Bio sam dijete sa nepunih 14 godina.Bilo Svetsko prvenstvo u Španiji 1982.U ulici Petra Matovića jedan komšija bavio se limarijom kola,tj auto limar.Tu kod njegove kuće bilo nekoliko komšija i pričaju o fudbalu.Medju njima je bio i pokojni Zeko i moj pokojni otac.Ja pošao da oca zovnem na ručak.Zapođela se priča o fudbalu, kao znaš li ko je bio trener tada,znaš li ko je bio kapiten tada,pričali se napamet sastavi Jugoslavi je iz SP Čilea 1962,sastav Brazila iz Meksika 1970 do sastava Jugoslavije 1974 sa SP u koji se igrao u Njemačku.Sluša njih pokojni Zeko te će ti odjednom s pitanjem:,,znate li vi ko je bio kondicioni trener Partizana 1945 godine?"Komšije se pogledaše i rekoše:,, a ti Zeko kao znaš ko je bio"?Zeko:,,znam 100%".Da nije ovaj,da nije onaj,a Zeko nije taj, nije ni taj, nije ni ovaj.Posle nekoliko minuta komšije ajde Zeko ko je onda,mi ne znamo.Tek će ti Zeko ka iz topa:,,Draža
Mihajlović.Dobru je kondiciju nabio Partizanima dok su ga uvatili".Svi su se pogledali medju sobom i tajac 1-2 sekunde.Kad je nastalo smijsnje.Dugo se o ovome posle pričalo u našem komšiluku.Zeko Pepić je bio jedan original i i neponovljivi naš sugradjanin koji je svima bio drag jer je bila jedna prosta neiskvarena duša.
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Питао је једнога зашто Гусињци имају жуте бркове
Овај Зеку не знам
А Зеко њему
За то што скидају гаће преко главе...))
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Na stadion pod Goricom ja sjedio pored Zeka i on ustane i vikne: Ljudi Gusinjani najposteniji prevrnuo se kamion pun prasadi i niko nije uzeo ni jedno. Legendarni navijač Plavih. Neka počiva u miru!
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Da li će Podgorica dobiti funkcionalni centar grada ili će taj proces opstruirati vlasnici dva prostora u Tržnom centru Beko
U toku su pregovori koji mogu centar Podgorice transformisati. Da li će Podgorica dobiti podzemnu garažu od 1700 parking mjesta i novi tržni centar koji će privući i Podgoričane i turiste ili ćemo godinama gledati rashodovani objekat znaćemo uskoro.
Jedan od vlasnika poslovnih prostora nam je približio situaciju:
Prije više od pola godine obratio nam se kredibilan investitor sa kojim smo načelne dogovore postigli praktično svi, osim vlasnici dva poslovna prostora. Većinski vlasnik Ražnatović je i danas i od prvog dana temelj ovog potencijalnog projekta, sa najskromnijim zahtjevima, maksimalno tolerantan.
Međutim, pomenuti vlasnici dva poslovna prostora izlaze sa nerealnim zahtjevima i za sad je to opstrukcija zbog koje već nije došlo do dogovora. Na ovaj način prave problem ostalim vlasnicima, ali blokiraju i uređenje centra grada.
Ukoliko ne dođe do dogovora, i nanesu štetu nama, ostalim suvlasnicima u tržnom centru i građanima, jasno ćemo iznijeti svim građanima o kome se radi.
Kredibilan investitor se danas teško nalazi koji želi da pristupi kompleksnom projektu u kojem treba definisati tako veliki broj stvari.
Nekad je naš tržni centar bio znatno življi, ali bez parkinga, energetski neefikasan, neuredan zbog neorganizacije i otvorenog oblika ne liči na tržni centar koji je potreban glavnom gradu.
U utorak ćemo znati kakva je situacija i obavijestićemo građane nakon Skupštine.
I Podgoricani imaju Svoj Botun u centru grada
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Ne znam jesam li lud,ili su ovi idioti iz puteva namazali biciklisticke staze nekakvom farbom koja je podlogu pretvorila bukvalno u laminat, i visoki rizik je ukocit kad je kvasno.
"...Tu je slika Ive Lole Ribara"
Sjedim danas u Staroj varoši, u kafani koja pamti više nego mnogi ljudi.
Za stolom – tri imena: Tonko Miročević fudbalska legenda Jugoslavije, izuzetnog razmišljanja, vedar, nadaren čak za stoni tenis osim fudbala,
Vladimir Cujo Bošković bivši fudbalski sudija, sportska porodica, danas jedini istinski hroničar Podgorice, a nakon odlaska Huseina Cena Tuzovića
i Rajko Folić, imao je dva brata: Dragutina - Muja, Milutina - Miša. Rajko je nekadašnji fudbaler , Tonkov saigrač u FKB, desni bek FK Budućnost, 17 godina karijere u samo jednom i jedinom voljenom klubu, po stažu on je crnogorski Francesco Totti, figlio di Budućnost...nekada i komesar za suđenje u ligi SCG. Psiholog, gospodin, mag, istinska legenda kluba pod Goricom.
Priča ide kroz sport, muziku, život. Ali ono što mene uvijek najviše zanima – to su ljudi. Još kao klinac imao sam tu radoznalost, i prije nego što sam bio novinar. Uvijek sam pitao: ko je čovjek, šta je radio, kakav mu je put, šta je ostavio iza sebe.
Možda je zato prava istina da naša emisija nije samo “Grad koji volim”, nego – ljudi koje volim.
Slušam ih danas. Čika Cujo, "dribla lulu", kao Barba na brodu , osmatra, pokušava da mi da upute i tačke za moje goste... više ćuti, pa ubaci riječ tamo gdje treba.
A Tonko i Rajko otvaraju priču. O sportu, o gradu, o ljudima, o sistemu. I shvatiš – to nije samo iskustvo, to je način razmišljanja.
Rajko priča o finalima kupa sa FKB, svom debiju kao sudija na meču Crvena Zvezda - Vardar Skopje, i delegiranju sudija – i vidiš da to nije posao, nego psihologija. Ko je kakav čovjek, kakav mu je dan, kakav mu je život, koliko zna, koliko škole ima...
I tu vidiš zašto su veliki.
Ne zbog funkcija koje jesu ili nijesu imali. Nego zbog širine koju nose.
A onda dođe ona naša teška istina. U ovakvoj sredini kao što je Podgorica, prosjek prolazi. Nadprosjek smeta. Ne uklapa se.
Zato mnogi koji vrijede u Podgorici nikad ne dobiju mjesto koje zaslužuju.
Podgoričanin ne miriše Podgoričanina, niko ne zna zašto? Ali je tako...
Tonko? Znate li ljudi ko je i šta je Tonko Miročević?Shefild, Jugoslavija, kapiten olimpijske reprezentacije u Moskvi 1980 godine. Kažu mnogi doktor za stoni tenis. Bio je poezija na terenu, kaže Rajko da je bio flegman, polako imamo kad...Igrao desnom nogom ali po ličnom priznanju, jako voli ljevake u sportu.
I onda se zapitam – ko nas je podizao? Gdje smo mi to rasli?
Ako su nas podizali pošteni roditelji, koji su nas učili redu, poštovanju i mjeri – šta smo to putem izgubili?
Jesmo li zamijenili kućno vaspitanje lošim uzorima iz svakakvih nazovi medija, ili bukom influenSERA bez vrijednosti?
A ni ulicu ne mogu da krivim do kraja.
Ulica zna da nauči – da očvrsneš, da prepoznaš čovjeka, da se izboriš.
Ali zna i da povuče – ako pogriješiš društvo.
I onda shvatiš – problem nije ni u roditeljima, ni u ulici, ni u gradu.
Problem je što smo prestali da biramo šta ćemo zadržati od onoga što nam je dato.Kako za posao, misao tako i za ljude.
Jer bez tog izbora – nema ni ljudi.
A bez ljudi – nema ni grada.
Podgorica - Titograd - Podgorica...
Onda dolazi Titograd. Grad raste, zgrade niču, škole i fakulteti stvaraju nove ljude.
Ali mnogi od najboljih odlaze iz učmale sredine, koja nije mnogo obrazovana, niti je čitala, da bi podržala nove ljude, nove ideje... Idu za Beograd, Novi Sad, Zagreb, Ljubljanu…
Tamo prave karijere koje ovdje nijesu mogli.
1992 vraća se ime Podgorica.
Ali duh se ne vraća tako lako.
Od 2000-ih pa naovamo, dobijamo novi grad. Urban, sređen, razvijen. Ali starog temelja – psihološka kasaba.
“Biraj društvo. Nije svakome mjesto za istim stolom.”
Danas sam znao da sjedim gdje treba. Sa ljudima koji imaju ime i prezime, imaju mišljenje i to jako interesantno, potpuno svjesni šta govore i kako govore. Ljudi sa stavom, ljudi koji podržavaju mlade, podržavaju da se nešto mijenja ali ljude koji pate za svojom FKB i njenim stazama najvećih uspjeha.
Matija Milacic
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
1975 kino kultura... bez telefona
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Evo je neko konačno riješio da se pozabavi prostorom trga Božane Vučinić. Da se projektuje i krene. Od kad se krene 2 godine kažu.
“Bemax - ING” uređuje Trg Božane Vučinić
Ministarstvo javnih radova je kao najpovoljniju na tenderu za uređenje Trga Božane Vučinić sa izgradnjom podzemne garaže, izabralo 17.818.499 eura vrijednu ponudu konzorcijuma “Bemax - ING invest”. Ovaj projekat u Podgorici se sprovodi po principu projektuj i izgradi.
Planirano je da izvođači nakon potpisivanja ugovora, kroz pet mjeseci urade glavni projekat, nakon čega bi sami radovi trajali dvije godine. Ovaj konzorcijum je jedini učestvovao na tenderu, dok će im podugovarači biti “Bauriss”, “Termosistem”, “Geoengineering”, “Grid consultants”, “Geoprojekt”, Sigurnost”, “Planplus” i “ITS Engineering”.
Tender je raspisan krajem oktobra prošle godine a trajao je do kraja marta, dok mu je procijenjena vrijednost bila 17.818.499 eura. Toliko je ponudio i izabrani izvođač.
Ispod cijelog prostora ovog Trga planirana je izgradnja podzemne garaže na tri nivoa, sa ukupno 348 parking mjesta. Radovi će se raditi ukupno na 8.400 kvadrata, a prostor će biti namijenjen za pješake, uz dozvoljeno kretanje vozila za obližnje prostore i lokale. Radova na obližnjim privatnim objektima neće biti.
Ukupna površina tri sprata podzemne garaže biće 10.849 kvadrata.
Otpadne vode iz postojećih objekata duž sjeverne strane biće cjevovodom usmjerene prema Ulici bratstva i jedinstva, u postojeći kolektor gradske fekalne kanalizacije, dok će se one sa istočne i jugoistočne strane trga, uputiti u kolektor prema Ulici Oktobarske revolucije. Planirano je da otpadne vode iz toaleta podzemne garaže bude priključena na fekalnu kanalizaciju u Ulici kralja Nikole.
Ovaj projekat sprovodi resor Majde Adžović u saradnji sa Glavnim gradom, a rekonstrukcijom trga i izgradnje podzemne garaže je planiran doprinos boljem uređenju javnih površina, unapređenje vizuelnog identiteta prostora i riješavanje problema manjka parking mjesta u užem gradskom jezgru.
Iz Glavnog grada su pri raspisivanju tendera saopštili da je tokom ranijih decenija ovaj prostor bio zapostavljen i nedovoljno valorizovan, te da posjeduje veliki potencijal za uređenje i budući razvoj, pa će zbog položaja i simboličke vrijednosti biti važan dio urbanog života Podgorice.
Loše stvari dolaze u paketu, za dobre stvari treba vremena.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks