Međunarodni dani

[Mylene]

Međunarodni dan maternjeg jezika obilježava se 21. februara i ustanovljen je od strane UNESCO-a s ciljem promovisanja jezičke i kulturne raznolikosti širom svijeta.

Ovaj dan podsjeća na važnost očuvanja maternjih jezika kao temelja identiteta, kulture i tradicije jednog naroda. Prema podacima međunarodnih organizacija, hiljade jezika širom svijeta su u opasnosti od nestajanja, što predstavlja gubitak ne samo lingvističkog, već i kulturnog bogatstva.

Zašto je maternji jezik važan?

Maternji jezik je prvi jezik koji naučimo i na kojem razvijamo misli, emocije i identitet. On ima ključnu ulogu u obrazovanju, jer djeca najefikasnije uče na jeziku koji najbolje razumiju.

Očuvanje maternjeg jezika doprinosi:

• jačanju kulturnog identiteta
• očuvanju tradicije i običaja
• kvalitetnijem obrazovanju
• međukulturnom razumijevanju
Jezička raznolikost kao bogatstvo

Svijet danas broji više od 7.000 jezika, ali se mnogi koriste samo u malim zajednicama. Gubitak jezika znači i gubitak znanja, istorije i posebnog pogleda na svijet.

Međunarodni dan maternjeg jezika je prilika da se podsjetimo na značaj njegovanja jezika u porodici, obrazovnim institucijama i javnom prostoru, kao i na važnost poštovanja jezičke različitosti.

Očuvanjem maternjeg jezika čuvamo i sopstveni identitet, ali i doprinosimo bogatstvu svjetske kulturne baštine.




Čuvajte se!

[Mylene]

"Međunarodni dan pismenosti, obilježava se širom svijeta 8. septembra. Ideja o obilježavanju Međunarodnog dana pismenosti pojavila se u septembru 1965. godine u Teheranu, na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja na temu iskorjenjivanja nepismenosti. Kao dan obilježavanja izabran je 8. septembar, a UNESCO je obilježavanje počeo 1966. godine.

Međunarodni dan pismenosti (engl. International Literacy Day) UNESCO-ova je inicijativa. Cilj je da se svake godine međunarodna zajednica podsjeti na status pismenosti i obrazovanja odraslih na globalnom nivou, odnosno da se upozori na problem nepismenosti, koji još postoji u većem dijelu svijeta.

Pismenost je ljudsko pravo, implicitno sadržano u pravu na obrazovanje. Ono je prepoznato kao pravo u nizu međunarodnih konvencija i uključeno u tekstove ključnih međunarodnih deklaracija. Opštom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine priznato je pravo na obrazovanje, a time i pravo na pismenost. Dvije su, međutim, deklaracije otišle još dalje - tako je u Deklaraciji iz Persepolisa (1975) rečeno: Pismenost nije sama sebi svrha. Ona je temeljno ljudsko pravo. Hamburška deklaracija (1997) naglašava kako je pismenost, koja u širem smislu obuhvata znanje i vještine koje su potrebne svima u svijetu brzih promjena, osnovno ljudsko pravo. Pismenost je, dakle, prepoznata ne samo kao pravo po sebi, nego i kao mehanizam za ostvarivanje drugih ljudskih prava."


"Naučite pravila, pa ih onda kršite."