"Ali smisao se ne samo mora nego i može naći - i u traženju smisla, čovjeka vodi - savjest. Ukratko, savjest je organ smisla. Mogla bi se definisati kao sposobnost da osjetimo neponovljivi i jedinstveni smisao koji se krije u nekoj situaciji.
Otkrivajući jedinstveni smisao neke situacije, otkrivamo smislene oblike ne samo na području stvarnog nego i mogućeg postojanja.

Savjest može da dovede čovjeka i u zabludu. Štaviše, sve do svog poslednjeg daha ne zna čovjek sa sigurnošću da li je smisao svog života ispunio ili se ipak prevario: ignoramus eto ignoramibus (ne znamo niti ćemo znati). To što čak ni na svojoj samrtnoj postelji nećemo znati nije li organ smisla - naša savjest - ipak podlegla lažnom smislu: znači da čovjek ne zna sasvim sigurno nije li u pravu savjest drugog čovjeka. To svakako ne znači da istine uopšte nema. Postoji zaista samo jedna istina, ali niko ne može s izvjesnošću znati posjeduje li je on, ili neko drugi."

Viktor Frankl