Da li se ja dobro sjecam da je momak kolega sa foruma? Cak mislim da je i dalje aktivan. Svaka cast momce.
https://bankar.me/nova-sezona-podkas...kacije-therapi
kakva god da je pg, još nije dosegla nivo četničke raspale birtije kao pljevlja ili berane.
Sent from my iPhone using Tapatalk
„Najveća tragedija u mom životu je smrt Ane Karenjine.“ - Dovlatov
Da li se ja dobro sjecam da je momak kolega sa foruma? Cak mislim da je i dalje aktivan. Svaka cast momce.
https://bankar.me/nova-sezona-podkas...kacije-therapi
Kupio sam akcije poodavno da vidimo oce li bit sta od toga
Sent from my SM-F766B using Tapatalk
Ultra srbima u svakoj opstini se desava sto i srbiji... nestaju tokom decenija. Za 40-50 godina nece bit pljevalja, bice kao Grahovo, nesto sto je bilo nekad...
I cijela CG nece imat ni 300k stanovnika bijelih.
Tako je to kad se razmislja od mandata do mandata.
Pa ce onda bangladesanci i indijci bit veliki srbi i crnogorci.
Sent from my SM-A566B using Tapatalk
Slušam, i kontam da apsolutno niko ne može bit toliko neinteligentan i neznaven i diletant i neadekvatan, da ovako nešto učini od prirode, nenamjerno. Pa kontam da je namjerno.
Onda opet slušam, i kontam da niko ne može bit toliko neinteligentan i neznaven i diletant i neadekvatan, da namjerno učini ovako nešto na ovako idiotski način. Pa onda kontam da je nenamjerno.
U svakoj varijanti, kontam da smo naebali iz temelja.
Nevjerovatno kakav gaf, sa potencijalno i diplomatskim posledicama za nevjerovat, a tek nevjerovatna hladnokrvnost i arogancija i bezočna otvorenost sa kojom se to radi.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Evo još nešto lijepo iz CG.
Momak je u CG donio dvije medalje sa paraolimpijada u Tokiju i Parizu.
https://madeinmontenegro.com/filip-r...likim-snovima/
Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Crna Gora, iako mala zemlja, u svom narodu nosi one rijetke talente i pojedince koji snagom, radom i istrajnošću uspijevaju da nadmaše prepreke i ograničenja koja im život postavi. Oni postaju simboli nade, vjere i uzora mladim generacijama. Među njima posebno mjesto zauzima Filip Radović, naš paraolimpijac, koji je svojim pobjedama pokazao da je ljudski duh jači od svake barijere. Njegova životna priča predstavlja svojevrsni sportski izazov, ali i svevremeno svjedočanstvo o snazi karaktera i nesalomivosti volje. Rođenjem Cetinjanin, poput drevnih gorštaka koji su sa kamenih visova prkosili silama jačim od sebe, Filip je ponio u genima ono što se ne može naučiti hrabrost da se stoji uspravno i kada je najteže. Njegova putanja pokazuje šta jedan mladi čovjek može da ostvari kada vjeruje u sebe, kada istraje uprkos svim preprekama i kada se bori do posljednjeg daha. U njemu se ogleda ne samo talenat, već i duh Cetinja grada slobode, ponosa i časti, koji je kroz istoriju rađao ljude spremne da pomjeraju granice mogućeg.
Rođen 8. jula 2000. godine na Cetinju, gradu slavne prošlosti i simbolike crnogorskog identiteta, Filip je sa samo sedam godina zakoračio u svijet stonog tenisa. Njegov prvi trener, a ujedno i komšija, Čedomir Damjanović, bio je taj koji je prepoznao talenat i upornost i zamolio roditelje da ga povedu u salu zajedno sa starijim bratom. Taj trenutak bio je presudan iz jedne skromne sale rodila se budućnost crnogorskog i evropskog paraolimpijskog sporta.
PRVI KORACI I ISTORIJSKE MEDALJE
Kao dječak, Filip je u sportu pronašao prostor slobode i snage, mjesto gdje se duh oslobađa svih ograničenja, a tijelo postaje oruđe volje. Uskoro je taj prostor postao i najveći izazov kako iz njega zakoračiti u istoriju. Već 2015. godine, u danskom Vejleu, Filip je ispisao zlatnim slovima novu stranicu crnogorskog sporta, osvajajući prvu medalju sa velikih takmičenja u istoriji paraolimpijskog sporta Crne Gore – bronzanu. Bio je to događaj koji nije označio samo njegov lični uspjeh, već i trenutak kada je Crna Gora dobila heroja nove epohe, sportistu koji će njen grb pronijeti evropskim i svjetskim dvoranama. Dvije godine kasnije, na Evropskom prvenstvu u Laškom, Filip je ponovio isti rezultat, potvrdivši da slučajnost u njegovom životu ne postoji sve je plod rada, discipline i upornosti. A onda je 2019. u švedskom Helsingborgu načinio iskorak ka većim visinama, popevši se stepenicu više i osvojivši srebro, dokazavši da su snovi dostižni onome ko istraje. Poseban trenutak, koji ostaje urezan u crnogorsku sportsku hroniku, desio se kada je zajedno sa Lukom Bakićem i Dejanom Bašanovićem osvojio prvu i za sada jedinu veliku medalju za Crnu Goru u konkurenciji timova. Bila je to pobjeda koja je podsjetila da sport, baš kao i život, dostiže svoju najveću veličinu tek onda kada preraste u zajedničko pregnuće, kada se znoj, trud i odricanja pojedinaca stope u jednu neraskidivu cjelinu. U toj medalji satkana je snaga i volja duha, u njoj su bile utkane sve lične žrtve koje su se pretočile u kolektivnu radost i dostojanstvo čitave nacije. To je bio trenutak kada je Crna Gora, kroz tri svoja šampiona, pokazala da mala zemlja može imati velika srca koja kucaju istim žarom pobjede.
USPON DO EVROPSKOG VRHA I PARAOLIMPIJSKE MEDALJE
Godine su donosile nove izazove i nova dokazivanja. U Šefildu 2023. Filip je ponovo postao vicešampion Evrope, potvrdivši da je njegovo ime neizostavno kada se govori o vrhunskim stonoteniserima kontinenta. A onda je uslijedilo ono što svaki sportista sanja: Paraolimpijske igre. U Tokiju 2021. i u Parizu 2024. Filip je osvojio dvije bronzane medalje. Medalje koje je Filip donio sa Paraolimpijskih igara su prerasle u znak borbe, ponosa i postojanosti. Svaka od njih nosila je priču o jednom mladom čovjeku iz malene Crne Gore koji je snagom volje i nepokolebljivim karakterom uspio da se uzdigne do samog svjetskog vrha. U njima je utisnut njegov trud, ali i nada mnogih koji su u njegovom uspjehu prepoznali dokaz da se i iz skromnih početaka može stići do najvećih visina. Učešće u četvrtfinalima Svjetskih prvenstava u Celju 2018. i Granadi 2022. samo su potvrdila kontinuitet njegove izvrsnosti. Kruna dosadašnje karijere stigla je u maju 2025, kada se Filip prvi put u karijeri popeo na prvo mjesto svjetske rang liste u kategoriji S10, što je najbolja potvrda da je njegov rad prepoznat i na globalnoj sceni.
Ono što Filipa čini uistinu posebnim jeste činjenica da se njegovi uspjesi ne mogu svesti samo na paraolimpijski sport. On je sportista koji je prevazišao podjele, dokazujući da istinska vrijednost talenta i rada ne poznaje granice kategorija. U redovnoj konkurenciji je višestruki prvak države u svim uzrastima od mlađih kadeta do seniora što svjedoči o kontinuitetu njegove dominacije i istrajnosti. Njegovo ime ispisano je i na listama pobjednika Balkanskog prvenstva, đe je kao kadet i junior osvajao titule i ponosno zastupao svoju zemlju.
Takvi rezultati ne potvrđuju samo sportsku vještinu, već i unutrašnju snagu čovjeka koji je spreman da se takmiči rame uz rame sa najboljima, bez obzira na prepreke. Filip je svojim uspjesima dokazao da se granice mogu rušiti, da se u isto vrijeme može biti i simbol paraolimpijskog sporta i šampion redovne konkurencije. Time je postao sportista posebnog formata čovjek koji jednako uspješno pomjera granice u obje arene, ostavljajući poruku da je sport univerzalni jezik jednakosti i da se hrabrost i rad uvijek prepoznaju. Njegova karijera predstavlja rijetku harmoniju talenta, discipline i duha, zahvaljujući kojoj Filip Radović pripada samom vrhu evropskog i svjetskog sporta.
Filip Radović je simbol nade za sve mlade ljude, a naročito za one koji se bore sa životnim izazovima. Njegova priča nas uči da prepreke nijesu zidovi, već vrata koja treba otvoriti upornošću, snagom volje i vjerom u sebe. Svaki njegov meč, svaka medalja i svaki trenutak proveden na stolu za tenis, predstavljaju ne samo ličnu pobjedu, već i pobjedu Crne Gore i svih onih koji u njemu vide primjer da se granice mogu rušiti. Svaki njegov meč, svaka medalja i svaki trenutak proveden za stonoteniskim stolom nijesu samo lične pobjede, već i pobjede jedne male zemlje koja u svojim sinovima i kćerima pronalazi snagu da se vine iznad sopstvenih granica. U Filipu Radoviću Crna Gora ima sportistu, ali i simbol dokaz da se rad, upornost i hrabrost uvijek isplate i da jedan pojedinac može inspirisati hiljade.
„Želim da poručim svim mladima, posebno onima koji se suočavaju sa preprekama, da nikada ne zaborave da snovi nemaju granica. Put do cilja nije lak traži rad, traži strpljenje i traži vjeru u sebe. Biće dana kada ćete padati i kada će vam se činiti da je sve izgubljeno, ali baš ti trenuci grade snagu koja vas vodi dalje. Nemojte bježati od izazova, jer upravo oni oblikuju vaš karakter. Vjerujte u svoje mogućnosti, ne bojte se da budete drugačiji i nikada ne odustajte. Ako sam ja iz jedne male zemlje i skromne sale na Cetinju, uspio da dođem do najvećih svjetskih podijuma, onda i vi možete ostvariti ono što vam danas izgleda nedostižno. Neka vaš san uvijek bude veći od vašeg straha.“
Loše stvari dolaze u paketu, za dobre stvari treba vremena.
Zanimljivo da je Fond zahtjevom prema Ministarstvu pošo u maju, i da je ovim trebalo skoro 4 mjeseca da im ga u suštini ne prihvate.
Zanimljivo da se sad ne može decidno znat koliko će period blokiranosti privatnih apoteka potrajat, jer direkt zavisi i od procesa i toka postupka za izdavanje odobrenja. Koji se može i komplikovat, i otrajat.
Zanimljivo kako se Monteform, kad trenutni monopolista ''ni luk jeo ni luk mirisao'' vrste, ipak pomalo pripremao za ovo, a, po onome što se vidi, premalo.
Biće zanimljivo koliki će u tom periodu bit porast kupovine ljekova bez recepta, a ne daj bože da ga je moguće sračunat- i koliki će dio korisnika zbog slabijeg finansijskog stanja imati neku vrstu slabije adekvatne terapije.
Biće zanimljivo možda nekad utvrdit je li do ovoga došlo zbog štelovanja monopola, ili možda državi prosto nedostaje para, pa koči i špara đe god može i koliko može. Meni miriše na ovo drugo, iako je ono prvo tradicionalno najčešći uzrok. Miriše mi, da se štelovalo nešto, da ne bi bilo ovolikog zastoja vremenskog. Možda se varam.
Tek zanimljivo da se neko iz Fonda ovako kulturno a ovako žestoko obrne put Ministarstva, tj. Vlade.
Naravno, najzanimljivije će bit koliko će uopšte pažnje imat ovo, a koliko, recimo npr, Putne muke Pavla Durišića po Metodiju Padobranskom.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Срећан 30.08. свима који славе!
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
neka je srećan. što sns u sred države priča ovo. stvarno veliki napredak.
https://www.vijesti.me/vijesti/polit...ucije-u-srbiji
Sent from my iPhone using Tapatalk
„Najveća tragedija u mom životu je smrt Ane Karenjine.“ - Dovlatov
Taman je sreća ono što treba svima koji slave. Sreća i zrno razuma, pa da kao društvo krenemo naprijed konačno.
In vino veritas
Apropo ove priče o ljekovima. Nije iz medija, nego anegdota, istinita, i navezana, oprostiće uprava.
Beograd, zima 1996/1997, Balkan.
Dečko, nenapunjenih 26 godina, jedan od najblistavijih umova koje sam upoznao, pijemo kafu.
Jedan od tri najbolja studenta Ekonomskog u istoriji, u nastavu je kao asistent ušo već sa treće godine. U tom trenutku je nekakvog neriješenog statusa, ali mu je otvorena blanko ponuda za trajno zaposlenje i ubrzan status redovnog profesora. Nude mu kule i gradove, sam da bira koje će.
Jer je krenuo za Kanadu, već podnio zahtjev u ambasadu.
Na neki način, pomalo i službeno sam tu, ‘’posao’’ mi je da pokušam da ga ubijedim da ostane, ne po zadatku no po molbi nekog meni bitnog. A ovaj mali (iako je stariji od mene) mi je blizak, majke su nam bile sestre.
Pitam ga zašto toliko baš hoće da ide. I čoek mi u pet rečenica održi predavanje kakvo u životu nisam čuo. I koje sam do u poslednju riječ upamtio, i hiljadu mu puta ispravnost kroz život potvrdio.
Priča:
''Zamisli da u kući živite vas 5. Niste ni rod ni svojta, cimeri, odnosi među vama strogo poslovno.
Svako od vas ima po 1 dinar, u kući ukupno 5 dinara.
U kući sve što ima od hrane 5 jabuka.
Pošto trgujete, i svako ima po 1 dinar, jabuka košta 1 dinar, svako dobija 1 jabuku.
Onda odjednom, neko vam da, svi imate po 2 dinara, da trošite. U kući odjednom 10 dinara. Ali i dalje 5 jabuka, jabuke ne dolaze tako lako i brzo, nema čak ni šeste.
Prvo što se dešava, trgujete, i skoro isto tako momentalno, 1 jabuka počinje da košta 2 dinara. Jer u kući ima toliko više para – 10 dinara, a jabuka ima jednako kao i pre - 5.
Drugo što se dešava, među sobom trgujete, neko nekom proda neku garderobu u zamenu za jabuku, nego tapka sličice za jabuke, nego igra poker… I one pare krenu iz ruke u ruku, i više nema svako po 2 dinara. Nekom bolje, nekom gore.
Na kraju, od onih jabuka između 3 i 4 će da završi kod jednog čoveka, a najveća verovatnoća, ostatak kod drugog. Od preostale trojice, dvojica će da budu skroz gladni, jedan na ivici gladi……..
Ja mogu da gladujem, i gladovao sam. Ali ne mogu da mi dete bude gladno (oženio se tri mjeseca unazad, žena trudna).''
Iako sam ‘’službeno’’ bio tamo da ga ubijedim da ne ide, otputovao nikad ne bi da mu nisam pomogao sa nekim problemom što su mu činjeli oko papira. Punog srca.
Danas je predavač na jedan lijepi univerzitet tamo, i namnožio ih je mačak petoro – tri ćerke i dva sina. I nisu mu gladni.
A mi, svi?
Ova priča o 5 jabuka i 5 dinara, i zašto je svaka prvo koštala dinar a onda dva, vam je bukvalno slika onoga što nam je Spajić uradio sa ES1. Bukvalno.
Kažem ‘’vam’’, iako u vas spadam i ja, jer sam ovđe govorio to isto i kad je uvođena, i dok su se masovni slavljenički vatrometi ispaljivali na sve strane, i što mi je za to sledovao stub srama podržavaoca DPSa i čuvara kokaina.
Ova priča o trojici gladnih i dvojici presitih, i zašto je to tako, vam je bukvalno slika što se tačno dešava poslije s nama.
Kad u 5 godina vlasti skoro svake uzmeš po milijardu tuđih para, uspiješ da ugasiš ključnog avio-prevoznika, dvije postojeće pomorske kompanije pustiš u eutanaziju (i to skupu, košta dodatno), prvi ti korak bude da dopustiš direktnu prodaju 15% svog elektro-prenosa (koji je zlatna koka elektro—energetske Evrope) komšiji, ostatak elektroprivrede koristiš da zaposliš sve tvoje što u svijet postoji i da krpiš sve crne rupe koje si naslijedio i sam napravio, dok i nju ne okrojiš, zavrdaš aerodrome koje imaš u propast-priču, kupiš puteve koji su već bili tvoji od privatnika, željeznicu puštiš da umire prirodnom smrću, luku čiji gegrafski domet bača do Bratislave krojiš kroz cigare, urlaš na Kineze zbog auto-puta a onda praviš dilove sa tim istim Kinezima oko tog istog auto-puta, uspiješ da, prvi put u istoriji, napraviš tursitičku sezonu lošiju od prethodne, a iduću značajno goru, digneš pdv 110% e si bez para, a onda urlaš na svoj narod da je protiv države što misli da je 370k noćenja manje zapravo 370k noćenja manje….
Kad uspiješ da ti u 5 godina praktično jedina kapitalna investicija, a i ta ne baš od tvojih para, bude 3+ sata putovanja od Budve do Tivta u najžešćem jeku turističke sezone….
Ali i kad uspiješ da te narod slavi jer si mu left-overe od one blizu prosječne pozajmljene milijarde dao da ima da potroši, i da pođe u banku i dodatno se zadužuje da bi trošio dalje…
Onda si mu onih 5 jabuka prodao najsavršenije, najfantastičnije ikad. Jednom.
Pa si mu ih još savršenije, i kapu ti skidam, prodao opet. Drugi put.
I na kraj ga vrnuo na onih početnih 5 dinara, ali koji tad već nisu bili istih 5 dinara, no su valjali skoro duplo manje zbog inflacije, i koji tad već više i nisu bili njegovi no pozajmljeni.
I opet učinio da te i zbog toga slavi.
Za to kosmos treba kapu da ti skine, toliko je nevjerovatno.
A oko ovih ljekova i tih čuda, i to što to zdravstvo škripi evo peta godina, kako prije i nije baš škripalo…
Znali ste i na početku da je odatle pare uzeo da vam da da trošite i da ga glasate, nije da niste.
I ptice po grana su znale da, tamo odakle je planirao da ih grabne da tu rupu pokrpi, već nije bilo dovoljno para ni za tamo, a ne da se odatle grabi.
A valjda svi znamo đe država jedino može uzet kad bez para konačno ostane.
Od nas, okle bi drugo.
Ako ih imamo.
I, da vas sve zamolim.
Nemojte sa ‘’podržavaoc DPSa i OKGa, kokaina, mafije, krađa i prekrađa’’.
Ovo je tačno ono što znam da mislim, i što mislim da znam. Bio u pravu ili ne, moje je, nije tuđe.
Nemojte ni sa ‘’pa ko bi to bio bolji, da ne bi možda da se vrne DPS…’’
Ne bih, nisu valjali boba. Ali sam prilično siguran da ovi naredni ne valjaju ni toliko. I nemam ni problem da kažem da kod njih, svojom glavom a ne njihovom, mogu viđet gomilu adekvatnijih personalnih rješenja no što ovi što nam vladaju na gomilu svi ukupno mogu sastavit.
Ali, ono što bih volio viđet, prije svega, je da svi mi na gomilu koliko nas je, umijemo ove stvari gledat malo bolje, i znavenije.
Tek onda može stić bolje, dotle ćete slabo moć pravit razliku između onih starih i ovih novih, i ona će se pretužna i preotužna pravit u tome ko je činio gore, a ne bolje.
Praštajte ako gorko zvuči ova priča preopširna, nije gorka. Ja sam i danas ovđe, iako sam u Kanade mogo otić par iljada puta, da gorčinu ovoj zemlji i narodu nosim, to ne bi tako bilo.
Volio bih da ovi poslije mene ne moraju.
Pozdrav na kratko, drugari.
p.s.
e da, sretan vam 30.08., taman koliko i 11.01.(1989), i želim vam da jednog dana samo 21.05. od svih njih pamtimo)
Last edited by Buva+gacce; 30-08-25 at 14:16.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
ko je to smijenio df u poslednjih 5 godina? kad je trebalo da se maknu iz vlasti na državnom nivou blokirali ste kružni na zlaticu i prijetili nekakom radikalizacijom. na lokalu se pojavi nekakva vijest da pokret milatovića ide sa dpsom pa se tvoje brastvo miholjsko javi. takva vam je sva istina o smjenjivosti.
Sent from my iPhone using Tapatalk
„Najveća tragedija u mom životu je smrt Ane Karenjine.“ - Dovlatov
Ne romantizuj da te zamolim.Dobili smo više političkih partija u međuvremenu no što ih ima na svijet.Vidim i SNP je i dalje u najavi da se dijeli.Treba im povećat cenzus pa ove kćerke ćelije da ne krenu da se dijele i dalje neko bi rekao što više izbora među partije to bolje.A svi iz istog šinjela izišli imamo više poslanika no ne znam koja država.U taj slučaj onaj Dajković recimo otpada.
Povećat cenzus pa da ne dođemo u situaciju da ima više političara no ostalog stanovništva.
EDIT:
I ukinuti pod obavezno partije koje štite neke nacionalne interese ovih i onih pa nek se EU ljuti koliko je volja.U Bosnu još da se pretvorimo sve vodi tome.
Last edited by Bluemoon; 30-08-25 at 14:53.
Americka ambasada je vjerovatno sve to izhendlovala i drzala pod kontrolom `kolekcionara satova`. Ponudjen mu je miran odlazak i otisao je (uz kolekcije satova i svega ostalog sto je nakupio). Sto se tice nekakvih promjena vezano za bilo sta od monetarne politike pa do uvodjenja novih tehnologija mislim da americka ambasada to vec ne bi dozvolila Crnoj Gori. Sve sto moze Singapur ovdje vec ne smije.
Sto se tice nekog Milojka, Zapad mu je pozajmljivao novac da bi sebi kupio nekakvu podrsku. Demokratija je prosto takva. Tako je i sa Vucicem u Srbiji. Neki tamo Pablo Eskobar je sam sebi finansirao kampanju i politicku karijeru i nudio pare da otplati kolumbijski dug. I zavrsio je kako je zavrsio. Bio previse nezavisan pa platio glavom. I mi smo morali da predamo gospodina Do Kvona, a onaj lik u malom prstu ima ono sto cijela Juzna Evropa nema. Vazniji je jedan onakav nego da nas sjutra prime u Evropsku Uniju ili neki slican tamni vilajet. Ali za nas je on tabu.
Crna Gora nema neki manevarski prostor, a nema ni neke ljude. Uzmi u obzir da je vecinska Crna Gora stara i da joj neke velike promjene ne odgovaraju. Milojko koji bi nesto mijenjao bi samo drmao kavez svim onim Crnogorcima koji cekaju da im `legne` penzija ili plata.
Umjesto da nesto mijenja Milojko bukvalno mora da `hendluje` glasacku masineriju DPS odnosno `narod` Crne Gore. Nije bitno koliko su firme propale nego je bitno plate da podijeli. I onda i on i Jakov mogu da glumataju to sto glumataju. E to u Singapur ne bi moglo. Tamo bi na strajk ovih i onih `radio` bambusov stap. U Singapur vole da biju i kad pljunes na ulicu. Ali Singapur nije demokratija nego diktatura. Inace bi komunisti/kinezi vladali. Pa bi opet bilo isto. Tako je to kad je naroda mnogo, a resursa malo. Onda je bambusov stap glavni resurs. A putnicki vagon zeljeznice uvijek opran i cist.
Tako da on nekih velikih promjena nema nista odnosno promjene bi znacile Medojevicev scenario, a mozda i gore od toga. `Kvalitet` Milojka i ostalih uzrocno je posljedican `kvalitetom` Crne Gore koja ih je docekala. Odnosno bolji podjose boljima.
Polinezija gospodo.
30.08.
Simbol iznevjerenih očekivanja.
Ili što jedan na tw napisa...
Dan kada smo saznali da su svi isti.
Sent from my SM-A346B using Tapatalk
Možda za URA-u.
Ovi u DPS i DF nisu u oblacima oni su čvrsto na zemlji i dalje drže svoje procente savršeno iako im je dolazila prijetnja da će da padnu ispod 15%.
Odlično oni znaju da ođe najbolje prolaze nacionalističke priče stameni su ka stijena.Jedino što smo skapirali je da je i DF zapravo odjeba Rusiju kad ih je USA pozvala u njenje tajne odaje.Jedino Dajković još ide tamo i to od sebe da pravi budalu.
Barem danas možeš napisat što oćeš na društvene mreže, a da ne ostaneš bez posla. Makar državnog. I to je napredak.
Radosav Vrbica like this.
Možeš kao bivši advokat junačkog MANS-a kritikovati vlast, a da ti ministri prinude i poslanici vlasti ne prišiju kako braniš mafiju.
Advokat Radulović like this.
Kao nekad progonjeni borac za ljudska prava sada možeš slobodno da braniš advokate a da ti se ne prišije da si mafijaš.
Tea like this
Mogu se bez krivičnih prijava kritikovati papuče gradonačelnikovice.
Možeš pisat protiv crkve što oćeš. Malo se možda vučeš po tužilaštava i sudova, ali to su finese.
U svakom slučaju sloboda idiše se punim plućima. Posebno ako si koljeničar ili ljaljaš. Ili Čarapić i Patika.
Tko leti, vrijedi...
Majka mu stara: ko je mogao znati da vlast popova, četnika, staljinista i bulatovićevaca od Crne Gore neće napraviti liberalno-demokratski raj?
https://www.cdm.me/kolumne/majka-mu-...mokratski-raj/
Tko leti, vrijedi...
Ahahahahaha zamisli kad eto rekoh sinoć se Premijer ej Premijer svađa sa tim likom na twiter.I javnost u tome ne vidi ništa sporno.Zamisli da se premijer bilo koje države svađa s nekim likom koji nije ni u kakvu funkciju na vlast na twiter.I to ne ono ne svađa se no ono veli ladno malo smo se naladili u Belgiju nešto.
There are currently 2 users browsing this thread. (0 members and 2 guests)
Bookmarks