Ratovi devedesetih

[Buva+gacce]

Pa dalje sa dogmama. One najškakljivije, a najviše raubovane, personalne dogme.
Zanimljivo, upravo su ličnosti iz tog vremena danas mjesto đe se ubjedljivo najviše vladaju stavovi i mišljenja, a nevjerovatno malo se bavi faktima, iako ih ima, i lako je do njih.
Najpogodnije polje za dogmatizovanja, i primjenu za namijenjene upotrebe, svako na svoje polje, kako mu odgovara.
I još zanim,ljivije, upravo su dogmatizovani, a često neispravni, stavovi o ličnostima iz vremena SFRJ, jedna od rijetkih zajedničkih karakteristika praktično svih zemalja nasljednica.

A probaću sa malo drugačijim pristupom, ne ono tradicionalno ''TITO pa svi ostali''. Jer mislim da su uloga i uticaj ''svih ostalih'', u svemu, danas ponajviše ''prekrečeni'', odnosno, dogmatizovani, zapostavljeni, nejasni, a svakako naširoko nedovoljno poznati. Biće se nema kad od bavljenja Josipom Brozom

Pa će mi u fokusu bit oni koji su intelektom, ideologijom, ali i političkim kapacitetom i uticajem, kao i posledicama koje su za sobom ostavili, bili poprilično iznad svih.
Prvestveno, Milovan Đilas, Edvard Kardelj, Dobrica Ćosić.
Ali će prije njih doć Leka Ranković, ne zbog kapaciteta intelekta i ideologije, u kojima je vasionski zaostajao za pomenutom trojkom, nego što se konkretno radi o ličnosti koja je poslednjih tridesetak godina ubjedljivo ponajviše od svih korištena za političke potrebe savremenih dešavanja. I ličnost o kojoj se ubjedljivo najviše netačnoća iskonstruisalo u ''današnje istine'', iako je tu konkurencija zaista žestoka.

I probaću u daljem da kratim, da nam ne bude predosadno