Najljepsi odlomci i citati iz svjetske knjizevnosti

[Bluemoon]

Možda sve o Kafki.

Iz Pisma Ocu.



Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk

[Raulio]

I wouldn't have believed it
you move me to poetry you do...
speaking freely, anyone who studies
us from various points of view
Will find that we resemble mildew
in everything we do
Sorry babe
it's the way how you treat me too

Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk

[Raulio]

T. Bernhard, Poremećaj

Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk

[Mylene]

It's no use going back to yesterday, because I was a different person then.

[Bluemoon]

D.K.

Sjećanja Šume



Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk

[tigrovo_oko]

"Čovjek sa srcem punim ćutanja i čovjek sa srcem punim tišine ne mogu biti slični...

Čim se to dogodilo, čim je prvi pustinjak sjeo u svoju sjenku i popio prvu rosu - riba i jagnje su se razdvojili. Neopozivo i za sva vremena koja će imati na raspolaganju počeli su se dijeliti na dvije kaste.
Na one, vezane za Sunce i druge, vezane za Vodu, na one sa jagdnjetom i one s ribom, na one s tišinom i na one s ćutanjem u srcu... Jedni su vodili zajednički život, u zajednici (opštežitelji). A drugi, oni u znaku ribe, samostalan (idioritmici), u potpunoj samoći, plitkoj ali neprobojnoj.
Ta dva soja ljudi - bacali su daleko svoje sijenke kroz prostor i vrijeme.
Jer neka opšta granica ne postoji između prošlosti koja raste i hrani se sadašnjicom i budućnosti koja, po svemu sudeći, nije neiscrpna i neprekidna, pa se negdje smanjuje i nailazi u udarima.

Kad bi putovali, samci su uvijek nosili sopstveni tanjir pod kapom, tuđ jezik u ustima i srp za pojasom, jer su na put polazili pojedinačno. Ovi drugi naprotiv, kretali su se u grupama noseći kotlić za smjenu, zajednički jezik za zubima i nož za pojasom. Ali, u početku, oni su više putovali kroz vrijeme, nego kroz prostor.
Na taj put kroz vrijeme samci su ponijeli kamen ćutanja, a opštežitelji kamen tišine.
Ta dva kamena nošena su odvojeno i tišina jednih nije se čula od ćutanja drugih.

Jer, idioritmici ćute svak o sebi, a opštežitelji njeguju zajedničku tišinu. Samci obrađuju ćutanje kao žitno polje; oru ga, otvaraju mu prostor, produžuju brazdu, zalivaju da uzklasa, da dosegne što više, jer ćutanjem možeš do Boga, ne možeš glasom, ma kako se odrao vičući... A opštežitelji negujući svoju tišinu ne usmjeravaju je ka Bogu, nego kao branu isturaju prema dijelu svijeta koji ne pripada njima i koji tek treba osvojiti; opkoljavaju se i ograđuju tišinom i štite se njome ili šalju tišinu na svoju divljač kao lovačkog psa. I znaju da ima dobrih i loših lovačkih pasa..."

Predio slikan čajem - Milorad Pavić

[Bluemoon]

Ušla tigrovo u temu koju gotovo da sam zaboravila.

Hvala @tigrovo_oko

Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

Pomenuh ovih dana Ernesta pa evo.

"Nemoj misliti da rat, ma koliko potreban bio, ma koliko opravdan bio, nije zločin."

Najveći antiratni roman svih vremena Za kim Zvona Zvone.

Volio je mačke.

[nicky]

*
Ja sam postao ono što se naziva bludnikom. A biti
bludnik, to je jedno fizičko stanje, slično stanju morfiniste, pijanice,
pušača. Kao što morfinist, pijanica, pušač već nije normalan čovek, tako
ni čovek koji je poznao nekoliko žena radi svoga uživanja više nije
normalan, nego zasvagda pokvaren čovek — bludnik. Kao što se pijanica
i morfinist mogu odmah poznati po licu, po držanju, tako se isto može
poznati i bludnik. Bludnik se može uzdržavati, boriti; ali se prema
ženama on nikada više ne može odnositi prosto, otvoreno, čisto, bratski.
Po tome kako pogleda, odmeri mladu ženu, odmah možete poznati
bludnika. I ja postadoh bludnik i ostadoh takav, i to me je i upropastilo.

*
— A u tome je baš i glavna gadost — uzviknu on. — Pa razvrat i nije u
nečem fizičkom, jer nikakva fizička nepristojnost nije razvrat; već je
razvrat, pravi razvrat, upravo u oslobođenju od moralnih obaveza prema
ženi s kojom stupaš u fizički odnošaj. A baš to oslobođenje ja sam sebi
pripisao u zaslugu.