@Raulio jesi pročitao "Misterije" od Hamsuna?
Ne mogu da vjerujem da mi je promakla planiram da je uzmem na sajmu.Opisi su tipa da je monolog glavnog lika i seciranje duše kao i spoj Ničea i Dostojevskog.
Ali nasmijah se kad ovo pročitah ovi književni kritičari su plač
"U romanu imamo sliku mladog Hamsuna. Roman je po izlasku ocijenjen nizom negativnih kritika, posebno u Norveškoj i Danskoj. Hamsun je bio ogorčen, u želji da na komadiće istrga svaku recenziju, ali najviše ga je potresla kritika u novinama “Verdens Gang”, u kojoj su “Misterije” opisane kao roman o mentalno poremećenom i abnormalnom junaku „koji posjeduje zapanjujuću sličnost sa samim autorom”."
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Nisam čitao, da sam ovo ranije pročitao možda bih i uzeo na sajam. Mada naći ću je u biblioteci pretpostavljam.
Čitam sad Orlanda od V. Vulf i kad se zanemare komentari modernih kritičara i moderne analize društveno odgovorne i angažovane misli, knjiga je odlična satira, u isto vrijeme i jedan dokument o vremenu tj. istoriji ali izuzetnog humora. Plač. Bukvalno. Liči dosta na L. Sterna a i pominje ga V. V. između ostalih u predgovoru kao inspiraciju.
Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk
Yes, I'm in need of something
But it's something you ain't got
Sent from my SM-S23 using Tapatalk
https://forum.cdm.me/showthread.php?p=6264910
Pročitao sam ovaj post prije desetak dana i uzeh da čitam Preko rijeke i u šumu od E. H. Možda nije tako snažna antiratna knjiga ali odiše potmulim bolom i razočaranjem u rat, briše tvrdu granicu između pobjednika i poraženih, a na meti su posebno generali poput Montgomerija, Patona, pa i Ajzenhauera (u smislu neshvatanja vojnika bez aktivnog učešća u borbi).
Sent from my 2409BRN2CY using Tapatalk
Yes, I'm in need of something
But it's something you ain't got
@Raulio
Hvala ti na ivici sam suza vjeruj mi.
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Last edited by Bluemoon; 28-05-26 at 19:52.
A da..Za kim Zvona Zvone i ona Marija sa Englezom u pećini.
"Marija, Marija.Posle, priljubljeni, a no ona hladnoća napolju, u dugoj toplini..."
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Last edited by Bluemoon; 28-05-26 at 20:06.
Sent from my SM-S23 using Tapatalk
She is only here to annoy herself!
@Raulio
Juče mi jedan kolega čije mišljenje za izbor knjiga baš cijenim ishvali ovu bih da je uzmem.Znam da si ti čitao.Utisci?
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Nađoh ova dva odlomka čini mi se da obećava.
„Živimo samo onda kad nešto radimo prvi put. Čudo i jeste u tome što mi zapravo sve i uvek radimo prvi put, pošto se svet stalno menja zajedno s nama. Ali o tome ne razmišljamo. Umesto nas počinje da živi sećanje na to kakvi smo bili juče. Mi prepuštamo svoju vlast nad stvarnošću navici i tonemo u san. Nestajemo. Često na ceo život. Čini se da smo živi, ali pristajemo da umremo, jer je tako sigurnije... To i jeste jedina smrt koja postoji. A život je samo ono što se dešava prvi put. Svaki put kada, ne plašeći se bola, otvaramo slepljene kapke i udišemo oštri vazduh nečeg novog...“
„U ćeliji su sa mnom bili Čehov, Tolstoj, Čajkovski, Žukov (onaj maršal) i Gagarin. Uzgred, kada se u svojim zatvorskim zabojima pozivam na Tolstoja, najčešće se ima u vidu moj virtuelni sused iz ćelije. Svi su oni stalno spavali na gornjim krevetima. Mene su rotirali po donjim... Jutro je počinjalo time što je Gagarin, koji je ležao na gornjem krevetu, ludački vikao: „Stigli smo!“ I prasnuo bi u smeh. Budila se cela ćelija (u stvari samo ja, naravno, ostalo je bilo laža). Moji susedi su svoje nezadovoljstvo zbog nastupanja novog dana izražavali u sebi svojstvenom stilu – Tolstoj je aristokratski psovao, Čehov je skidao cviker i brisao ga ćebetom, Žukov je šaputao nešto o kaznenom bataljonu, a Čajkovski počinjao da falšira melodiju iz jednog od svojih komada...“
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Prodato.Kakva mačka.
"U Majstoru i Margariti, Mihail Bulgakov opisuje dolazak u Moskvu tridesetih godina dvadesetog veka profesora Volanda, demonskog bića najvišeg reda. Viktor Peljevin, pak, u Svetoj Knjizi Vukodlaka opisuje život bića nižeg demonskog reda, u Moskvi na početku trećeg milenijuma.
„Nečistom“ biću, lisici A Huli, koja ima onoliko godina koliko Nabokovljeva Lolita ima dana, prazninu pojavnog sveta neko vreme ispunjava zgodni vuk Aleksandar, „vukodlak s epoletama“.
Viktor Peljevin, rođen 1962. godine, autor je više romana, novela i zbirki priča. Časopis „Njujorker“ svrstava ga u grupu od šest najboljih evropskih pisaca.
Smešna, lirska, čak i dirljiva, ova knjiga je, u suštini, zajedljiva i ironična, počev već od samog njenog naziva. Peljevin se i u ovom romanu ruga buržoaskim vrednostima, famoznom zdravom razumu i generaciji menadžera, portfolio investitora i imidž-mejkera."
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
There are currently 2 users browsing this thread. (0 members and 2 guests)
Bookmarks