Jovan Mitrović je bio jedan od najbrilijantnijih ljudi koje je ovo podneblje rodilo.
U onome čime se bavio bio je na svjetski rijetkom nivou znanja.
U većini stvari kojih se dohvatio bio je pionir.
Ako tome pridate da je, još u drugoj polovini osamdesetih, bio recimo prvi i eksluzivni distributer Panasonic-a u Evropi, znaćete da je Pink mnogo, mnogo, mnogo, nesagledivo mnogo ozbiljniji mehanizam nego što je to personalno ludilo Željka Mitrovića, ili urnebesna tragičnost njihovog tv programa.
Željka će taj mehanizam sažvakat onog momenta kad mu njegovo ludilo postane kočnica, a postaće, program se prilagođava onima kojima je namijenjen tačno onakvima kakvi su oni, što radi više od tries godina unazad, i što će radit i ubuduće.
Ono što stoji iza, je suština.
I, zanimljiva jedna hipotetika, a kroz nju mu se značaj može izmjerit. Recimo da Pink ''promijeni stranu'' i pređe kod opozicije, što mislite, koliko bi Vučiću pomogli i policija i armija? Odnosno, koliko bi on otrajao poslije toga.
Eto tačno tolika mu je moć. Pa da će još stotinu grđih zadruga od zadruge izbljuvat.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Bookmarks