Nije tačno, proživio sam to, pa znam. Koga znate da radi u nekoj većoj EU firmi (inženjera, doktora, pravnika, a ne fizičke radnike) a da mu firma plaća smještaj (ne računa se onboarding period prvih mjesec-dva) ? Koji je to procenat ljudi? Ko je ta radnička elita, taj visoko-obrazovani i kvalifikovani kadar koji vam plasira te priče?
Naravno, iako vrlo često nema leba od tuđe priče, sve je indivudalno, da ne griješimo dušu.
Svakako, suština je da svako treba u nekom
periodu života da se oproba i stiče životno i rano iskustvo/znanje/novac negdje drugo, u nekim drugačijim sistemima, to je bogatstvo koje se nosi u sebi i skoro nikome ne može da se prenese riječima. Idealno sa tim bogatstvom da se nekada vrate domovini, da se od dobrih praksi što su vidjeli nešto primijeni i lokalno, ako im se dozvoli.
Otvorenost ka EU je super stvar za omladinu.
Pa neka se žanje onako kako se posijano.







.
Bookmarks