Titova Jugoslavija

[Bluemoon]

Preporuka za knjigu.

Humor,prije svega.

SFRJ za ponavljače

Dejan Novačić



Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk

[simm]

Kratak prikaz ove knjige u štampi bi mogao da izgleda i ovako "Zahvaljujući Novačiću, i sličnim balkanskim cinicima, živuće generacije grade izvitoperenu sliku o zemlji i ljudima od kojih potiču."

Poznajem čitaoca koji je bačio poslije prva tri pasusa petnaeste strane.

[Raulio]

"Zahvaljujući Novačiću, i sličnim balkanskim cinicima, živuće generacije grade izvitoperenu sliku o zemlji i ljudima od kojih potiču."

Možda "savremene" umjesto "živuće" a i ovo "potiču" je malo pretenciozno

[simm]

Možda.
Umjetnički izraz literarnih prikaza je uvijek provokativan i otvoren za interpretaciju.
Mada, neki od onih koji su živjeli i tada i sada pamte samo onoliko unatrag koliko im se kaže da pamte.
A upravo od kojih potiču, jer đeca i unučad ljudi iz onoga doba nemajući pojma o tadašnjoj realnosti jedino mogu da zaključe da su tad postojali samo isprani mozgovi koji su se klanjali nekakvim kultovima i statuama.
Jer im se jedino to servira.

Cinizam je balkanska kulturna realnost. Na papiru, na ekranu, u ophođenju, za stolom, sve je podyebavanje da se sakrije unutrašnji sukob i nespokoj.
Drugim riječima, balkanski način da se predstavlja cool, a u stvari čemer iza zavjese.

Evo pitanje - Kad je poslednji put napravljen film ili makar prilog o nekim sjajnim epizodama humanosti i optimizma iz vremena SFRJ, npr Zemljotres u Skoplju 1963 ? Ili jedna ljudska perpsektiva na Omladinske radne brigade ? Ili Olimpijske igre u Sarajevu ? Ili Zlatna košarkaška generacija iz Manile ? Ili naši plavi šljemovi po nekakvim Afrikama i Avganistanima ?
Gledamo kako neka Tonja lomi nečije noge radi zlata na ledu i nekakve tuđe drame, ali naša zlata i medalje kao da nijesu ni postojale ? Pa to su naši očevi bili i đedovi.

Da je Živko Nikolić živ, danas bi imao materijala za stotinu filmova samo da se fokusira na ovo najnovije doba.

[Bluemoon]

Zavisi kako ko čemu pristupi i kolika mu je baza prije toga.U književnosti,prije svega.Tik-tok generacije ni ovo neće naročito zanimati.Naravno da ovako nečemu neću pristupiti kao faktima.To je romančić nigdje autor ne navodi da je istorijski.
Ništa zlonamjerno ne vidjeh sem potpuno lagan humor nije čak ni cinizam kakvog sam se cinizma nagledala kroz književnike koji su kritikovali sopstvenu zemlju pa to ne znači da su neprijatelji,naprotiv.

Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk

[simm]

Anglosaksonci to zovu outlier. Ne računaš se u prosjek. I to je najbolja stvar. Ali evo u duhu Džerija Zajnfelda, naša briga su ona đeca tamo iz kvarta što gledaju presnimljene kasete.

[Bluemoon]

Mislim da je bilo podosta licemjerja kao i sad.
Mala paralela iz ove knjige gdje navodi a toga se sjećam i u djetinjstvu na potpuno šaljiv način kako su police bile pune knjiga,još ako imaš Hesea "u cijelo" pa se sklopi njegov lik.Neki su odista voljeli pročitati Hesea a koliko je bilo licemjerja radi pomodarstva ili eto tako to ide.Slično nešto i sa pozorištima.
Što se tiče kinematografije.Ono što ja cijenim kod kinematografije tog vremena nisu filmovi o partizanima i samoj Jugoslaviji tu bi radije gledala u dokumentarcima nego velika imena zbog kojih otvorih temu Zagreb Film koja su zaboravljena.Kao i crnogorski režiseri što prikazuju kroz posve umjetnički način tadašnjeg čovjeka pa tu je i Živko Nikolić.
Pa sad na red dolazi ona s početka paralela.Samo da kažem da ništa nismo ni čuvali ni očuvali.Niti smo se trudili.Jedan primjer.

Bio je na Cetinju festival (filmski) jedne godine đe su se baš sva ta velika imena našla na velikom platnu.Posjeta poražavajuća.Ali zato Cineplexx krcat đe se karta pri tom skupo plaća a plaća se šta?Neki američki blokbasteri.
Možda ja više sad kad se sagleda gledam ovu knjigu kao Konstatinovićevu filosofiju palanke jer palanka nikad nije izašla iz ljudi na ovim prostorima.Ne samo ovim,globalno.I oni što idu na opere i koncerte po Beču ne ide njih ni 50% da bi uživalo u klasici.Eto tako nekako je bilo i u toj Jugoslaviji.

Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

Na posljetku.

Život običnog čovjeka.Interne šale među ljudima.Život kao život.Eto tu negdje pomalo nedostaje pored balasta istorijskih fakata.Nedostaje nečija svakodnevnica pored "velikih imena".Biće sad da promovišem ili branim autora ali i ovo su stranice istorije one koja nedostaje da istorija bude privlačna i živa.







Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk

[simm]

Jedna od najpraktičnijih knjiga koju imam, a za koju se može reć da je skroz SFRJ-ovska, je Kuvar JNA.
Trebao bi je valjda vratit u garnizonsku biblioteku u Kardeljevo, jer ako mi zaracunaju kaznu moraću dizat kredit.

Elem, malo koje domaćinstvo bi se stiđelo repertoara i ukusa tih jela.
A ko god vodi računa o liniji bi bio u bonusu, jer uz svaki recept ide tabela sa kaloričnom i nutritivnom vrijednošću po porciji.
I tako trista i nešto strana.

[NetworkMaster]

PROŠIRENA LISTA POLITIČKIH ZATVORENIKA I POLITIČKI GONJENIH U SFRJ KOJI SU POSLIJE 1990. BILI POLITIČKI AKTIVNI

Adem Demaći – zatvoren 1958–1961, 1964–1974, 1975–1990. Albanski disident. Poslije 1990. lider kosovskog pokreta i ombudsman OVK.
Alija Izetbegović – zatvoren 1946–1949 i 1983–1988. Optužen u Sarajevskom procesu. Poslije 1990. predsjednik BiH.
Franjo Tuđman – osuđen 1967 i 1972–1973. Hrvatski nacionalizam. Poslije 1990. predsjednik Hrvatske.
Vlado Gotovac – zatvoren 1972–1978. Hrvatsko proljeće. Poslije 1990. lider HSLS i predsjednički kandidat.
Marko Veselica – zatvoren 1981–1988. Hrvatski nacionalizam. Poslije 1990. saborski zastupnik.
Vojislav Šešelj – zatvoren 1984–1986 zbog „kontrarevolucionarne djelatnosti“. Poslije 1990. predsjednik SRS.
Azem Vllasi – uhapšen 1989. Politički protivnik Miloševića. Poslije 1990. savjetnik Vlade Kosova.
Đorđe Martinović – hapšen 1985 u politički spornom slučaju. Poslije 1990. poslanik u Srbiji.
Đuro Perica – hapšen 1972–1973 zbog „nacionalizma“. Poslije 1990. HDZ političar.
Mirko Vidović – zatvoren 1972–1977 zbog Hrvatskog proljeća. Poslije 1990. aktivan u dijaspori i politici.
Ivan Zvonimir Čičak – gonjen i hapšen tokom 1970/80-ih. Poslije 1990. predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora.
Stipe Mesić – kratko pritvaran i politički proganjan nakon Hrvatskog proljeća. Poslije 1990. predsjednik Hrvatske.
Vladimir Šeks – pritvoren 1981. Optužen za neprijateljsku propagandu. Poslije 1990. predsjednik Sabora.
Dobroslav Paraga – politički gonjen 1980-ih. Poslije 1990. lider HSP.
Zlatko Tomčić – politički diskriminisan i nadziran 1960–1980-ih. Poslije 1990. predsjednik Sabora.
Zoran Đinđić – gonjen kao studentski disident 1970–1980-ih. Poslije 1990. premijer Srbije.
Vuk Drašković – hapšen i gonjen više puta 1980-ih zbog knjiga i političkog rada. Poslije 1990. ministar spoljnih poslova.
Gojko Đogo – zatvoren 1982–1984 zbog „verbalnog delikta“. Poslije 1990. politički aktivan.
Jože Pučnik – zatvoren 1958–1963 i 1964–1966 zbog antisistemskog pisanja. Poslije 1990. lider slovenačke opozicije.
Janez Janša – zatvoren 1988–1989 u aferi JBTZ. Poslije 1990. premijer Slovenije.
Ivan Borštner – zatvoren 1988 u aferi JBTZ. Poslije 1990. jedan od vođa DEMOS-a.
David Tasić – zatvoren 1988 u aferi JBTZ. Poslije 1990. politički i medijski aktivan.
Rexhep Qosja – politički nadziran 1980-ih. Poslije 1990. intelektualni vođa kosovskih Albanaca.
Shkelzen Maliqi – gonjen 1980-ih kao disident. Poslije 1990. savjetnik kosovske vlade.
Mehmet Kraja – politički gonjen 1980-ih. Poslije 1990. predsjednik Akademije nauka Kosova.
Fadil Hoxha – politički marginalizovan 1981, pritisci nakon studentskih protesta. Poslije 1990. aktivan u kosovskoj politici.
Borisav Pekić – zatvoren 1949–1953 kao član ilegalne omladinske grupe. Poslije 1990. jedan od osnivača Demokratske stranke Srbije.
Miodrag Bulatović – policijski nadzor i zabrane putovanja 1980-ih. Poslije 1990. aktivan u politici Crne Gore i Srbije.
Marko Orlandić – politički proganjan 1980-ih zbog neslaganja s politikom Beograda. Poslije 1990. aktivan u crnogorskoj politici.
Dobrica Ćosić – iako nije formalno zatvoren, bio je politički prognan 1968–1980-ih. Poslije 1990. predsjednik SRJ.
Mehmet Gega (Kosovo) – zatvoren više puta 1970–1980-ih zbog političkog rada. Poslije 1990. aktivan u kosovskoj politici.
Halim Haxhiu (Kosovo) – zatvoren 1980-ih. Kasnije član političkih struktura na Kosovu.
Riza Boriçi (Kosovo) – disident, politički zatvorenik. Poslije 1990. aktivan u lokalnoj politici.
Murat Basha (Kosovo) – zatvoren 1980-ih. Poslije 1990. politički aktivan u opštinskim strukturama.
Radomir Konstantinović – gonjen i zabranjivan, ali ne zatvoren. Poslije 1990. politički uticajan intelektualac.
Vesna Pešić – gonjena 1980-ih zbog rada u opozicionim grupama. Poslije 1990. lider Građanskog saveza Srbije.
Srđa Popović – gonjen kao advokat disidenata. Poslije 1990. uticajna javna figura.
Latinka Perović – politički odstranjena 1972. Poslije 1990. jedna od najuticajnijih intelektualki Srbije.
Mikhailo Mihajlov – zatvoren 1966–1970 zbog kritike SSSR-a i jugoslovenskog režima. Poslije 1990. aktivan u ruskoj i srpskoj opoziciji.
Marko Ristić – gonjen zbog političkih tekstova. Poslije 1990. kulturni i politički aktivan.
Petar „Pero“ Zubac – gonjen zbog “nepodobne poezije”. Poslije 1990. javno aktivan.
Nenad Čanak – privođen i gonjen 1980-ih zbog opozicionih komentara. Poslije 1990. lider LSV.
Žarko Korać – gonjen kao psiholog disident. Poslije 1990. potpredsjednik Vlade Srbije.
Veton Surroi – gonjen krajem 1980-ih kao novinar. Poslije 1990. jedan od vodećih kosovskih političara.
Hasan Tahsin Gjozo (Makedonija/Kosovo) – zatvaran 1980-ih. Poslije 1990. aktivan u albanskoj politici u Makedoniji.
Arif Hiqmeti (Makedonija) – zatvoren zbog albanskog nacionalnog pitanja. Poslije 1990. politički aktivan.
Metush Krasniqi – zatvoren 1950-ih i 1970-ih. Poslije 1990. simbol kosovskog otpora.
Ukshin Hoti – zatvoren više puta 1980-ih. Nestao 1999. Bio politički filozof i lider.
Bogdan Bogdanović – politički proganjan 1980-ih. Poslije 1990. aktivan u opoziciji Miloševiću.
Slavko Ćuruvija – gonjen 1980-ih i 1990-ih. Iako nije političar, bio ključna javna figura protiv režima.
Milovan Đilas – zatvoren više puta 1950–1960-ih. Poslije 1990. uticajan intelektualac, iako ne političar u institucijama.


E sad da je svaki od njih bio "resen" po demokratskom sistemu danas bi mozda bili druga Kina...

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[NetworkMaster]

POGIBIJA PREDSJEDNIKA SIV-a Džemala Bijedića 18.01.1977.

Aero-servis saveznih organa koji raspolaže avionima tipa

"lirdžet 25" i "falkon 90" imao je zadatak da preveze tadašnjeg

predsjednika vlade Džemala Bijedića sa aerodroma u Surčinu za

Sarajevo. Vrijeme je bilo vrlo loše, sa snježnim padavinama, a Bi-

jedić se; nalazio na aerodromu Batajnica gde je ispraćao

predsjednika Tita na put. Pošto je polijetanje predsjedničkog

aviona kasnilo a i Džemal Bijedić je zakasnio u dolasku na ae-

rodrom Surčin izuzetno mu se žurilo s obzirom na to da je htio

da proslavi rodjendan svog unuka u Sarajevu. Skupa sa Džemalom Bijedićem

poginuli su njegova supruga Razija,

piloti Stevan Leka i Murat Hanić, podsekretar u Bijedićevom kabinetu dr.

Smajo Hrle, aviomehaničar Ilija Jevđenović, lični Bijedićev pratilac Zijad

Alikalfić i domaćica u rezidenciji predsjednika Saveznog izvršnog vijeća

Anđelka Muzička.

Poletjeli su sa

zakašnjenjem i prve nepravilnosti su počele

pošto je kopilot vodio radio-vezu sa kontrolom letenja, dok je

kapetan aviona upravljao avionom. Kopilot je vrlo loše razumio

fraze na engleskom jeziku i zbog toga je na vrlo kratkom letu

koji traje oko 25 minuta, pošto je "lirdžet" izuzetno brz avion

vrlo kasno započeo poniranje prema Sarajevu i to tek nakon sto

je kontrola letenja nekoliko puta upozorila i pitala posadu kada

misli da započne poniranje.

Pošto u poniranju, ako smanjujete brzinu i to naglo zbog

kašnjenja, ne možete istovremeno smanjiti i visinu, avion je

nadletio radio-far Kobilja glava iznad koga je konstruisana pro-

cedura za prilaženje instrumentima za slijetanje mnogo većom

brzinom od one koja je propisana u proceduri.

Po tadašnjoj proceduri, koja je kasnije za Olimpijadu pro-

mijenjena, trebalo je vršiti odlet od radio-fara Kobilja glava 45

sekundi brzinom od 180 čvorova, zatim desni horizontalni zaok-

ret, ponovo nadleteti radio-far Kobilja glava a zatim preći po

ILS-u na sletanje.

"Lirdžet" je nadletio radio-far brzinom od 350 čvorova

umjesto 180 i tu je posada načinila fatalnu grešku. Ona je odlet i

dalje obavljala 45 sekundi, ali dvostruko većom brzinom, što ih

je pomoću instrumenata odvelo daleko van letne zone zaštićene

od prepreka. Pri izlasku iz zaokreta, odnosno zaokreta koji ih je

vodio nazad prema aerodromu, prema pisti, udarili su u brdo,.

Sigurno je da su piloti u poslednjem momentu izašavši iz

oblaka ugledali brdo ispred sebe, jer je avion naglo prevučen

tako da je došao u ugao od najmanje 45 stepeni prema brdu i

pljoštimice udario o stranu brda koja se pela, pod, otprilike, is-

tim nagibom. Odskočio je a zatim se raspao prema njegovom

vrhu. U tom rasipanju avion je praktično nestao. Komisija je

smatrala da je najverovatnije Bijedić stajao iza pilota u pilotskoj

kabini jer je deo njegovog leša, koji je kasnije identifikovan,

naden najdalje od mesta prvog udara. Ispod njega su se nalazili

leševi posade, pa leševi putnika.

Pošto se radilo o predsjedniku vlade jasno je da je to izaz-

valo veliko uzbudenje i komisija je vrlo predano pokušavala da

utvrdi uzrok udesa. U toku ispitivanja ustanovilo se da je bilo

mnogo krsenja propisa prilikom skolovanja i dobijanja dozvola za posadu koja je

vrsila taj let.

Kao prvo,kapetan aviona je bio bivsi

pukovnik Ratnog vazduhoplovstva i bivši vazduhoplovni ataše RV i PVO u Londonu.

Prije toga je bio komandant puka,ali

poslednjih 9 ili 10 godina nije letio na "ozbiljnom" avionu s ob-

zirom na promjenu svojih dužnosti. Pošto se školovanje odvijalo

u Njemačkoj kod jedne njemačke firme, karakteristika za tog

kapetana bila je da je on nesposoban da leti na avionu tipa "lirdzet 25".

s obzirom da se radi o vrlo zahtjevnom i brzom avionu i da mu je

jedina prednost to sto dobro govori engleski.

Međutim, po povratku sa školovanja, iako je dobio nega-

tivnu ocjenu, kapetan ie otišao kod tadašnjeg glavnog saveznog

vazduhoplovnog inspektora koji mu je bio ,,drug po oružju", ta-

kođe bivši pukovnik, i dobio je dozvolu sa ovlašćenjem kape-

tana za ..lirdžet 25"

U ličnoj karti kopilota je pronađeno još više neispravnosti

On je takode bio kapetan prve klase u RV i PVO (po drugom izvoru rezervni potpukovnik), koji je demo-

bilisan i koji je prešao u SIV-ovu avijaciju. Međutim, njegovo

opšte teoretsko znanje bilo je izuzetno nisko, a engleski jezik i

englesku frazeologiju četiri puta nije položio. Peti put je otišao u

JAT-ov centar u Vršcu i zatražio da tamo polaže ispit. Pošto su

mu tamo objasnili da oni nisu ovlašćeni za takav ispit jer se radi

○ državnoj komisiji, on je preinačio svoju odluku pa je rekao:

U redu, ja ću da platim ispit samo da mi kažete koliko znam, a

koliko ne znam". I tamo je pao na ispitu, ali se vratio kod glav-

nog saveznog inspektora i dobio dozvolu kopilota na "lirdžet

25" jer je rekao da je bio na ispitu u Vršcu i položio ga.

Medutim, i tadašnji rukovodilac SIV-ove avijacije i ostali

kapetani u SIV-ovoj avijaciji, koji su već duži niz godina letjeli u

civilnom saobraćaju znali su za to i rukovodilac službe je prili-

kom sastavljanja posada uvek na let sa dotičnim kapetanom,sta-

vljao, umjesto kopilota, još jednog kapetana. Ali, to je izazivalo

negodovanje kapetana koji je od tadašnjeg komadanta RV zat-

ražio intervenciiu te su i njega počeli da stavljaju da leti sa kopil-

lotom,kao što je bio slučaj i kod ovog, kritičnog leta.

Komisija je sve te bitne činjenice relativno brzo ustanovila

- odgovornost za udes snosi posada jer su izašli iz propisane

procedure. To je izazvalo silno negodovanje tadašnjeg Koman-

danta RV i PVO koji je prisustvovao završnom sastanku komi-

sije i lupao šakom po stolu, govoreći da njegov komadant puka i

bivši prvoborac ne može da bude proglašen odgovornim za udes.

Nakon toga mu je odgovorio jedan član Komisije, da, ako

je tako, onda neka takvi piloti voze komadanta RV i PVO, ali ne

smiju da voze predsednika vlade, diskusija je prekinuta i komi-

sijski izveštaj je završen, potpisan i zapečaćen.

Na kraju izvještaja je sastavljen prijedlog mjera koji je SIV-

-ova avijacija trebalo da ispuni. To je trajalo dugo. Srećom, da-

našnji servis saveznih organa je na sasvim drugom nivou nego

tada. Popunjen je izuzetno iskusnim pilotima koji su još u RV i

PVO završili školovanje za dobijanje civilnih dozvola i ov-

lašćenja i tad prešli u Avio-servis. Avio-servisom rukovodi izu-

zetno iskusan pilot - rukovodilac, te se pripremi za svaki let

poklanja posebna pažnja. Svi piloti redovno prolaze provjere u

inostranstvu a navigacijska sekcija je dobro opremljena

računarskom tehnikom.

Svakako da su se vremena od prethodnog udesa mnogo pro-

mjenila.

Uzrok udesa: odstupanje od propisane procedure za pri-

laženje pomoću instrumenata pri slijetanju i udar o prepreku.

Posredni uzroci udesa: nedovoljno osposobljena posada za

vršenje povjerenog zadatka i složeni meteorološki uslovi.

Datum:18.01.1977.

Vazduhoplov:LearJet 25

Kompanija:Savezni avio-servis

Poginulih/ putnika: 7/7

Lokacija:Sarajevo

Faza leta:Prilaz

Zlatko Veres-Kad motori utihnu

Obrada teksta: FB Grupa Trio Mustafa Sudzuka

Eto kakva je vojska bila tad...

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[Bluemoon]

Markoviću nek ti je laka crna zemlja pa danas ne gledaš kako su tvoje ideje iskoristili u šverc komerc i sivu ekonomiju.
U kriminal i dilovanje droge i oružja se ujediniše ka niko.

[forum]

'69 godine "oci u oci sa svetom kompjutera i robota slusamo sve same lazi"