South & Central America uzivo :)

[montenegrina]

Predivno, hvala!

[Mojsije]

Jos par slika iz voza za MP, MP gradic i Cusca...
Zaista posebna regija, i mozda jedna od najupecatljivijih nedelju dana na ovom putu. Andi i taj narod Quechua su zaista nevjerovatni...

Sent from my SM-A536B using Tapatalk

[Mojsije]

100 dan na put

Nekako su pomijesane emocije, zadovoljni jer smo ostvarili smo smo htjeli, a malo i sjeta sto napustamo ovaj nevjerovatni i sareni kontinent, pun zivota, dobroga i losega... latinoamericki miks je mozda i najunikatniji na svijet, uz jugoistok azije, koji je podjednako jedinstven i saren...

Trebalo nam je 5 godina da zavrsimo ono sto smo ogirinalno planirali da uradimo za 8-12 mjeseci 2020te... al onda se desi zivot, nekad planovi se ostvare kako treba, a nekad drugacije... bitno je zadrzati vizuju i onda ce se sve ostvariti, prije ili kasnije uz modifikovane planove, kako i treba da bude
Nekih 7 i po mjeseci smo proveli istrazujuci 16 drzava latinske amerike.
Ostalo nam je da posjetimo Honduras, Venecuelu, Gvajanu i Surinam.


Sad gledamo ka dalekom istoku... Japan, Kina, Koreja, Mongolija, Filipini... tu imamo 3-4-5 mjeseci posla

Elem, da se vratimo na ovu nedelju puta, nije jos gotovo

Nakon ture Machu Pichu u nedelju, u ponedeljak popodne smo stigli u Cusco, jer nam je u utorak bio let za Arequipu, sto je jos jedan interesantan grad u Peruu.
Povratak u Cusco se malo oduzio jer smo imali kvar lokomotive, pa smo sa jedno uru i kusur zakasnjenja dosli, oko 8 uvece. Taman na veceru...
Reko ajde da probamo njihov specijalitet, meso od alpake. Uzeli smo burger, bilo je bas ukusno, ali ja ne bih znao da kazem razliku izmedju govedine i alpake...
Kad jedoh konja prije neku godinu u Italiju, imalo je neki svoj ukus...

U utorak popodne nam je bio let za Arequipu, bijeli grad, kako ga zovu, ciudad blanca.
Kupili smo karte sa LATAM, oko 60e po osobi, sat vremena let.
Ovog puta nismo isli na jezero Titicaca, i grad Puno, koje je na pola puta. Reko iduci put cemo, kad budemo komotniji sa vremenom.

U Arequipu smo rezervisali 3 noci, hotel u centru, 45e sa doruckom.
Let je bio lagan, iako je kasnio uru i nesto. Uberom smo se za 6e prebacili do hotela, 9km je aerodrom od centra, stigli oko 9 uvece.

Grad je osnovan od strane spanaca u 16.vijeku. Centar je upecatljiv po malim zgradama i kvadratnom planiranju, sve zgrade su u nekoj bijeloj boji i kamena koji se zove Sillar, i vulkanskog je porijekla, jer 3 vulkana okruzuju Arequipu. To vece smo se promuvali po gradu, vecerali u lijep restoran u centru.

Glavni trg je zaista impresivan sa katedralom koja je mozda jedna od najljepsih koje smo vidjeli do sad. Ostatak trga je okruzen sa drzavnim zgradama sa lukovima kojim nema kraja... sa glavnog trga ide nekoliko pjesackih ulica naokolo...

Arequipa je bas grad, za razliku do Cusca koji je klasicno turisticko istorijsko mjesto.
Naredna 2 dana smo obilazili grad laganijim tempom. Imaju odlicnih restorana i kafea, svih mogucih kuhinja, sto je zaista impresivno s obzirom da je grad na jugu perua u vukoyebini...
Masu je naroda naokolo, domaci masovno jedu napolje, izlaze... odlican standard za j.ameriku...
Colca kanjon i izleti do vulkana su glavne atrakcije ko oce da vidi prirodnje ljepote, i zbog toga se najvise dolazi ovdje... nama je prijalo da se drzimo grada...

Juce popodne oko 2 smo krenuli na aerodrom, jer nam je u 4 i po bio let za Limu. Reko da provedemo vikend u glavnom gradu i tu okoncamo latinoamericku turu...
U ponedeljak nam je let za Njujork...


Sent from my SM-A536B using Tapatalk

[Feeleep]

imas li instagram, moze li se tamo pratit putesestvije?

[wulfy]

Evo i jednog interesantnog teksta (sa pripadajućim fotografijama) o panamskom kanalu
https://www.slobodnaevropa.org/a/33287410.html

@Mojsije izvinjavam se na upadici, ali mi zanimljivo.

Sent from my Motorola 8400

[Alba]

Jaoooo, kakvo uživanje....Milina ��
Aferim!!
Umjetnost živjenja...

[Mojsije]

103.dan na putu, ujedno i poslednji u LATAMu, makar na ovoj turi
20te prije korone smo bili skoro 3 mjeseca, tako da to dodje dobrih 6 i kusur mjeseci u ovom dijelu svijeta... to je i neki minimum da se obidje 16-17 drzava...

Ovih nekoliko dana smo setali po Limi, tj Baranko i Miraflores kvartovima. Ljeto se polako zahuktava, dnevne temperature su oko 26-27C, sunce...

Hvala svima na citanju i interesovanju, valjda bude jos putnika koji ce se zaputiti makar pola godine na zapad...

Narednu nedelju dana provodimo u Njujork, da se zaledimo u najjaci grad na svijet, a onda doma

Do neke nove price

Sent from my SM-A536B using Tapatalk

[mrgo]

Bravo Mojsije!
Steta bi bila da ne izbacis makar jedan post iz NY.
Prosli put si tako docarao NY,da sam se osjecao kao da sam tamo.

[kikiriki]

Sto kaze mrgo , napisi i o njujorku koju rijec

[aleksa111111]

@Mojsije da sam u NY vodio bi vas na rucak,trenutno sam poslom u Chikago ako prolazite javni se

Sent from my SM-F926B using Tapatalk

[montenegrina]

Mojsije, hvala tebi! Uzivajte u NY, isto ocekujemo koju sliku i pricu kada stignes.
Aleksa, zaledi li se u Cikago

[aleksa111111]

Mojsije, hvala tebi! Uzivajte u NY, isto ocekujemo koju sliku i pricu kada stignes.
Aleksa, zaledi li se u Cikago

Prastaj na kasnom odgovoru
Danas je -20 i fala bogu ne duva nista pa je podnosljivo.inace se ne mogu ugrijat po dva aktivna vesa nosim i gore i dolje.carape isto po 2 para.ludilo kako je hladan grad kad je nula u majcu sam kratkih rukava sto ti je celicenje

Sent from my SM-S938U1 using Tapatalk

[Vladan31]

Ostavicu ovdje uvodno poglavlje putopisa o Juznoj Americi, posto je jedan covjek pitao za isjecak.

1. Ideja o putu.

Godinama maštam o Južnoj Americi, odlasku na drugi kraj Zemljine kugle i jedan potpuno novi, nepoznati svijet. Maštajući o avanturi i mističnim zemljama magičnog kontinenta, punog burne istorije, vrelog temperamenta i južnjačke krvi, još davne 2018. sam došao na ideju o organizaciji i pripremi ovog jedinstvenog avanturističkog putovanja. Ovakva vrsta putovanja zahtijevala je studioznu pripremu, kako u informacijskom smislu o zemljama koje želim posjetiti, tako i finansijsku i psihološku pripremu, kada
prvi put napuštam еvropski kontinent, potpuno sam, samo sa svojim rancem na leđima. Istraživanje novih zemalja i priprema putovanja je nešto što me je uvijek uzbuđivalo, davalo draž i ispunjavalo moj život, sve od mog prvog putovanja daleke 2011. u Prag, na fudbalsku utakmicu baraža za Evropsko prvenstvo između Češke i Crne Gore. Južnoj Americi privlačila me je mističnost i energija kontinenta, ostaci drevnih civilizacija koje su naseljavale ove prostore, od malena interesujući se za druge krajeve svijeta, za svijet van mog evropskog područja, za istraživanje i putovanje novim, nepoznatim djelovima naše planete. Čitajući putopise iz južnoameričkih zemalja, slušajući iskustva putopisaca i avanturista, javljala mi se sve veća i veća želja za odlaskom na ovaj, rekao bih, poseban kraj svijeta. Mjesta poput Amazone, jezera Titikaka u Boliviji, Machu Picchua u Peruu, glečera Patagonije u
Argentini, pustinje Atakame u Čileu, Foz do Iguazua na granici Brazila i Paragvaja, vodopada Salto Angel u Venecueli, Kolumbijski Andi, ostrva Galapagos u Ekvadoru, Rio de la Plata u Urugvaju su unikatna, jedinstvena prirodna čuda koja pripadaju ovom kontinentu. Gradovi poput Buenos Ajresa, Sao Paula, Rio de Žaneira, Montevidea, Santijaga, Lime, Medeljina, Bogote, Karakasa, Asunsiona, La Paza i Kita su istorijski gradovi sa dušom, svaki na svoj način različit i poseban. Osim prirodnih atrakcija i autentičnih gradova, ovom kontinentu privlačila me i nezaobilazna fudbalska strast, kao i većinu pripadnika muške populacije. Još od školskog uzrasta, odrastajući uz slike i snimke najvećih velikana fudbalske igre ili nezaboravnih utakmica i atmosfere na derbijima širom Južne Amerike.
Gajeći posebnu ljubav prema Maradoni i Argentincima, zemlji koju su Crnogorci najviše naseljavali između devetnaestog i dvadeset prvog vijeka. Posebnu draž ovoj povezanosti davao je i Superklasiko između Boke Juniors i River Plate, legendarni stadioni poput Bombonjere i Monumentala, dovešće do toga da prva zemlja na spisku zasigurno bude, Argentina.

Kasniji period adolescencije i otkrivanje pisaca poput Borgesa i Sabata stvorilo je u meni posebnu želju za obilaskom, za mene, mitskog Buenos Ajresa.
Kada je napokon pala i odluka o putu 2019. počela je i priprema samog putovanja, odnosno za početak, skupljanje novca i štednja za odlazak u ovu avanturu. Pojava kovida 2020. i sve restrikcije povodom putovanja dovele su do toga da narednih godinu i šest mjeseci provedem u Crnoj Gori, ali me nisu obeshrabrile da pripremu ovog putovanja dovedem do kraja i time ostvarim svoje snove. Taj period (zabrana putovanja za pravog putnika bio je najteži mogući izazov koji je trebalo strpljivo sačekati da se završi, da se granice čak i susjednih država otvore) sam iskoristio za prikupljanje novih informacija o zemljama koje uz Argentinu želim posjetiti u svom prvom odlasku na južnoamerički kontinent. Kao logičan slijed okolnosti, zbog blizine i brzog dolaska koji podrazumijeva prelazak rijeke, sljedeći na listi bio je Urugvaj i njegov glavni grad, prelijepi Montevideo, koji samo rijeka La Plata dijeli od Buenos Ajresa. Montevideo ima istorijski značaj za zemlje bivše Jugoslavije zbog osvajanja trećeg mjesta na prvom održanom Svjetskom prvenstvu u fudbalu, davne 1930. O tom događaju snimljeni su i film i serija, tako da Urugvaj i Montevideo uvijek bude lijepe emocije i sjećanje na neka davna, vjerovatno ljepša vremena. Zbog ovih navedenih stvari, kao i zbog blizine i ljepote samog grada, odluka je donijeta, Urugvaj i njegov glavni grad biće sljedeća destinacija i zemlja koju ću nakon Argentine posjetiti. Putujući Evropom u godinama koje su slijedile, ostavljao sam novac za putovanje snova i radovao se postepenom povratku u normalu i ukidanju svih restrikcija vezanih za kovid protokole. Krajem ljeta i početkom jeseni došao sam do informacija da se i na ostalim kontinentima postepeno popuštaju mjere zabrane ulaska u zemlje, kao i ograničenja u gradovima koje treba da posjetim i iz kojih treba da nastavim putovanje. Novac sam u međuvremenu uspio prikupiti i napokon mogao detaljno pripremiti i finalizirati plan putovanja. Nakon odluke da prvi grad mora biti Buenos Ajres, a zemlja Argentina, druga zemlja Urugvaj i njen Montevideo, morao sam donijeti odluku o trećoj zemlji koju želim posjetiti u mom prvom dodiru sa toliko željenim južnoameričkim kontinentom. Razgledajući zemlje, razmišljao sam o ugođaju, sigurnosti i vrsti logistike koju svaki samostalni putnik mora sebi obezbijediti, jer se u tuđini možeš jedino osloniti na samog sebe. Prvi pri Urugvaju bio je Brazil, ali je Brazil u tom trenutku bio ipak, preveliki zalogaj. Brazil je prevelika zemlja i zaslužuje više pažnje i detaljnije razgledanje. Paragvaj je bio interesantan, ali je otpao zbog nemogućnosti ulaska crnogorskih državljana u tu zemlju bez vize. Sljedeći u planu bio je Peru, Lima i Machu Picchu koji su mnogima kao i meni visoko na listi prioriteta kada su putovanja u pitanju, međutim, odlazak na Machu Picchu zahtijevao je rezervaciju mjesecima unaprijed, što zbog svih aktuelnih dešavanja nije bilo moguće sa sigurnošću obezbijediti. Bolivija i Venecuela su takođe, poput Paragvaja, predstavljale problem pri mom planiranju putovanja zbog neposjedovanja potrebne vize za ulazak u zemlju. Za prvi put, ostala mi je dilema između Čilea, Ekvadora i Kolumbije. Nakon razgovora sa prijateljem koji je bio u posjeti Kolumbiji prije par godina, i koji se iz te zemlje vratio pun pozitivnih utisaka, uz sve bezbjedonosne rizike koje nosi posjeta Medeljinu, Kartageni ili Bogoti, donio sam definitivnu odluku da će moj put završiti Kolumbijom, zemljom bogate, ali i tragične istorije, ispunjene nasiljem, ali i posebnom mistikom, koja daje draž koju ću kasnije na svojoj koži i osjetiti.

[Vladan31]

Početkom decembra 2022. odabrao sam i datum polaska. Tri zemlje koje sam odabrao za prvi put bile su dovoljne, mogao sam krenuti u realizaciju plana
koji je bio sljedeći. Kupiti što jeftiniju avionsku kartu za dolazak do Buenos Ajresa, a potom se iz glavnog grada Argentine trajektom prebaciti do Urugvaja i Colonije del Sacramento, malog grada na obali, nakon čega treba da autobusom nastavim put ka Montevideu, koji je nekih stotinjak kilometara udaljen. Iz Montevidea se prebaciti nekim od brojnih letova do Kolumbije i nakon toga odrediti datum povratnog leta za
Evropu. Kupio sam promotivnu avionsku kartu šest stotina šezdeset eura, vezanim letom kompanije AirFrance, doći ću preko Barselone do Pariza, a od Pariza do konačnog odredišta, odnosno Buenos Ajresa.
Prvi korak je bio gotov, slijedila je kupovina karte za trajekt, od Buenos Ajresa do gradića Colonia del Sacramento i odlazak autobusom za Montevideo. Feribot koji je podrazumijevao i kartu za autobus koštao je pedeset pet eura. Avionsku kartu Latam airlinesom
iz Montevidea za Medeljin, sa usputnim tročasovnim presijedanjem u Peruu, odnosno Limi platio sam četiristo trideset eura. Nakon odluke da povratak bude iz Bogote, kupio sam posljednju avionsku kartu na
relaciji Bogota - Lisabon, sa presijedanjem od jednog sata u Madridu za četiri stotine osamdeset eura, avio prevoznik je kompanija AirEuropa. Noćni prevoz autobusom kompanije Flota Magdalena, od Medeljina
do Bogote platio sam dvadeset eura.
Nakon kupovine avionske karte za Argentinu,
dodatno uzbuđenje predstavljao je ulazak Argentine u finale Svjetskog prvenstva u fudbalu, što je značilo
ludnicu u Buenos Ajresu samo par dana prije nego li ću sletjeti na Aerodrom Ministro Pistarini. U slučaju osvajanja treće titule prvaka, prvi put nakon Maradonine ere cijela zemlja bila bi u nezapamćenoj euforiji
i slavlju neposredno pred moj dolazak. Buenos Ajres biće moj dom od dvadeset četvrtog do tridesetog decembra, Montevideo od tridesetog decembra do drugog januara, Medeljin od drugog do šestog i Bogota od šestog do jedanaestog januara. Nakon toga me čeka dvodnevni povratak preko Lisabona, Budimpešte i Beograda, za moju Podgoricu.
Ostala priprema puta podrazumijevala je tra-
ženje smještaja na Airbnb platformi. Lokacija smještaja je bila od presudnog značaja, kao prevencija za sigurniji boravak u gradovima koje želim posjetiti. U Buenos Airesu sam izabrao stari, boemski kvart San Telmo, kuću u blizini metroa i glavne Avenije Deveti jul. Lokacija je bila centralna i idealna za obilazak
svih djelova grada. U glavnom gradu Urugvaja sam takođe izabrao kuću u starom ruhu, želio sam osjetiti i imati autentični boravak u tim mjestima, u mirnom kraju grada, nekih dva kilometra od centra Montevidea. Turističko naselje El Poblado važilo je za najsigurnije mjesto u Medeljinu i zato sam odabrao smještaj u njemu. U glavnom gradu Kolumbije, odabrao sam naselje Chapinero, jer je centralne lokacije i važi
kao bezbjedan kvart. Priprema i sve rezervacije bile su završene, avantura je mogla da počne.

Dvadeset prvi decembar, neobično topao zimski dan, vozim se do aerodroma u Podgorici. Moj let za Barselonu je u šesnaest časova. Letom Ryanaira započeće ovaj moj dvadesettrodnevni put ka Južnoj Americi. Još jednom sam u glavi prošao kroz sva dokumenta neophodna za put, prtljag, papire, novac i ostalo. Sve je bilo na svom mjestu pa sam se mirne glave uputio na let. Po slijetanju u Barselonu me je sačekao mrak,
u Evropi je bila zima, ali ovih dana u Barseloni bilo je dvadesetak stepeni dnevne temperature, idealno za naredna tri dana koja ću provesti ovdje. Sunčano vrijeme u Barseloni me je pripremalo za onih dvadeset
pet ili trideset stepeni koji će me čekati u Argentini i Urugvaju. U Barseloni sam pripremio još neke stvari
koje su mi bile potrebne za prelazak Atlantskog okeana, letom AirFrancea.
Nakon dvije prespavane noći u Barseloni, došlo je vrijeme za let na relaciji Barselona - Pariz u kasnim večernjim satima sa Aerodroma El Prat. Moje karte
sa AirFranceom su bile vezane, što znači da nakon slijetanja mogu odmah ići u tranzitnu zonu aerodroma. Na pariški Šarl de Gol aerodrom sam sletio nekih pola sata nakon ponoći, moj let za Buenos Ajres je tek u deset sati i četrdeset minuta. Nisam imao kud, noć
ću provesti u tranzitnoj zoni aerodroma, pokušaću da par sati odspavam na nekoj od klupa i ujutru što odmorniji nastavim svoj put ka dugo čekanom Buenos
Ajresu. Ujutru sam uspio napuniti bateriju telefona i polagano krenuo prema potrebnom gejtu koji se pojavio na jednom od ekrana. Nakon prolaska kroz sekjuriti kontrolu došlo je i vrijeme za ulazak u avion, na
let od trinaest sati i trideset minuta. Sve ove stvari su mi bile nove, nikada ranije nisam letio preko četiri sata, nikada nisam bio na drugom kontinentu, nikada tako daleko nisam otputovao sam. Uzbuđenje je bilo sve veće i veće. Za vrijeme trinaestočasovnog leta sam
uspio pogledati tri filma i pročitati jednu od tri kratke knjige, od nekih sto pedeset strana, koje sam ponio sa sobom na put. Let je bio prilično ugodan, bez nekih velikih turbulencija i problema. Osoblje je bilo vanredno ljubazno, hrana odlična, a vrijeme veoma brzo prolazilo. Poslije cjelodnevnog leta, pilot je napokon najavio slijetanje u glavni grad Argentine, adrenalin je počeo da raste, a uzbuđenje je sada dostizalo vrhunac.

[Vladan31]

Uzeo sam novac i dokumenta i izašao van aerodroma, ponovo uzdišući duboko, srećan što sam napokon tu. Oko mene su prolazili razni ljudi, mašući ka taksistima kojih je bilo mnogo. Ja sam se uputio prema mjestu koje je označeno kao autobusko stajalište. Prethodno sam, na internetu provjerio u koje vrijeme posljednji autobus napušta aerodrom i ide putanjom prema centru grada. Prošlo je deset sati uveče, ali je ostao još jedan posljednji autobus koji će proći ovom putanjom. Na stajalištu do mene bio je još je-dan mlađi muškarac kojeg sam upitao da li se nalazim na pravom mjestu i da li će za noćas posljednji autobus doći na ovo stajalište. Dobio sam potvrdan odgovor da sam na pravom stajalištu i da autobus ide prema naselju San Telmo, ali nisam dobio potvrdan odgovor da li sam zakasnio. Mladić je rekao da nekad vozači autobusa završe vožnju i prije deset sati. Odlučio sam da čekam još neko vrijeme, a on je ušao u auto koji je po njega došao i zaputio se u suprotnom smjeru. Dva autobusa su u međuvremenu prošla, ali su oba bila prazna, već sam počeo da se osvrćem oko sebe kako bih pronašao taksi vozilo, ipak je bila Badnja noć i moguće je da su autobusi vozili u drugači-jem vremenskom razmaku. U daljini sam vidio broj autobusa koji se primicao i bio je upravo onaj koji je meni trebao. Mahao sam vozaču koji je vozio prazan autobus i nije usporavao, ali mi je rukama pokazao da je za noćas vožnja gotova. Prošao je pored mene i nastavio ka parkingu za autobuse, a ja sam se uputio nazad, prema aerodromu kako bih našao taksi koji mi neće uzeti previše novca i odvesti me ka smješta-ju. Išao sam od jednog do drugog taksija, cjenkajući se pokušavao sam da spustim cijenu koju su svi po-navljali, odlazak ka San Telmu košta pedeset eura. Odustao sam od njih i čekao nekog ko će prihvatiti dvadeset ili dvadeset pet eura za tu putanju. Prošlo je još dvadesetak minuta kada sam pogledao na sat, dvadeset dva časa i četrdeset minuta a ja se još nisam uputio ka adresi smještaja. Biću u problemu ukoliko u ponoć budem tražio svoj smještaj, sa prtljagom na leđima, telefonom, dokumentima i novcem u džepu. Nastavio sam tražiti taksi vozilo i gledajući čas lijevo, čas desno primijetio jedno staro auto, sa jednim čudno zalijepljenim prozorom. Prišao sam vozaču i pitao da li mu je prihvatljivo da me za dvadeset eura odveze u San Telmo. Malo je razmislio i na engleskom rekao, ulazi. Skinuo sam ruksak sa leđa, otvorio zadnja vra-ta i ušao u vozilo. Izvadio sam telefon i na herewego mapi pokazao mu tačnu adresu, Ulicu Estados Unidos u kvartu San Telmo. Krenuli smo ka centru grada, i dalje sam bio oprezan, čitao sam o pojedinim lošim iskustvima sa taksistima u cijeloj Južnoj Americi, posebno noću, a sad je već prošlo jedanaest sati uveče, mrkli mrak i skoro prazne ulice. Zbog Badnje večeri i katoličkog Božića porodice su većinom na odmoru ili u svojim domovima jer su Argentinci i dalje vodili računa o vjerskim praznicima i familijarnom okupljanju. Gledao sam čas u mapu, čas u put kojim prolazimo, čuvene ville, odnosno naselja u predgrađima Buenos Ajresa, iz ove perspektive izgledaju mirno i tiho. Siguran sam da su ovi djelovi grada itekako vatreni kada se u njih uđe malo dublje. Periferije grada mogu biti veoma opasne i zato provjeravam putanju kojom me vozač azijskog porijekla vodi, ne želeći da me odvede u neku sporednu, mračnu ulicu. Vožnja je prolazila brzo, autoput, dugačke avenije i bulevari, za razliku od dnevnih gužvi, sada izgledaju kao da su pravljene samo za mene i mog vozača. Nakon skoro polučasovne vožnje stižem na adresu, prije nego što izađem iz vozila, još jednom detaljno gledam u okruženje, a zatim u mapu, kako bih provjerio da sam na pravom mjestu i da neću doživjeti nikakvu neprijatnost. Ulice koje su me okruživale bile su sablasno pra-zne. Izvadio sam dvadeset eura i po dogovoru ih dao vozaču, pitao me je da mu dodam još pet eura nakon čega sam se blago nasmijao i odgovorio mu da je dogovor bio tačno dvadeset. Uzeo sam ruksak i izašao iz vozila. Broj ulice koji mi je bio potreban bio je udaljen tridesetak metara od mjesta na kojem sam izašao iz vozila, a u mom vidokrugu nije bilo nikog ni narednih stotinu metara. Noć je bila mirna i tiha, prava ljetnja, topla noć, upravo onakva kakvu sam godinama, šeta-jući kroz moju Podgoricu zamišljao da će ovdje i biti.

[Vladan31]

Izbacicu par stranica iz knjige na ovom topiku, ako koga zanima putopis. Knjiga se moze poruciti na 069615092, Whatsapp ili Viber. Ostalo je stotinjak komada jos kod mene.

[Vladan31]

Sljedeća gradska znameni-tost prema kojoj ću se uputiti je čuveni kafe Tortoni, koji je otvoren daleke 1858. Kafe Tortoni se nalazi na par minuta hoda od glavnog trga Plaza de Mayo. Ovog puta ću do Tortonija doći sa druge strane, prolazeći prekrasnom avenijom, punom zelenila, drvoreda, raznih kafića i restorana. Ovaj dio Buenos Ajresa je uređen i šetnja ovim krajem je zaista pravo uživanje koje podsjeća na evropske metropole, poput Madrida, Lisabona ili dijelova Pariza, ali ipak autentični duh Argentine ostaje prisutan u svim djelovima glavnog grada. Došao sam do Tortonija, vidjevši red u kojem su i ostali ljudi, većinom turisti čekali. Red ipak nije bio prevelik, bilo je oko dva sata popodne i očekivao sam još veći broj gostiju. Kafe Tortoni je jedno od najpopularnijih mjesta u Buenos Ajresu, čuveni kafić, ne samo zato što čuva tradiciju iz 1858. već i zbog svoje intelektualne elite koja je često boravila u njemu. Jorge Luis Borges, jedan od mojih najdražih pisaca, zatim Ernesto Sabato kao jedan od najčitanijih pisaca Južne Amerike, bili su česti gosti kultnog kafića. Biste Borhesa, Piranđela i Centeya krase jedan unutrašnji dio Tortonija, a na drugom kraju se nalazi i sto za kojim je sjedio Borhes, sa njegovom voštanom figurom. Tortoni je bio i ostao mjesto na kojem su dolazili razni boemi, književnici, pjesnici, umjetnici i političari. Mjesto je danas podređeno turistima koji čekaju i do sat vremena za ulazak u kultni kafe. Čekao sam u redu koji se, ipak brzo kretao prema ulaznim vratima. Što sam im bliže prilazio, razgledao sam slike, koje su bile zakačene iznutra, ali ipak jasno vidljive sa spoljašnje strane kroz staklo koje je služilo kao zaštita istorijskim fotografijama. Osim fotografije, bile su izložene i razne posude, čajnici, šolje za kafu i ostalo posuđe, na kojem je bilo utisnuto Cafe Tortoni, sa originalnim amblemom, onim kakav je i stojao ispisan velikim slovima na ulazu. Strpljivo sam čekao da me dežurni konobar pozove unutra, kada se oslobodi jedan od zauzetih stolova. Kada je došao red na mene i kada sam ušao kroz vrata ovog posebnog mjesta, odmah sam osjetio veliko uzbuđenje. Svaki korak koji sam napravio kao da me je vodio kroz istoriju. Sve te slike na zidovima, sve fotografije koje vode kroz razne epohe mitskog Buenos Ajresa. Došao sam do mog stola, sjeo na stolicu i nastavio razgledanje enterijera. Šank je bio veoma dugačak, lokal je iznutra bio ogromnog prostora, stolovi modernijeg izgleda, dok su stolice bile u starijem ruhu, da autentično prenose duh prošlih vremena.

[Vladan31]

https://omladina.me/lokal-ljudi/od-b...ne-i-medeljina

Jos malo o Juznoj Americi