@Raulio jesi pročitao "Misterije" od Hamsuna?
Ne mogu da vjerujem da mi je promakla planiram da je uzmem na sajmu.Opisi su tipa da je monolog glavnog lika i seciranje duše kao i spoj Ničea i Dostojevskog.
Ali nasmijah se kad ovo pročitah ovi književni kritičari su plač
"U romanu imamo sliku mladog Hamsuna. Roman je po izlasku ocijenjen nizom negativnih kritika, posebno u Norveškoj i Danskoj. Hamsun je bio ogorčen, u želji da na komadiće istrga svaku recenziju, ali najviše ga je potresla kritika u novinama “Verdens Gang”, u kojoj su “Misterije” opisane kao roman o mentalno poremećenom i abnormalnom junaku „koji posjeduje zapanjujuću sličnost sa samim autorom”."
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Nisam čitao, da sam ovo ranije pročitao možda bih i uzeo na sajam. Mada naći ću je u biblioteci pretpostavljam.
Čitam sad Orlanda od V. Vulf i kad se zanemare komentari modernih kritičara i moderne analize društveno odgovorne i angažovane misli, knjiga je odlična satira, u isto vrijeme i jedan dokument o vremenu tj. istoriji ali izuzetnog humora. Plač. Bukvalno. Liči dosta na L. Sterna a i pominje ga V. V. između ostalih u predgovoru kao inspiraciju.
Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk
Yes, I'm in need of something
But it's something you ain't got
Sent from my SM-S23 using Tapatalk
https://forum.cdm.me/showthread.php?p=6264910
Pročitao sam ovaj post prije desetak dana i uzeh da čitam Preko rijeke i u šumu od E. H. Možda nije tako snažna antiratna knjiga ali odiše potmulim bolom i razočaranjem u rat, briše tvrdu granicu između pobjednika i poraženih, a na meti su posebno generali poput Montgomerija, Patona, pa i Ajzenhauera (u smislu neshvatanja vojnika bez aktivnog učešća u borbi).
Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk
Yes, I'm in need of something
But it's something you ain't got
@Raulio
Hvala ti na ivici sam suza vjeruj mi.
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Last edited by Bluemoon; 28-05-26 at 19:52.
A da..Za kim Zvona Zvone i ona Marija sa Englezom u pećini.
"Marija, Marija.Posle, priljubljeni, a no ona hladnoća napolju, u dugoj toplini..."
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Last edited by Bluemoon; 28-05-26 at 20:06.
Sent from my SM-S23 using Tapatalk
She is only here to annoy herself!
@Raulio
Juče mi jedan kolega čije mišljenje za izbor knjiga baš cijenim ishvali ovu bih da je uzmem.Znam da si ti čitao.Utisci?
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Nađoh ova dva odlomka čini mi se da obećava.
„Živimo samo onda kad nešto radimo prvi put. Čudo i jeste u tome što mi zapravo sve i uvek radimo prvi put, pošto se svet stalno menja zajedno s nama. Ali o tome ne razmišljamo. Umesto nas počinje da živi sećanje na to kakvi smo bili juče. Mi prepuštamo svoju vlast nad stvarnošću navici i tonemo u san. Nestajemo. Često na ceo život. Čini se da smo živi, ali pristajemo da umremo, jer je tako sigurnije... To i jeste jedina smrt koja postoji. A život je samo ono što se dešava prvi put. Svaki put kada, ne plašeći se bola, otvaramo slepljene kapke i udišemo oštri vazduh nečeg novog...“
„U ćeliji su sa mnom bili Čehov, Tolstoj, Čajkovski, Žukov (onaj maršal) i Gagarin. Uzgred, kada se u svojim zatvorskim zabojima pozivam na Tolstoja, najčešće se ima u vidu moj virtuelni sused iz ćelije. Svi su oni stalno spavali na gornjim krevetima. Mene su rotirali po donjim... Jutro je počinjalo time što je Gagarin, koji je ležao na gornjem krevetu, ludački vikao: „Stigli smo!“ I prasnuo bi u smeh. Budila se cela ćelija (u stvari samo ja, naravno, ostalo je bilo laža). Moji susedi su svoje nezadovoljstvo zbog nastupanja novog dana izražavali u sebi svojstvenom stilu – Tolstoj je aristokratski psovao, Čehov je skidao cviker i brisao ga ćebetom, Žukov je šaputao nešto o kaznenom bataljonu, a Čajkovski počinjao da falšira melodiju iz jednog od svojih komada...“
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Prodato.Kakva mačka.
"U Majstoru i Margariti, Mihail Bulgakov opisuje dolazak u Moskvu tridesetih godina dvadesetog veka profesora Volanda, demonskog bića najvišeg reda. Viktor Peljevin, pak, u Svetoj Knjizi Vukodlaka opisuje život bića nižeg demonskog reda, u Moskvi na početku trećeg milenijuma.
„Nečistom“ biću, lisici A Huli, koja ima onoliko godina koliko Nabokovljeva Lolita ima dana, prazninu pojavnog sveta neko vreme ispunjava zgodni vuk Aleksandar, „vukodlak s epoletama“.
Viktor Peljevin, rođen 1962. godine, autor je više romana, novela i zbirki priča. Časopis „Njujorker“ svrstava ga u grupu od šest najboljih evropskih pisaca.
Smešna, lirska, čak i dirljiva, ova knjiga je, u suštini, zajedljiva i ironična, počev već od samog njenog naziva. Peljevin se i u ovom romanu ruga buržoaskim vrednostima, famoznom zdravom razumu i generaciji menadžera, portfolio investitora i imidž-mejkera."
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Nisam čitao... zamisli samo![]()
Aj neki komentar kad završiš.
Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk
Yes, I'm in need of something
But it's something you ain't got
Čitam sad Desnicu opet, ali Zimsko ljetovanje. Ova scena, ili opis prvog ozbiljnog bombardovanja Zadra, zar nema snagu Hemingvejevih ratnih strahota. Malo je duže ali glupo mi je da kidam i spajam, u stvari, nemam živaca. I nisam ja ovo obilježavao i podvlačio (ne koristim hemijsku), a ovo moram pomenuti jer me baš..., lik koji je nekada ranije čitao knjigu (iz biblioteke je) ladno je čak i ispravljao pisca smatrajući da je ovaj, izgleda!, gramatički nepismen. Tako pisac kaže "...izvede malu M. na šetnju..." , a savjesni čitalac preko ovog *na" hemijskom! žvrlja "У", pa kasnije "...da splete džemper iz domaće vune..." a korektor/lektor opet žvrlja preko "iz" njegovo "OD"... uhhhh
Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk
Yes, I'm in need of something
But it's something you ain't got
Ne obraćam pažnju na te za mene sitnice više na emociju ono kad se družio sa zmijom recimo u Proljeće Ivana Galeba.
U suštini meni kod Desnice ono baš ožive slike jer pero mu ide direkt iz srca.I ona igra senki o kojoj piše i sve što proživljava apsolutno ne obraćam pažnju kako to što gramatički i ovako i onako izgleda gotovo oživi mi slike daleko bolje od masu pisaca.
Meni su Meša Selimović i Desnica baš pravi modernizam, da li je to uticaj Prusta kod obojice ne znam, trebalo bi to istražit. Ta slikovitost često je baš agresivna, a i Andrić je pored pripovjedaka i "glavnih" romana pisao pod uticajem Kjerkegora (kojega je tad čitao). To je velika trojka, možda jer se Krleža meni lično nikada nije sviđao ali što je tu je. Ni Ćosić. Opet, obojica su vrlo dobri pisci ali mi ne leže. S druge strane Pekić, Bulatović, Šćepanović. A Crnjanski mi je uvijek bio misterija, to je nešto iz mladosti
Ali ne radi se o tome, nego kako neko može da misli da bolje zna od pisca što i kako treba da napiše...to mene izluđuje na nekom nivou, srednjem da rečem...
Pazi, radnja knjige je smještena u Zadru i obližnjem selu, pisac je rođen u Zadru, pa onda valjda zna kako se tamo govori...
Yes, I'm in need of something
But it's something you ain't got
Desnicu bih ipak izdvojila po senzibilitetu od navedenih.Suviše su ozbiljni naspram njega.Branko Ćopić je recimo kompletno podjetinjast ali Desnica je ona odrasla jedinka koja savrešeno reflektuje slike iz djetinjstva poput Danila Kiša u Ranim Jadima.
Ove ostale što si naveo malo boji i politički angažman u to vrijeme.Mislim plodni su pisci ali to kreše krila negdje manje negdje više.
Zar ne boji i sve svjetske pisce, počev od klasika pa do savremenih pisaca. Sad, ne znam na koje konkretno misliš, mogu da pretpostavim...A ako se sami ne boje onda ih razni "mislioci" svrstavaju, npr. kad sam guglao Peljevina odmah mi je iskočio članak iz Gardijana kako je Peljevin predvidio "Putinovu Rusiju"... I oni to stvarno vide, i objašnjavaju... Sve se može tumačiti i ovako i onako, ali univerzalnost i svevremenost uvijek se cijene i izdvajaju.
Yes, I'm in need of something
But it's something you ain't got
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks