Srećan nam svima 8.mart ;D

[Mylene]

Milatović danas sadio ruže

Povodom osmog marta - Međunarodnog dana žena, predsjednik države Jakov Milatović danas je sadio ruže.

https://www.portalanalitika.me/clana...nas-sadio-ruze

[Mylene]

Jaredić: Dižemo glas protiv sistema, ne možemo uz cvijeće slaviti dan borbe za ženska prava dok su ona i dalje ugrožena

Solidarnost, hrabrost i zajednička akcija su ključni u promjeni društva. Žene su kroz istoriju pokazale da mogu da mijenjaju svijet – vrijeme je da i danas, kroz bunt i odlučnost, zahtijevamo promjene koje će osigurati bolji i pravedniji život za sve nas, poručuje sagovornica Analitike

https://www.portalanalitika.me/clana...dalje-ugrozena

[Mylene]

Popović: Usvajanje Zakona suštinska pobjeda za sve žene koje su se decenijama borile za ravnopravan glas u politici

Sa ponosom ističem da je Skupština Crne Gore juče usvojila Zakon kojim se uvodi obaveza da najmanje 40 odsrto kandidata na svim izbornim listama budu žene. Ova istorijska odluka predstavlja veliki iskorak za našu demokratiju, ali i jasnu poruku da Crna Gora stoji uz principe jednakosti, pravičnosti i zastupljenosti svih građana i građanki, saopštila je potpredsjednica Skupštine Crne Gore, Zdenka Popović.

(...)

https://onogost.me/politika/popovic-...as-u-politici/

[Mylene]

U Informativno – edukativnom centru održana radionica o ženama koje su mijenjale tok istorije

Profesorica istorije Marija Vujošević u uvodnom dijelu radionice govorila je o borbi žena za ravnopravnost, oslobađanje od patrijarhalnih društvenih okvira, kao i o njihovoj političkoj i ekonomskoj emancipaciji. Kroz istorijske primjere učenicima su predstavljene istaknute žene koje su svojim djelovanjem ostavile snažan trag u svijetu.

Među njima su Marija Kiri, dobitnica Nobelove nagrade za hemiju i fiziku, Malala Jusafzai, poznata po borbi za pravo djevojčica na obrazovanje, Klara Cetkin, jedna od vođa socijalističkog pokreta i inicijatorka obilježavanja Međunarodnog dana žena, kao i Roza Luksemburg, politička teoretičarka i revolucionarka.


Učenici su kroz diskusiju razmatrali pitanja o najvažnijim doprinosima ovih žena društvu, preprekama sa kojima su se suočavale, kao i o zajedničkim osobinama koje su im omogućile da istraju u borbi za promjene.

Drugi dio radionice vodila je profesorica CSBH Jelena Rojević, kroz temu “Tišina, bunt i snaga – junakinje koje pamtimo”, u kojoj su analizirani snažni ženski likovi iz književnosti. U fokusu su bile Antigona kao simbol moralne pobune, Ana Karenjina kao žena rastrzana između ljubavi i društvenih normi, Sofka kao žrtva tradicije, te Hasanaginica, simbol tragične pokornosti.

Učenici su razmatrali brojna pitanja: da li je Antigonin bunt izraz hrabrosti ili tvrdoglavosti, zašto Hasanaginica ćuti, šta žene gube kada se pobune, kao i da li su ove književne junakinje žrtve ili heroine i da li bi u savremenom društvu imale drugačiju sudbinu.

https://mladiniksica.me/u-informativ...-tok-istorije/

[NetworkMaster]

Cudo jedno nisam primijetio da je bila neka radionica o Crnogorki... zeni, majci zbog koje je i ova drzava opstala kroz nemastinu i ratove! Ne treba nama tudje pored nasih majki

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[Mylene]

Crnogorke u borbi za emancipaciju duže od vijeka

Predavanje istoričarke Božene Miljić „Crnogorske žene – od revolucije do emancipacije“ održano je sinoć u Matici crnogorskoj u susret Danu žena.

Miljić je u svom izlaganju, kako piše u saopštenju Matice crnogorske, podsjetila na začetke ženskog pokreta u SAD-u sredinom XIX vijeka i čuvene borkinje za prava žena širom Evrope koje su bile inspiracija i za žene iz manjih država.

“Treba naglasiti da je i u svijetu Osmi mart, odnosno ženski pokret vezan za sindikate, za socijaliste, pa tako i ne čudi da je u Jugoslaviji i Crnoj Gori bio vezan za radnički pokret i time i Komunističku partiju Jugoslavije, koja je tu borbu žena za svoja prava u mnogo čemu ideološki obojila i donekle ‘partijski prisvojila'”, rekla je Miljić.

Kao nezvanični začetak borbe za ženska prava u Crnoj Gori može se uzeti 3. decembar 1919. godine kada je, na poziv Centralnog sekretarijata žena Jugoslavije, u Podgorici došlo do demonstracija.

Od tada, istakla je Miljić, akcije su postale češće i već 1920. godine u januaru zborovi žena se organizuju u Podgorici, Cetinju, Rijeci Crnojevića, Tivtu i Herceg Novom sa zahtjevima za političkim izjednačavanjem polova.

“Borba za prava žena u Crnoj Gori je išla uporedo s partijskim aktivizmom, pa je i prva inicijativa o stvaranju ženskog pokreta došla od Komunističke partije 1935. godine, kako stoji u zapisu Mileve Marković koja je bila potpisnica na Osnivačkoj skupštini ženskog pokreta održanoj u bioskopskoj sali „Luksor“ u Podgorici”, navodi se u saopštenju.

Prelomna je bila 1936. godina, navela je Miljić.

“Započela je zahtjevima i pozivima žena na emancipaciju, borbu za ravnopravnost, a onda se ta borba intezivirala – ovu godinu obilježile su demonstracije, mnoge žene hapšene su, među njima i one najistaknutije: Božana Vučinić, Đina Vrbica, Vasa Pavić… Prve nedjelje marta 1936, uoči Osmog marta, formiran je u Podgorici Ženski pokret, kojem je prisustvovalo 120 žena – naravno da je i taj pokret bio zabranjen od strane jugoslovenskih vlasti. Najveće demonstracije te godine desile su se 26. juna na Belvederu kraj Cetinja, na kojem je učestvovalo čak 200 žena. Tom prilikom je šest demonstranata stradalo”, rekla je Miljić.

Pred početak Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, oko 60 žena su bile članice Komunističke partije, a masovno su učestovovale u martovskim demonstracijama protiv Trojnog pakta – podsjećaju iz Matice crnogorske.

Miljić je govorila i o učešću crnogorskih žena u Drugom svjetskom ratu, s posebnim osvrtom na 1943. godinu kada je formiran Glavni odbor AFŽ-a (Antifašistički front žena) za Crnu Goru i Boku.

“U decembru te godine održan je i Prvi kongres AFŽ-a za Crnu Goru i Boku u Kolašinu sa 400 delegatkinja. AFŽ je za zadatak imao da stečenu ravnopravnost štiti, a emancipaciju da pospješuje i omogući potpuno uključivanje žena u javni život”, istakla je Miljić i dodala da je važan momenat za ženski pokret, emancipaciju žena i distribuiranje „naprednih ideja“ među ženama u Crnoj Gori predstavljalo pokretanje časopisa „Naša žena“ aprila 1944. godine.

Ona je podsjetila i da je tokom NOR-a aktivno u borbama učestvovalo 2.546 žena iz Crne Gore, od kojih su 483 poginule.

“Kroz zatvore i logore prošlo je 12.108 žena, strijeljane su ili obješene 1.754 žene, a 71 je preminula u logorima. Osam žena iz Crne Gore proglašeno je za narodne heroine: Ljubica Popović, Vukosava Vukica Mićunović, Jelica Mašković, Đina Vrbica, Jelena Ćetković, Milica Vučinić, Vukica Mitrović i Dobrila Ojdanić”, nastavak je saopštenja Matice.

Govorila je i o tome kako su se žene Crne Gore upoznavale sa značajem i simbolikom Osmog marta, s posebnim osvrtom na Proglas iz 1944. godine koji je kao slogan imao poklič „U borbu s mužem, bratom i sinom!“

“Tokom cijelog trajanja rata organizovane su proslave Osmog marta, koje su, pored priredbi i zabavnog dijela, pratile i edukacije i savjetovanja o borbi, pravima, higijeni”, objasnila je Miljić.

Žene su konačno 1946. godine dobile pravo glasa i u Ustavu FNRJ je zapisano da su žene i muškarci ravnopravni u svim područjima života, kao i da imaju pravo na jednaku platu.

“U prvom sazivu crnogorskog parlamenta 1946. bile su tri žene: Lidija Jovanović, Draginja Vušović, i Dobrila Ojdanić. Lidija Jovanović postala je jedina članica Centralnog komiteta KPCG kada je osnovan 1948. godine”, rekla je Miljić.

https://www.cdm.me/kultura/crnogorke...uze-od-vijeka/

[Mylene]

Kolumna Vedrane Rudan za 8. mart oštrija nego ikad: Proklete bezdušne gadure kukaju nad ženskom sudbom kletom

Poznata književnica Vedrana Rudan već više od godinu i po dana bije bitku sa rijetkim oblikom kancera žučnih kanalića. Bolest je nije omekšala, njeno pero i dalje je oštro, a kolumna povodom 8. marta, opet je napravila buru.


Vedrana Rudan osvrnula se na položaj žena u društvu, kolumnu je počela time da se o ženama na ovaj dan piše kao o jadnicama i žrtvama, a onda se osvrnula na međusobno osuđivanje između samih žena.

Kolumnu prenosimo u cjelosti:

“Oplodili su ih pa ostavili. Ne plaćaju alimentacije. Trče za njima sa isukanim noževima dok se ne dočepaju njihovih tankih vratova. Ostalo su krvavi detalji po portalima.Žene jadnice, paćenice, žrtvice. U posljednje su se vrijeme trgnule.


Krenule su iz svojih dnevnih boravaka dijeliti savjete kako preživjeti razvod i život sa dvoje djece, a ne zanemariti fasadu koja će ti pomoći da se zajebeš opet.


Da, Dan žena je dan kuknjave nad sudbinom žena ma gdje živjele. Sve smo nevine žrtve, retardirane sirotice kojima pomoći ima, a i nema.


Kad pogledamo statistike i broj pobijenih nevinih bića ne možemo a da se ne upitamo, o čemu se ovdje radi.


Odgovor je jednostavan. Oni nose rukavice četiri broja veće a mi smo toliko dobre i slijepe da ne vidimo svoga ubicu ni na sopstvenoj sahrani iako se s ružom u ruci u prvom redu davi u suzama.


Kužite? Anđeo i vrag. Je li uvijek baš tako?


Statistike, gospođo Rudan, brojke pratite.



Postoji li svaki odgovor u brojkama? Sve smo mi žene svetice, budući leševi, anđeli u farmerkama od Zare?


Ne bih pisala ovaj tekst da nisam naletjela na priču o princezi Kejt.


Ovih je dana bila na druženju s nekom indijskom ekipom. Organizator ju je pozvao da zapleše s njima.


Žena je skinula cipele, zaplesala i digla ženski, zmijski svijet na noge.


Njegovane gospođe bile su zgrožene izgledom princezinih stopala.


“Zapuštena”, “neuredna”, “gadna”, “da ja imam takva stopala…”


Jedva da je zamislivo koliko međuženske mržnje na minijaturnom prostoru može smjestiti horda bezdušnih ženetina.


Ni jedna od prokletih babetina nije jadnoj Kejt “oprostila” ni rak ni jezive hemoterapije koje te uživo žderu.


I dok patiš u najstrašnijim mukama moraš misliti na hejtere i pedikire.


Proklete bezdušne gadure kukaju nad ženskom sudbom kletom samo kad se mogu fotografisati i spominjati brojke.


Zlobne ste do pakla pa ćete reći da ovako pišem jer sam zla i prolazim kroz isto iskustvo.


J**e mi se odavno što mislite. Žao mi je što se hraniš tuđom nesrećom umjesto da skreneš misli na neki dobar pisoar.


Srećan Osmi mart vam želim. Ne kaže se mart nego ožujak.


Babe, babe, babe j***ne”.

https://www.cdm.me/zabava/showbiz/ko...sudbom-kletom/

[cowgir|]

Internalizovana mizoginija, zauvek najveće zlo. Daleko više poštujem manijake koji su fizički pretendovali na moj život i telesni integritet - a bilo ih je - nego jadnice koje se svrstavaju na njihovu stranu. "podržavam žene ALI" priča. Žene koje glasaju za Trampa, žene koje kažu da mora da je druga žena nečim zaslužila nasilje i onda lagano nastave u svoj dan, kod manikira, u vrtić po dete. Kolika bolesnica moraš biti da javno komentarišeš ljudska stopala jedne fckn princeze. Nikada ne zaboraviti da su svuda i da ih ima kao blata i nikada ne prestati s prozivačinom istih, chapeau Vedrani što nikad sranja nije uvijala u ukrasni papir.

[Bluemoon]

Vedrana je jedna od rijetkih pripadnica ženskog roda sa kojom bi sjela u kafanu a ove što navede taj profil žene ako se može koliko može za zaobilaženje.A ima ih dosta.

Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk

[cowgir|]

Ništa zaobilaženje, samo javno prozivanje jer su jebene štetočine.

[Bluemoon]

Komercijalizacija osmog marta u vidu skupocjenih poklona radi potrošačkog društva takvim ženama je banja.

Sve je postalo forma gubi se suština.

Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk

[Mylene]

Žene na margini političkog odlučivanja u Crnoj Gori

Zastupljenost žena i dalje je ispod nivoa koji odražava ravnopravno učešće u odlučivanju, navode iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Crne Gore za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Objašnjavaju da formalni zakonodavni okvir nije dovoljan bez njegove dosljedne primjene i dodatnih mjera u praksi.

Prema podacima ministarstva, u Skupštini Crne Gore žene zauzimaju 23 od 81 mjesta (28,4 odsto). U Vladi je njihovo učešće oko jedne petine, dok na lokalnom nivou nijedna žena ne obavlja funkciju gradonačelnice ili predsjednice opštine.

Crna Gora, koja očekuje da će 2028. završiti pregovore o pristupu sa Evropskom unijom, zaostaje za prosjekom zemalja članica koji iznosi 32,7 odsto kada je riječ o zastupljenosti žena u parlamentu.

U svim zemljama Zapadnog Balkana, osim Bosne i Hercegovine, broj žena u parlamentu je veći nego u Skupštini Crne Gore.

Zakonodavni okvir u Crnoj Gori predviđa obavezne rodne kvote za izborne liste.

Kvota od 30 odsto kandidata manje zastupljenog pola, uvedena zakonom iz 2011. godine, kao i izmjene iz 2014. godine kojima je propisano da na listama mora biti najmanje jedan kandidat manje zastupljenog pola na svaka četiri kandidata, nijesu bile dovoljne da obezbijede veću zastupljenost žena, pokazuju domaći i međunarodni izvještaji.

Zakonske izmjene kojima je rodna kvota povećana na 40 odsto uvedene su 2025. ali ostaje pitanje kako će primjena ovih odredbi izgledati u praksi.

Šta kažu iz Ministarstva?

“Dosadašnja praksa pokazuje da normativni okvir, iako važan, nije sam po sebi dovoljan za postizanje uravnotežene zastupljenosti”, kaže za RSE Biljana Pejović, načelnica Odeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Crne Gore.

Objašnjava da na nedovoljnu zastupljenost žena u politici utiče više faktora – od načina kandidovanja i rasporeda na izbornim listama, nivoa podrške kandidatkinjama, pa do rodnih stereotipa i nejednake raspodjele obaveza u privatnoj sferi.

“Iako Ministarstvo za ljudska i manjinska prava posjeduje mehanizme za praćenje primjene zakona, politička zastupljenost žena zavisi od više aktera – Skupštine, Vlade, lokalnih samouprava, političkih partija, kao i izbornog sistema i nadležnih izbornih organa”, kaže Biljana Pejović.

Zato iz ministarstva poručuju da je potrebno unaprijediti sistem praćenja i obezbijediti veću odgovornost svih onih koji utiču na politike rodne ravnopravnosti.

Manje od trećine mjesta u Skupštini zauzimaju žene

Od ukupno 16 skupštinskih odbora, žene su na čelu četiri, uključujući Odbor za rodnu ravnopravnost.

Predsjednica tog odbora i poslanica Pokreta Evropa Sad Jelenka Andrić kaže da to što u poslaničkim klupama sjedi manje od 30 odsto žena, značajno utiče na svakodnevni rad parlamenta.

“Kada je žena manje na tim mjestima, rjeđe se insistira da teme kao što su nasilje nad ženama, usklađivanje rada i roditeljstva, ekonomska nejednakost, reproduktivno zdravlje, položaj samohranih majki ili rodno osjetljivo budžetiranje dobiju političku pažnju koju zaslužuju”, objašnjava poslanica.


Andrić kaže da je jedan od najvećih izazova sa kojima se ona i njene koleginice u Skupštini suočavaju to što se često njihovu glasovi ne čuju dovoljno, a prijedlozi ne doživljavaju ozbiljno.
“Problem je i način na koji se žene u politici percipiraju u javnosti. Umjesto da fokus bude na njihovom radu, rezultatima i politikama koje zastupaju, žene su nerijetko izložene objektivizaciji i seksualizaciji, kao i kritikama koje se odnose na njihov fizički izgled“, dodaje sagovornica RSE.

Iako optimistična zbog povećanja rodnih kvota na 40 odsto, Jelenka Andrić smatra da zakonske izmene nijesu dovoljne i podsjeća da nijednu političku partiju u Crnoj Gori ne predvodi žena.

“Ako žene nijesu dovoljno zastupljene u partijskim rukovodstvima, teško je očekivati da će biti dovoljno zastupljene na najvažnijim funkcijama u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti“, kaže ona.

(nastavak slijedi...)

[Mylene]

Uticaj ‘patrijarhalnih obrazaca i rodnih stereotipa’

Maja Marinović, saradnica na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO), za RSE objašnjava da na zastupljenost žena u politici značajno utiču patrijarhalni obrasci i rodni stereotipi u crnogorskom društvu, ali i rukovodstva partija koja uglavnom čine muškarci.

Dodaje da su žene koje vrše javne funkcije često izložene napadima i mizoginiji, kao i kritikama na račun njihovog privatnog života, izgleda ili integriteta, što ih dodatno obeshrabruje da se politički angažuju ili prihvate visoke funkcije.

“Zato je važno dosljedno primjenjivati zakon i spriječiti zloupotrebe kvota, osigurati da žene budu i na rukovodećim pozicijama, ali i razvijati mehanizme nulte tolerancije prema uvredama, napadima i mizoginiji prema političarkama, kako iz sopstvene, tako i drugih partija, jer takva atmosfera obeshrabruje žene da se uključe i ostanu u politici“, ocjena je Marinović iz CGO.

Kakva je situacija na Zapadnom Balkanu i u zemljama EU?

Države Evropske unije, sa kojom Crna Gora pregovara o članstvu, u prosjeku imaju oko 32 odsto žena u parlamentu.

Države sa tradicionalno visokim brojem žena u parlamentu, kao što su Island (46 odsto), Finska (45,5 odsto) ili Švedska (44,7 odsto) uopšte nemaju zakonom propisane kvote koje ih obavezuju na uključivanje žena.

S druge strane, sve zemlje u regionu imaju neku vrstu rodnih kvota u izbornom zakonodavstvu.

Ističe se Sjeverna Makedonija, gdje parlament čini više od 39 odsto žena.

I Srbija i Slovenija imaju visoko učešće žena u parlamentu – preko 37 odsto.

U parlamentima Albanije, Kosova i Hrvatske takođe više od 30 odsto mjesta u parlamentu zauzimaju žene.

Jedina zemlja u regionu koja se prema zastupljenosti žena u parlamentu rangira niže od Crne Gore jeste Bosna i Hercegovina – uprkos tome što zakon nalaže da na izbornim listama mora biti 40 odsto žena, u Predstavničkom domu svega osam od 42 mjesta zauzimaju žene, što u procentima iznosi oko 19 odsto.

Učešće žena i evropski put Crne Gore

Sagovornice RSE uključenost žena u donošenje odluka vide kao neophodan korak ka članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji.


“Unapređenje političke zastupljenosti žena nije pitanje samo obaveza iz procesa evropskih integracija, već i ukupne sposobnosti Crne Gore da zakone sprovede u praksi“, kaže Maja Marinović iz nevladine organizacije CGO.


I Jelenka Andrić, predsjednica skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnosti, smatra da stupanje u EU ne podrazumijeva samo formalno usaglašavanje zakonodavstva, već i usvajanje evropskih vrijednosti i praksi među kojima rodna ravnopravnost zauzima važno mjesto.


Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava za RSE ističu da se priprema novi Zakon o rodnoj ravnopravnosti koji će, između ostalog, kao cilj prepoznati unapređenje učešća žena u političkom odlučivanju.


Poseban fokus u novom zakonu biće stavljen na obavezno integrisanje rodne perspektive u sve faze javnih politika – od planiranja i izrade, do sprovođenja, praćenja i evaluacije, dodaju iz ministarstva.


Iz Delegacije Evropske unije u Podgorici do objavljivanja teksta nijesu odgovorili na pitanja o tome kako vide to što u crnogorskoj Skupštini ni trećinu poslanika ne čine žene.


Crna Gora je 17. marta zatvorila 14. po redu poglavlje u pristupnim pregovorima sa EU, dok je otvorila svih 33.


Plan Vlade je da Crna Gora postane punopravna članica EU do kraja 2028. godine.

https://www.cdm.me/politika/zene-na-...-u-crnoj-gori/