(Ne)provjereni recepti za srećan život
“Svako od nas naišao je na one poruke dugovječnosti i srećnih ljudi, koji su svoju “tajnu” ispunjenog i srećnog života dijelili sa nama kroz pisma koja su pisali svojim dragim bićima ili su ih ostavljali svima na uvid, kao amanet i nauk da na vrijeme shvatimo šta je zaista važno.
I bude tu poruka da se više smijemo, a manje brinemo, da više putujemo, a manje štedimo, da više čitamo, a krpu (ili rogove) za brisanje prašine češće ostavljamo po strani, da se ne lišavamo zadovoljstava u korist nekih poslova koje obavljamo.
I zaista, bude tu dobrih savjeta kad čovjek razmisli, međutim, ja i dalje vjerujem da se punoća života ne postiže toliko kroz ono što radimo, već mnogo pre zavisi od načina na koji bilo šta radimo.
Važno je da sve što radimo radimo svjesno, potpuno posvećeno, da budemo tu gdje jesmo, prisutni u sopstvenom životu. Može čovjek da se otisne na najljepše krstarenje na svijetu, a da mu misli lutaju i da samo fizički bude tu, a zapravo daleko. Može se čitati knjiga, a da se ništa iz nje ne sazna ili razume, jer se čita radi čitanja. Znam neke koji bilježe koliko su knjiga pročitali, vode evidenciju, a kad treba nešto da kažu o tome šta su naučili iz tih knjiga, nemaju odgovor.
Nije presudno za čovjekovo razumijevanje života, pa ni za uživanje u njemu, ako se već o tome govori kao o vrhunskom dostignuću, šta čovek radi i gdje se nalazi, već koliko je prisutan u toj svojoj aktivnosti. Tek ta usredsređenost pokazatelj je koliki je stvari učinak bilo kojeg čovjekovog angažmana. Nema izgubljenog vremena, šta god da radimo, ako to radimo iz ljubavi, ako to činimo zato što nas ta djelatnost ispunjava i umiruje. Može se jednako uživati u operi i u sopstvenom vrtu. Samo je ono vrijeme izgubljeno u kome smo izgubili nit sa sobom. Ne može se izgubiti vrijeme. Mnogo prije se čovjek izgubi vjerujući da postoje stvari koje ga nisu dostojne i protraći život propuštajući sitnice koje život znače.”
"I shut my mouth and hold the light"
Reply With Quote
Bookmarks