https://www.cdm.me/kolumne/ulazimo-li-u-izbornu-godinu/
Greška 1: Ne ulazimo u izbornu godinu. Već smo ušli u godinu finalnog rješavanja, ključnih stvari.
Neki dan jedan Luksemburžanin iz Austrije, (vrhunski poštovan intelekt širom EU, uz to ubjedljivo ponajbolji poznavalac savremene istorije Srbije i Crne Gore u kosmos, za kojeg bih umro da ga dovedem ovđe na
Istoriju
), izjavi u Podgoricu da ''...evropski političari vode suviše pragmatičnu politiku...''
Zvuči kao oksimoron, evropska politika i pragmatizam, jel da?

Mislio je konkretno na EK, odnosno na izvršni dio EU, koji neko vrijeme unazad bukvalno grabi u proširenje, vojno-bezbjedonosno jačanja, i učvršćivanje funkcionalnih veza unutar, ali i izvan postojećeg sastava EU.
Mislio je na Martu Kos koja, poslije onog standardnog političarenja na Bledu, ide pravo u Beč, u zemlju sa najmanjim procentom podrške proširenju EU, i tamo sa ministarkom spoljnih daje blizanačku izjavu, nevjerovatno direktnu, otvorenu, nisko-diplomatsku, konkretnu, totalno nekonvencionalnu za uobičajene evropske standarde, koja se svodi na jednu jedinu rečenicu, da parafraziram suštinu:
Kritična stvar za opstanak Evrope je bezbjednost, kritičan faktor bezbjednosti Evrope je proširenje, i ono je aksiom. ''A must''. Stabilizaciju, asocijaciju, stanbdarde prije članstva, niko nije pomenuo.
Crnu Goru jesu. Da će do kraja 2026 završiti posao, a da će ''poslije toga evropski funkcioneri odraditi svoj posao''. Nađite te dvije izjave, ne prenešene nego u originalu na engleskom jeziku, i obratite pažnju na formulaciju i izbor riječi. Jer je strahovito nekonvencionalna i direktna i totalno neuobičajena za evropske standarde politike. Obratite pažnju i da Marta Kos (žurnalista, literata) u Briselu važi za osobu koja ubjedljivo, ubjedljivo, najpažljivije formuliše izjave, i da je čuvena upravo po tome.
Mislio je i na Ursulu von der Leyen, koja ispred EP ne drži govor o EU, već o Evropi, i to Novoj Evropi. Priča o ratu, o neprijateljskim silama a ne sili, o početnim milijardama eura u bezbjedonosnim akcijama, a ne pričama.
Mislio je na Kaju Kalas, koja kritičnim funkcionalnim faktorom Evropske bezbjednosti- evropskom obavještajno-bezbjedonosnom službom, upravlja direktno,efektno, i konkretno- akcijom, a bez mnogo priče.
Digresija: Nemojte da vam promiču ovakve stvari
https://www.cdm.me/politika/janovic-...put-crne-gore/
Jer su mnogo bitnije od većine kojima se posvećujete. Nemojte ni da ne znate odakle je Kaja Kalas.
Ali dalje, ono na šta dobri Florian Biber nije mislio taj dan, je recimo da upravo taj dan EP izlazi sa najbitnijim dokumentom u ko zna koliko vremena- Platformom za organizaciono-funkcionalne reforme EU. Kojom je direktno, najdirektnije moguće, podržao upravo sve navedeno, tj. tu ''isuviše pragmatičnu politiku'' izvršnih organa EU. Akcionu politiku. I dao im otvorena vrata da mogu da rade, umjesto da političare.
Takođe, nije obratio pažnju da trenutno živi u zemlji u kojoj je, nekoliko godina unazad, obavještajni direktorat gradske policije Beča, oružanom silom opkolio i na kraju uletio u zgradu uprave obavještajne službe države. Nakon čega je ista prestala da postoji- rasformirana i organizovana nova, bukvalno start-up, a obavještajno-bezbjedonosne poslove države Austrije u osnovnom preuzela ona evropska služba kojom danas rukovodi Kaja Kalas. Btw, razlog ovog epskog i holivudskog sukoba na ulicama Beča je bila totalna infiltracija ruskih službi u bezbjedonosni (i u popriličnoj mjeri državni) sistem Austrije. Odnosno, nije primjetio da je vrijeme priča odavno prošlo. Kognitivna disonanca, izgleda nije samo naša stvar

Na kraju, nije nažalost dobri Florian obratio pažnju ni u kojoj državi iznosi takve stavove, ni koliki je njen realni kapacitet razumijevanja, a naročito usklađivanja sa
svjetlosno nastajućim situacionim promjenama.
Jer, npr., u to isto vrijeme se u Podgorici, naveliko i naširoko, raduje jednom najavljenom ugovoru o zajedničkoj proizvodnji dronova, sa jednom renomiranom američkom firmom. Wow

Naravno, u isto vrijeme, u Podgorici niko živ ne registruje da se u Kongresu USA već treći put žestoko lamentira kako je moguće da USA toliko zaostane u razvoju dronovskih tehnologija, za svima, da im se dronovi bukvalno isprduckaju na terenu u Ukrajini, i da ih Rusi sa toliko lakoće neutrališu da im se presmijavaju, a da ih Ukrajinci više ne koriste. I kad Stejt Dipartment svom silom kreće da dronovske tehnologije traži i usvoji tamo đe su ubjedljivo, nesravnjivo, kosmički najbolje- u Ukrajini. Nažalost, jasno je valjda zbog čega.
Tek dobri Florian Biber, slično kao i dobri Stejt Dipartment neko vrijeme, a tek naročito dobra Crna Gora danas (kao i vazda), nije uočio da je Evropa
već izdvojjila nekih dvjestotinak milijardi eura (
početnih), u konkretne programe bezbjednosti u
konkretne evropske zemlje, od kojih je lijep dio otišao u dronovske tehnologije, isključivo bazirano na saradnji i korištenju ukrajinskog (nesravnjivo, dijamantski vrijednog) iskustva i vladanja istim. I da će čak i jedna ne-članica, Albanija, kroz sporazum zaključen sa Zagrebom i Ljubljanom, povući jedan lijep dio tih lijepih fondova. I tako ući u maltene primarni operativni cilj Evrope u početnim fazama- Ultrarazvoj dronovskih tehnologija, evropskim (ogromnim) parama na temelju ukrajinskog (preogromnog i nesravnjivog) iskustva. I da je to jedno od prerijetkih mjesta đe je čak i USA drastično zakasnila.
Odnosno, nije dobri Florian Biber shvati da dobra Crna Gora funkcioniše od danas do sutra, i da joj dobra vlast nije vlast no kolekcija pijačnih prodavaca i pro-ruskih igrača, kojoj je uočavanje najočiglednijih globalnih (strateških ali čak i operativnih) dešavanja daleko koliko i treći kamen od sunca.
Greška 2: Biće dosadno.
Ahahahahahaha, sve će bit osim toga. Nažalost, ili na sreću, viđećemo.
Na Botun će se činjet revolucije, to je već odavno očigledno. Tamo će ili postojat Država, ili je neće bit, toliko je jednostavno.
Na spomenike raznorazne će ili postojat Država, ili je neće bit. Ono što je izvjesno, postojaće (sve jača i agresivnija) ugroženost crkve, vjere, Srba i srpstva, i povratne akcije.
Postojaće NSD, DNP, DCG, i bitan dio PES, na kontra-državnoj strani. U smislu da je Država ona koja jedina reprezentuje interes svih nas, zbog čega je njen interes isključivi i jedini mogući ispravni.
Postojaće još gomila sličnog, sve više.
Ukoliko zbog toga uđemo u izbore, bićemo direktno otvoreni na ruski (i susjedne nam proksije) hibrid, takav da će Moldavija mala bit. Jer u Moldaviju Moskva nije imala prostor u efektivnoj vlasti (naročito ne u sistemu bezbjednosti) a kod nas ga ima. I u NSD, i u DNP, ali i u DCG i PES. I to su fakti. I zbog toga bi izbori u narednoj godini bili košmar, prije no bilo što drugo.
Ukoliko
kroz postojeću strukturu vlasti, na Botun, spomenike, i sve slične stvari koje se otvaraju i koje će nam se neumitno otvorit, dođe do prestrojavanja i polit-izolacije onih koji drže kontra-državnu stranu, spasićemo se. Ovo, jednostavnije rečeno, konkretno znači pregrupisanje jednog dijela vlasti i većeg dijela opozicije na istu stranu, po istim konkretnim pitanjima.
Ukoliko to ne učinimo, već je sasvim izvjesno da će neko drugi učinjet umjesto nas. Trenutno, prije Evropa nego Rusija i Srbija. I valjalo bi da smo bar mrvicu svjesniji (i zahvalniji) zbog toga.
A i dalje je najfascinatnija stvar koliko i dalje ne znamo ni đe smo, ni u što smo. I pičimo po svojim standardnim pogrešnostima, dok nas po glavi već kreću lupat stvari koje i ne konstatujemo.
Moderacijo, izvinjenje, znam da je ovo tamo za EU integracije prije no ovđe, sam ću ga prebačit poslije

Bookmarks