna i izjava jednog mladog odbornika koji kaže da ćemo svi izgubiti ako samo jedno dijete zbog Exit festivala krene pogrešnim putem i dođe u kontakt sa narkoticima.
Zaista? Pa gdje živimo? Hoćemo li se praviti da narkotici nisu u Ulcinju godinama?

Hoćemo li se praviti da droga nije bila među našom djecom mnogo prije nego što je iko pomenuo Exit? Ako postoji iskrena zabrinutost za mlade u ovom našem malom gradu, hajde da konačno otvorimo ozbiljan razgovor.

Ko prodaje drogu?
Zašto je tako lako dostupna?
Šta rade institucije, političari, odbornici, roditelji?
Zašto se o tome ćuti?

Mnogo je lakše pronaći krivca u jednom festivalu nego priznati da problem postoji godinama.

Na kraju, ova priča za mene više nije priča o jednoj skulpturi. Ovo je priča o tome kakav Ulcinj želimo. Ja lično želim Ulcinj u kojem će svako imati pravo na svoj stav, ali niko neće imati pravo da ga nameće kao jedini ispravan.

Želim Ulcinj u kojem ćemo se mnogo više uznemiriti kada bager uđe u netaknutu prirodu nego kada se postavi jedna skulptura. Želim grad u kojem će nas više zaboljeti uništena maslinada nego skulptura ženskih grudi. Grad u kojem će nam biti važnije što mladi odlaze nego što umjetnost izaziva polemike. Grad u kojem ćemo istom snagom braniti Veliku plažu, Solanu, Ulcinjsku maslinadu, Borovu šumu, Šasko jezero, Stari grad itd., kao što danas neki brane moral.

Jer mene mnogo više brine beton od ove skulpture. Mnogo me više brine kako će uticati ovaj festival na Natura 2000 području. Mnogo više me brine uništavanje prirode nego golo žensko tijelo. Mnogo više me brine ćutanje pred stvarnim problemima nego buka oko jedne skulpture. A najviše me brine kada neko pomisli da ima pravo da u ime svih građana određuje šta je moral, šta je umjetnost i kakav Ulcinj treba da bude.

Ulcinj je oduvijek bio grad različitosti. I upravo zbog toga vrijedi ga sačuvati takvog.

Zenepa Lika

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[NetworkMaster]

Ah, kako su nam svi lijepo obučeni. Slave kamen-temeljce, nove investicije... pardon, slave se nove enklave za bogate i one wanna be. Sve to omogućeno jer se zastarjeli planovi nikada nijesu „preispitali“, ad acta stavili, da li je tako nešto, pored tolike izgrađenosti i toliko praznih stanova, uopšte potrebno i šta to tačno znači za razvoj našeg ionako već opterećenog, loše planiranog i predimenzionirano izgrađenog grada?

Evo, žale se u Pinješu, sezona im je loša. Mala plaža isto kuka. E sad, kada smo dopustili da se izbetoniramo, da zatvaramo jedni drugima poglede na more, blokiramo prilaze domovima jer se mora uglaviti još jedan apartman umjesto parkinga pored već postojećih „apartmana“, i da od buke i smrada kroz te naše sokake prosto nemaš volje ni da se krećeš, sada se napadaju davno „LSL-om rezervisana“ područja pod maslinama, Šas pa i borova šuma. Znate, onih prodatih 8.000 kvadratnih metara borove šume gdje smo protestovali i tražili da se zabrani gradnja u tom dijelu? I kada su ukinuti DUP-ovi za ta područja, pa nam se naljutili investitori? E sad su dobro upućeni domaći investitori uspjeli da dobiju GO za izradu tehničke dokumentacije tik do tih 8.000 kvadratnih metara i iza Hotela Albatros. Jer imati vezu s ministrom betonizacije, ali i klimajuće glave lokalnih patriota – ipak je to naš čojak, znate – mnogo znači. Ili ono poznato: ne moš zabranit', trebaju nam investicije. I tako se to radi kod nas.

Svaki dan je sve teže. Pristup plažama će u skorijoj budućnosti biti samo u našim sjećanjima (kao što se to već dešava na Limanskim plažama evo fotke pa izvolite, sve je izbetonirano, vlasnik hotela traži plažu, dobije je i on sad može tu da radi kako mu je ćef). Jer, čuš, valja graditi. Valja prodati još koji kvadrat mora, masline i bora. A nama će ostati fotografije i uspomene na ono što smo nekada imali i tako olako dali.

Biće to jedan dobar primjer ne samo za planere i developere, nego i za sociologe, psihologe, antropologe, ekonomiste itd., kako se ne razvija jedan grad.
Budva je out jer izgubljena, sada je red na Ulcinj, i to, naravno, aminuju naši političari, neki glasno, neki potajno, ali sve to izađe na vidjelo. Jednog dana.

Možda se jednog dana probudi i sudstvo pa počne malo da čačka "kako, zašto, s kim i kuda itd", naravno po službenoj dužnosti...

Jednog dana će sve doći na naplatu. Neka će. Nijesmo bolje zaslužili, jer smo gladni, neznani i slijepi od te puste potrebe da glumimo savremenost, vizionarstvo i trt-mrt.
Jadni smo, eto tako.
Jadni i prokleti. Jer rođeni gladni, umrijećemo gladni.

Zenepa Lika.

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[Mylene]

Rambo Amadeus i Eko opera na otvaranju Festivala mladih umjetnika

Ovogodišnje izdanje Festivala mladih umjetnika biće otvoreno 8. avgusta u 20 časova na Velikoj plaži u Ulcinju izvođenjem ekološke opere „Pasija po Steli“, autora Ramba Amadeusa.

U jedinstvenom ambijentu Velike plaže, publika će imati priliku da prisustvuje nesvakidašnjem umjetničkom događaju koji spaja muziku, teatar i ekološku svijest kroz savremeni umjetnički izraz. Djelo će izvesti Rambo Amadeus, Crnogorski orkestar mladih i sopranistkinja Natalija Radić, pod dirigentskom palicom Ivana Velikanova.


„Pasija po Steli“ nastala je po narudžbi festivala KotorArt i predstavlja originalno umjetničko ostvarenje koje kroz prepoznatljiv autorski rukopis Ramba Amadeusa tematizuje odnos čovjeka prema životnoj sredini. Kombinujući humor, satiru, savremenu muziku i snažnu ekološku poruku, opera otvara prostor za promišljanje o izazovima savremenog društva i značaju očuvanja prirode.


Otvaranje festivala operom „Pasija po Steli“ odražava osnovnu ideju Festivala mladih umjetnika – da kroz popularnu kulturu, muziku i interdisciplinarne umjetničke programe savremenu umjetnost učini dostupnom najširoj publici. Istovremeno, snažna ekološka poruka ovog djela povezuje umjetnost i društvenu odgovornost, potvrđujući ekologiju kao jednu od važnih tema ovogodišnjeg festivalskog programa.


Nakon svečanog otvaranja, festivalski program nastavlja se nastupima međunarodnih izvođača. Publika će imati priliku da čuje regionalni alternativni bend Vizelj, japanski sastav MITSUNE, poznat po spoju tradicionalne japanske muzike i savremenih žanrova, britanski bend MADMADMAD, koji donosi energičnu kombinaciju post-punka, elektronike i art rocka, kao i crnogorski bend Paradigma, predstavnika nove generacije domaće muzičke scene.



U kasnijim satima nastupiće i francuski umjetnik Jarl Flamara, koji će se predstaviti hibridnim setom, spajajući elektronsku muziku sa izvođenjem instrumenata uživo i stvarajući jedinstveno muzičko iskustvo u ambijentu Velike plaže.


Veliko finale festivala biće održano u svitanje, 9. avgusta u 05.00 časova, kada će publika prisustvovati koncertu 8 Cellos, projektu koji okuplja osam mladih violončelista iz Crne Gore i Italije pod umjetničkim vođstvom međunarodno priznatih violončelista Dmitriija Prokofieva i prof. Antonija Mostacija.


Koncert će biti izveden u trenutku izlaska sunca nad Jadranom, nastavljajući tradiciju festivalskih koncerata u svitanje po kojima je Festival mladih umjetnika postao prepoznatljiv.


Pored muzičkog programa, festival će pratiti i likovni program koji okuplja mlade umjetnike iz oblasti vizuelnih umjetnosti, dodatno razvijajući interdisciplinarni karakter događaja i stvarajući prostor susreta različitih umjetničkih praksi.


Produkciju opere podržali su Ministarstvo kulture i medija Crne Gore, Turistička organizacija Ulcinj, Organizacija za zaštitu prava autora muzike Crne Gore – PAM CG i Hotel Septembar.


Ulaz na festival je besplatan.

https://www.cdm.me/grad/rambo-amadeu...dih-umjetnika/