Trump nije filozof, niti državnik u klasičnom smislu. On je katalizator. Čovjek koji je ubrzao reakciju koja je odavno počela, ali je bila skrivena ispod post-hladnoratovske euforije. A svaka reakcija, ma koliko haotična, ima potencijal da stvori novi oblik. Taj oblik ne mora biti bolji, ali može biti svjesniji.
Ako budući lideri uspiju da tu energiju neobuzdanog bunta preobraze u odgovornu viziju, Trump će ironijom istorije postati nesvjesni reformator: onaj koji nije znao šta čini, ali je učinio ono što drugi nisu smjeli. Ako ne uspiju, njegovo nasleđe ostaće dokaz da se istina može izgovoriti i uništiti istovremeno.
Trump je, dakle, manje političar, a više ogledalo civilizacije koja je izgubila vjeru u sopstvenu priču. I to ogledalo, koliko god napuklo, ostaje. Jer niko drugi nije imao hrabrosti da ga razbije. Njegova era pokazuje da pobjeda u Hladnom ratu i osjećaj nerealne moći nisu bili dovoljan štit od unutrašnjih problema. Samo su ih odlagali dok nisu eksplodirali u vidu polarizacije i bunta koji je Trump kanalizovao.
Moja duša je ostrvo.
Moj auto je ford.
Bookmarks