Sad si me naveo na razmišljanje oko lektira u školi.
Zadaju mi Gorski Vjenac ja se zaljubim u Luču Mikrokozma pročitavši je mimo lektire.
Zadaju mi Tolstoja ja pročitam Bulgakova mimo lektire i zaljubim se u Majstora i Margaritu.
Meni je književnost oduvijek bila nekako hrana za dušu i preispitivanje sopstvenog unutrašnjeg bića,druženje sa piscima.Čitav unutrašnji svijet nikako čitanje radi čitanja.Cijele bure su mi neki pisci pokrenuli.Opet,neđe bježeći od bura uhvatim se humora Daglas Adamsa.
Mislim nije to nauka.No čini mi se kao da izumire ono pravo i pjesništvo i književnost da ti bure pokrene pa se vratiš na staro.Što bi Vito rekao drumovi će poželjet ludaka,ali ludaka više neće biti.
Reply With Quote
Bookmarks