Ja sam zbunjen, da li je blokiran blokirani Ormuski moreuz ili su odlučili da ostave blokirani Ormuski moreuz? Šta je politika onog iz bijele kuće?
Politika apokalipse: Iran je prvi rat ljudi i mašina
https://www.cdm.me/kolumne/politika-...judi-i-masina/
Država univerzalnog normativnog morala i obrazovanja
Ja sam zbunjen, da li je blokiran blokirani Ormuski moreuz ili su odlučili da ostave blokirani Ormuski moreuz? Šta je politika onog iz bijele kuće?
Kazu primirje, kraj blokade i 300 milijardi $ da ameri plate Iranu.
Sent from my phone
Znaci ameri dobili rat, u vlaznim snovima.
Prema tome, šta da ti kažem?
Dobili rat, naravno, prije rata Iran je mogao... isto što i sada + će dobiti novčanu pomoć. Tramp, genijalni strateg.
Vjerovatno nije procitao "Art of the Deal".
Prema tome, šta da ti kažem?
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Tramp na Truth Socijalu slavi „potpuni poraz“ Irana, dok mu u stvarnosti isplaćuje stotine milijardi dolara, ukida sankcije i otvara naftne slavine. To je ta tramputica u punom sjaju. Opasna stranputica gdje se uzmak i plaćanje računa narodu prodaju kao istorijski trijumf.
Umjesto da bude slomljen, Iran iz ovog sukoba izlazi bogatiji nego što je ušao. Hormuski moreuz je i dalje u njihovim rukama, a obećanje da neće praviti nuklearno oružje (na časnu riječ) debelo je naplaćeno unaprijed. Ova tramputica je zapravo autoput sa pet traka koji vodi pravo u ponor, uz trube, konfete i objave kako nitko nikada nije vozio bolje. Novac prosto ide u suprotnom smjeru. Što bi rekli stari Rimljani da su imali bivši Twitter: morituri te salutant… i traže još 300 milijardi. Majstorski, Donalde...
Last edited by Atejista Vljernik; 20-06-26 at 14:45.
Moja duša je ostrvo.
Moj auto je ford.
Samo da Narandzasti ne pogazi sporazum posle onih midterm izbora. Valjda nece jer su ispraznili strateske rezerve nafte, a i saveznici arapski im vriste. Inace bi i sad bacali bombe po Teheranu.
Sta ce biti i sa izraelskim statusom daljnje je pitanje.
Jel te strateske rezerve nafte imaju rok trajanja?
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Imaju rok dopunjavanja. Preko hladne reke Misisipi.
ponudit će 500 mijardi dolara i - miran iran.
Moja duša je ostrvo.
Moj auto je ford.
Jel istina da Amerika ne da fudbalerima Irana da spava u Amerik7 za ovo jebeno prvenstvo u fudbal no da spavaju u Mexico?
Jel ovo jebeno ISTINA?
"Iran's national football team is sleeping and maintaining its base camp in Tijuana, Mexico, during the 2026 FIFA World Cup. Because of ongoing geopolitical tensions, the United States required the squad to commute into the U.S. only on match days and immediately return to Mexico.."
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Jeste, jeste.Istina.
U Q da se nose sa Fi Fa.
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Izgleda su opet pogodili sjediste pete flote u Bahrein . Jos malo i poćerat će Iran zapadnu kanalizaciju sa bliskog istoka ali da sacekamo ...
deuscroix
https://www.bbc.com/news/articles/cy0608wy8pro
Nema mira ocigledno. Nema ni ekonomskog stabilizovanja.
Polinezija gospodo.
https://www.bbc.com/news/articles/cy748n8zx8ro
SAD bombarduju Iran vec sedmu noc za redom. Presli su na infrastrukturu bilo je price da spemaju vojsku za ogranicenu kopnenu invaziju dijela Irana. Ne citavog, vec komad.
Polinezija gospodo.
Iran: Zemlja koja mi je raskrstila predrasude
Pre nego što sam zakoračio na iransko tlo, u mojoj glavi vladao je haos kontradiktornih slika. Sa jedne strane, priče putnika o neverovatnoj ljubaznosti i drevnoj lepoti; sa druge, medijski narativi o zaostaloj zemlji, o strahu, o ugnjetavanju, o fanatizmu. Putovanje od petnaest dana, koliko sam mogao bez vize, bilo je dovoljno da se sva moja uverenja sruše i zamene jednom, mnogo lepšom realnošću.
Prva stvar koju sam osetio bila je toplina. Ne ona toplota koja dolazi sa suncem, već ona koja dolazi od ljudi. Od prvog trenutka, pogledi su bili isključivo radoznali i ljubazni, bez i traga sumnje ili straha.
Putovanje kroz Iran se pretvorilo u putovanje kroz ljudsku dobrotu. Saletali su me sa svih strana i opkoljavali uz mešavinu reči na engleskom i farsi jeziku: „Salamalejkum!“ „Where are you from?“ „You like Iran?“ ,,Treba li ti šta?"
Pitanja su bila ista, ali iskrenost iza njih – neponovljiva. Njihove oči nisu gledale u moju odeću, moj telefon ili moj novčanik. Gledale su pravo u mene. Bilo je to iskustvo koje je razbilo sve moje predrasude na sitne delove.
I tako je bilo iz dana u dan! Iran nije bio samo destinacija; bio je to osećaj.
Osećaj da si dobrodošao i iskrenom gostoljubivošću koja ne traži ništa zauzvrat. Bilo da je to uličnim pozdravima, trkama ko će ponuditi čašu čaja, komadima voća koje su mi neznanci davali u ruke, i restoranima koji su odbijali moj novac uz reči: „Ti si naš gost, a mi goste poštujemo.“
Za petnaest dana, prešao sam sedamsto kilometara, ali ne na točkovima svog bicikla, već na krilima njihove gostoljubivosti. Planirao sam više, ali ljudi prosto nisu hteli da puste. Svađali bi se ko će mi ponuditi prenoćište, ko će me upoznati sa porodicom, ko će mi pokazati skrivene lepote svog grada. Osetio sam se kao najveća zvezda na svetu, a jedini moj „talenat“ bio je što sam bio stranac koji je došao da ih upozna.
Ovde ne postoji šum žurbe i nervoze, već šum razgovora, smeha i neumornog trkanja starih Pežoa 405 i 206, koji izgledaju kao da su upravo izašli iz neke retro izložbe osamdesetih.
Ovo iskustvo bacilo je u drugi plan i samu nemoguću lepotu zemlje: spektakularne planinske vence Aladaglara koji se gube u oblacima, drevno selo Kandovan sa svojim stambenim pećinama, misteriozno drvo platan staro 1400 godina.
Gradove Tabriz, Hoj, Urmiju...
U kojima nije bila samo borba sa saobraćajem, već sa ljubaznošću koja nije htela da me pusti. Svaki korak- novi pozdrav,nov osmeh,novo „Hajde, stani, pojedi nešto!” Ili ,,Svrati na čaj!"
Čak je i svakodnevnica dobila magični šarm.
I to najveće bogatstvo Irana ostaće mi u sećanju u očima njegovih ljudi. To su oči koje ne lutaju po ekranima pametnih telefona, već gledaju pravo u vas. Ljudi koji se smeju iz dubine pluća, koji ne računaju na materijalnu korist, i koji znaju reč „dobrodošli“ ne iz knjiga, već iz srca. Žive skromno, pod teretom sankcija, ali to im nije uzelo ono najvažnije: ljudskost, dostojanstvo i želju da podele ono malo što imaju.
U tim skromnim domaćinstvima, domaćin uvek ima još jedno mesto za stolom, još jednu šolju čaja za gosta. Jedan čovek mi je rekao: „Imamo manje novca nego pre, ali imamo više vremena jedni za druge. Možda je to bolje.“
Kada bi došao trenutak oproštaja grlili smo se, smejali, i u mojim očima bilo je suza. Nisu bile suze tuge, već zahvalnosti.
Sedamsto kilometara kroz Iran nije bila tura kroz istoriju i arhitekturu. Bila je to tura kroz ljudsko srce. Otišao sam sa punim koferom sećanja, poklona i novih prijateljstava, ali i sa jednom važnom lekcijom: da je najveće bogatstvo neke zemlje upravo njena ljubaznost, a u tom pogledu, Iran je najbogatija zemlja na svetu. Druga dimenzija koja opstaje uprkos svemu. I da, potrošio sam tačno 120 evra. Ali obogatio sam se za ceo život.
Knjigu Putevima svile do Mont Everesta možete naručiti na 062 10 85 340 (viber, vats ap) čime mi direktno pomažete da uskoro krenem u nove avanture
Tamo jedan ludi biciklista kojeg pratim
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
99.9% ljudi na planeti želi da živo mirnim jednostavnim životom i da dijeli sreću sa drugima, onaj ostatak bača kisjelinu u oči, upreže, batina, vješa, uvodi carine, prijeti, karikira svjetska prvenstva, ciniči, ...
- Ladan ko taština duša -
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks