Nećete vi znati mog druga Günthera. Günther Hopfgartner, tako mu je puno ime, živi u Beču i rodom je iz Linza, moj vršnjak, stariji od mene tek dva-tri mjeseca. Životi su nam započeli različito – ja sam osamdesetih studirao povijest umjetnosti, a on je radio kao spasilac – ali smo kasnije obojica završili u novinarstvu: on je, recimo, punih petnaest godina bio urednik u tjedniku Volksstimme.
Za razliku od mene, međutim, Günther je na vrijeme, još prije desetak godina, shvatio da od novinarstva nema vajde, pa se posvetio biznisu, cateringu i ugostiteljstvu. Danas tako u sedmom bezirku, u lijepoj, mirnoj ulici Siebensterngasse u centru Beča, vodi Kulturzentrum 7*Stern s baštom u sjeni drvoreda magnolija, gdje se druži sa studentima i organizira razna kulturna događanja, izložbe, radionice, promocije knjiga i političke seminare o marksizmu, s temama o novoj kineskoj revoluciji, lekcijama iz suvremene Španjolske ili, nemam pojma, historijskom materijalizmu.
Eh da, nisam vam rekao: Günther je komunist.
Zapravo – još gore – on je već pet godina predsjednik Komunističke partije Austrije.
Austrijski komunisti i kamerad Günther Hopfgartner pali su mi, eto, na pamet kad sam iz Zagreba začuo sirene za uzbunu zbog plakata nekakvog Revolucionarnog komunističkog saveza s pozivom na “Zagrebačku školu komunizma” i dnevnim redom – “1. Kineska revolucija, 2. Lekcije iz Španjolske i 3. Historijski materijalizam”. Zagrebačka škola, objasnili su organizatori, “okuplja zainteresirane za predavanja o marksizmu, komunizmu, povijesti radničkog pokreta i suvremenim političkim temama, kojima je cilj obrazovati sudionike o komunističkoj teoriji i pripremiti ih za političko djelovanje kroz proučavanje marksističkih ideja i revolucionarne tradicije”.
Onaj davni Marxov bauk, das Gespenst des Kommunismus, zaokružio je tako nebom nad napaćenom Hrvatskom i, jasno, izazvao opću paniku. “U Zagrebu se održava skup koji promovira novu Jugoslaviju: članove pripremaju za nasilne akcije?” javlja portal direktno.hr. “Zagreb je postao središte obrazovanja za buduće europske komuniste!” zavija kolumnist Večernjeg lista Zvonimir Despot. “Ovo nije bezazleno, radi se o globalnom pokretu iza kojega stoji Revolucionarni komunistički savez, trockistička organizacija koja djeluje u Hrvatskoj kao dio međunarodne mreže Revolutionary Communist International!” upozorava i kolumnist Slobodne Dalmacije Ivica Šola.
Najprisebniji su pak bili u zagrebačkom HSLS-u, odakle su odmah zatražili “očitovanje od Grada Zagreba o tome jesu li za održavanje ‘škole komunizma’ korišteni gradski prostori i drugi javni resursi”, pitajući se “pripremaju li se to u Zagrebu, uz prešutnu potporu platforme Možemo, novi boljševici, koji otvoreno zagovaraju revolucionarne promjene i rušenje postojećeg društvenog poretka?”
Neće valjda?, pomislio sam u tom trenutku, ne mogu biti toliko glupi da poentiraju pitanjem kako bi gradska vlast postupila kada bi netko zatražio gradski prostor za organizaciju, metnimo, Zagrebačke škole ustaštva? Nitko nije toliko glup, mislio sam tako čitajući maloumni proglas HSLS-a, i naravno: “Bi li gradska vlast jednako postupila kada bi netko zatražio gradski prostor za organizaciju Zagrebačke škole ustaštva?” javno se, eto, na kraju svog obraćanja zapitaše slavni hrvatski socijal-liberali.
Na ovom mjestu nije pravo pitanje – koliko glup od jedan do deset moraš biti da lijevu gradsku vlast na neviđeno, bez makar jedne indicije, optužiš za davanje gradskih resursa, prostora i novca Zagrebačkoj školi komunizma, niti jednog časa ne razmislivši što ćeš, na primjer, ako gradska vlast odgovori da prvi put čuje za to. Uzgred, i naravno: “Prvi put čujem za to”, sutradan je odgovorio gradonačelnik.
Nije pravo pitanje čak ni to koliko glup od deset do HSLS moraš biti da se tu stvar – što dakle kad bi netko zatražio gradski prostor za Zagrebačku školu ustaštva – javno zapitaš u državi u kojoj škole ustaštva ne samo da već raspolažu gradskim prostorima i javnim resursima, od Hipodroma do Sabora, nego se, ne znam sad kako to drugačije formulirati, već trideset godina organiziraju u državnim osnovnim i srednjim školama.
Sve su to, ne kažem, dobra pitanja, ali nisu prava. Pravo je pitanje kratko, sastoji se od jednog jedinog slova i glasi: i?
Ili, da preformuliram: pa što?
Za osobe ograničenih kognitivnih sposobnosti i hrvatske socijalne liberale može i integralno, riječ po riječ, samo polako: Revolucionarni komunistički savez organizira Zagrebačku školu komunizma s predavanjima o marksizmu, komunizmu, povijesti radničkog pokreta i suvremenim političkim temama, kojima je cilj sudionike pripremiti za političko djelovanje kroz proučavanje marksističkih ideja? Pa što?
Zaboga, oni “zagovaraju rušenje postojećeg društvenog poretka”! Da, i? Zašto bi zagovaranje promjene postojećeg poretka bilo ilegalno? Da se malo našalim u ovako ozbiljnoj situaciji, ne živimo u komunizmu pa da je zabranjeno mijenjati poredak. Ja bih ga, recimo, sutra mijenjao. Što bi rekao Claudio Caniggia, ako je rušenje kapitalizma komunizam, ja sam komunist.
Imam, uostalom, nekoliko loših vijesti za hrvatske desničare i socijalne liberale. Komunističke i marksističke ideje ne proučavaju se samo u Hrvatskoj i ne uče samo u Zagrebačkoj školi komunizma: marksizam se uči i proučava na svim europskim sveučilištima, koristeći dakle sve raspoložive “gradske i državne prostore i druge javne resurse”.
A ono komunističko, kako rekoste, “političko djelovanje”? Nije za osobe tanjih živaca i pameti: komunističke partije, vjerovali ili ne, najnormalnije djeluju u većini europskih država, a dvije takve, sve sa srpom i čekićem u grbu, posve legalno djeluju čak i u Sjedinjenim Državama! Komunista, štoviše, ima i u Europskom parlamentu, iz komunističkih partija Češke, Cipra, Grčke, Portugala i Belgije, u Francuskoj su dio glavnog opozicijskog bloka, Novog narodnog fronta, a u Španjolskoj dio vladajuće koalicije. U susjednoj Austriji, recimo – neobičnoj državi koja, na užas HSLS-a, srp i čekić ima čak i u državnom grbu – Kommunistische Partei Österreichs mog druga Günthera ne samo da je u Grazu, drugom najvećem gradu u državi, već pet godina na vlasti, nego je na lokalnim izborima prije mjesec dana uvjerljivo, s trideset šest posto glasova, još jednom pomela konzervativce i krajnju desnicu.
Kako je to moguće? Zar su Austrijanci toliko glupi da ne vide kako komunisti, kad već ne mogu u Hrvatskoj, Jugoslaviju obnavljaju u Austriji? Ili su to stranci i imigranti? Ne kažem, moguće: s dvanaest tisuća zbrojenih na posljednjem popisu – više nego Turaka, Sirijaca i Afganistanaca zajedno! – uvjerljivo najbrojnija manjina u Grazu su – Hrvati.
Zašto dakle Austrijanci, migranti i Hrvati u Beograzu – pardon, Grazu – glasaju za komuniste? Pitao sam kamerada Günthera, i on misli kako to nije toliko zbog njihovih ambicioznih planova da restauriraju sovjetski imperij, podignu željeznu zavjesu, otvore gulage i obnove komunističku Jugoslaviju, koliko zbog njihove posve neambiciozne socijalne politike i strategije – priuštivog stanovanja.
Čini se, naime, da Austrijance, za razliku od Hrvata, više od pitanja obnove Jugoslavije brine već i najobičnije – stambeno pitanje: Günther je tako fanatični borac protiv deregulacije stambenog tržišta, pa je i izbornu kampanju za Europski parlament vodio pod sloganom “Wohnen statt Kanonen”, “Stanovanje umjesto naoružanja”. Austrijski su ljevičari, najzad, i izmislili koncept zaštićenog javnog stanovanja: u Beču i danas ponosno stoji fantastična, stotinu godina stara, hiljadu dvjesto stanova velika i tri tramvajske stanice dugačka zgrada Karl-Marx-Hof, i da: zaista se i danas tako zove. Zahvaljujući, eto, boljševičkoj ljevici, glupe Austrijance danas najam stana košta nekoliko eura po kvadratu, pa dvosobni stan usred Beča plaćaju četiristo-petsto eura mjesečno. Ili, ako vam je tako lakše, jednu jebenu petinu prosječne plaće. Ili, ako vam je tako teže, dvostruko manje nego neprejebivi Hrvati u Zagrebu ili Splitu.
Sjedim tako u kafeu 7*Stern kod mog druga Günthera, pijem kavu i promatram Austrijance, pa mi ih dođe čak i malo žao. Baškare se kao zaštićeni najmoprimci u jeftinim stanovima, a pojma budale nemaju da zapravo žive u tamnici naroda.
Reply With Quote
al za zadnje osudjen na 4godine i 10.mjeseci , 3 put odlozio.odlazak u zatvor , onda zbog korupcije sudija je morao u zatvor 2 godine ali u zatvor otvorenog tipa dje moras ujutru da se u kaznionicu probudis a posle mozes po gradu.. onda posle 2 godine odlezane je na uslovnu i trenutno opet funkcija direktora i gradi zgrade ko krivac za ubistvo duska jovanovica.
Originally Posted by NetworkMaster
Četrnaest besposlenih lijenčina gliserom stigli na otok kako bi napali sezonske radnike!
Bookmarks