- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Imaš pravo @outline zato neću da idem niđe.
U potpisu.
Nikšićanka.![]()
Nije to zbog njega on to zna, no zbog drugih da se okuraže.Evo recimo ti si prilično senzibilan ali tvoji zidovi su ka bedemi.I ovaj joni je baš baš senzibilan ali se brani šalama nekim.On je recimo ekstremno osjetljiv vidim ja bolje od skenera.Ne može se od mene senzibilitet sakrit.
Što bi rekli stari Asirci: senzibilizovanje ludom radovanje.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
najgore kad ti se svidi neko pa ta osoba ojde i ostane samo haos
Sent from my iPhone using Tapatalk
„Najveća tragedija u mom životu je smrt Ane Karenjine.“ - Dovlatov
Nije im ga lako, definitivno. Desetoro "savladati" mogu, dokazano. Samo kad mi se ne pleka još neko od odraslih tu, sve se lijepo dogovorimo, svako nađe sebi par, podijele se u grupe, smenjuju igre, flow. Filozofiraću kad je mene volja i merak, kapiš
Ako bi mi ko đe dao tako neku odgovornost, mislim da bi se ipak na kraju utvrdilo da nije do djece, no do odnosa unutar porodice![]()
Dim sum.
A znam da oćeš
Redovno prisustvujem (nažalost) razgovorima vaspitačica. I to njih više. Ženi je to zanimanje, plus kume i drugarice. Koleginice. Pakao.
I koliko god mi idu na oni sa njihovim pričama upoznat sam sa dešavanjima. I koliko god ih gazim sa pričom da rade samo 5 sati i kako im je lako tako, znam da bih ja posle 3 dana završio u neku od ustanova. Od Spuža pa do Dobrote
![]()
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Nikad neću zaboraviti kad smo držali neka predavanja o seksualnom obrazovanju po školama što je njima škakljiva tema, i kad mi je jedan rekao kad pridobiješ vođu čopora ili najproblematičnijeg u odjeljenju onda nastavi dalje.Moraš znati psihologiju grupe.Imaš djece što su po matricama, imaš one koji odskaču, imaš kolovođe koliki god da je uzorak tebi kao lideru koji pri tom treba da formira tim je zadatak kako koga đe da raspodijeliš nisu u pitanju samo djeca.I sa odraslima je tako.Lako je kažnjavati to je u stvari odraz nemoći.To mi je i kasnije pomoglo.Kao lider nisi tiranin no neko ko prepoznaje kvalitete a svako ih ima i nađeš način da od haosa napraviš jedan pozitivni vajb.Kakvo crno tjeranje u ćošak još ga više demorališeš.
Sve je to tako, znajuni one (ne sve, daleko od toga) ali to je vrlo teško izvesti (posebno svakodnevno) sa 40 i više djece. U učionici od 20 kvadrata. Đe moraš da paziš na to kako će roditelji reagovati (ima nas svakakvih) plus uprava koja većinom staje na stranu roditelja. A stvarno ima vaspitačica kojima ne bih dijete ostavio na pola sata a ne na duže. Kakvih tu šifri ima. Da to roditelji znaju....
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Pa E najlakše je kukat.Šta bi bilo da rade u ustanovama za delikvente ili u zatvorima?Odakle znamo svi kakve neka djeca ožiljke nose na duši najlakše ih još dodatno ubiti u pojam umjesto da im barem kao neko izvan njihovog pakla budeš svijetla tačka đe će se radovati da te vide.Jer čoče oni ti narušavaju tvoj zamišljeni red i poredak.
Jeste Blu sve si u pravu
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Ostala mi je u čistom sjećanju jedna Žena iz Ct bolnice, jutro nakon dana od porođaja.
Nosi 2 bebe, moju i sapatnice do mene, pjevuši i tepa hodnikom, imala sam osjećaj da lebdi iznad pločica sa njima. Nisam stigla hvala da joj kažem za taj "tretman" u tim prvim danima bebe, jer itekako znače.
Što hoću da kažem, možda zvuči kao da zvocam na državne organe, ali generalno - imam lijepa iskustva i odnose.
Ali znam da možemo bolje i više, isto tako znam da to ne mogu da ponesu dvije tri osobe iz kolektiva, ali da upravo takvi prave razliku, i da su prelijepi trn o koji vas život okrzne - Jesu.
Kad bi tako radili i drugi, ne bi morali previše da se usklađujemo sa dokumentima, pravilnicima i čudima, ali za to je potrebno ipak nešto više - sebe da dajemo, sebe da usklađjemo, pa smo onda podešeni i za djecu. A to važi kako za njih, tako i za roditelje. Ali u pravu si, ima gi raznih.
Dim sum.
Nisam sve u pravu trudim se normalno da vodim konverzaciju ali ođe se to karakteriše ka filozofiranje i ostalo još ako se ne uklapa u tapšanje po ramenima.Radila sam i ja volonterski u jednom domu za nezbrinutu djecu i do sa dvadesetak godina pa sam više radila na sebi no što sam tu neku silu izigravala jer su to djeca sa teškim ožiljcima na duši.Ne moš raditi sa djecom i reći aha evo posa mi je da sve bude okey.Ajde drugarice zaroni malo dublje u psihologiju grupe osjeti puls svakog djeteta.Napravi nešto kreativno pohvali onog koji nikad pohvalu doma nema no ga ubijaju u pojam.Pokaži mu da VRIJEDI.Nađi mu talenat.Napravi od njega heroja.Digni nekog sa dna e to je umjetnost a ne mrš tamo u ćošak.
Nije to filozofiranje nego mašiš temu.
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Iz tvog ugla gledanja mašim temu a ja eto trudim se u srž da vidim što je problem.Psihologija je jako bitna za one koji rade sa ljudima a tek djecom.Te fore on je nemiran, kolega mi je ovakav i onakav a ne radiš na asertivnoj i ne znaš ni što je transakciona niti se trudiš ne ti no takvi.Što kukaš mislim se šta ti na sebi radiš da promijeniš nešto sem što kukaš od kuknjave nema ništa.
Ne maši, no otvara novu. Nadovezuje se. Šta sad.
Ajde, Blue, ne bilo ti naređeno, otvori temu o Domu za nezbrinutu djecu i nezbrinutoj djeci"Kuda poslije 18te?" Ili tako nešto, ti ćeš bolje. Društvena hronika vapi za jednom takvom
![]()
uh, kako sam se najela, prezahvalna.
sto se pritiska tice...
![]()
nothing comes from violence and nothing ever could
There are currently 34 users browsing this thread. (0 members and 34 guests)
Bookmarks