FAKTOR - PROČITATI SEBE...
Pročitati sebe na sopstvenu korist u sadašnjem trenutku je najvrednija stvar za čoveka, jer tada može svojim izborom kreirati sopstveni život.
Daću vam predlog, kako to da uradite.
Nadjite tiho mesto, gde možete biti sami.
Zatvorite oči i potražite u sopstvenom telu najudobniju tačku. Tačku na koju kad obraćate pažnju, ste blizu svog unutrašnjeg mira. Otvorite oči, zadržavajući pažnju na tu tačku i TAJ OSEĆAJ.
I krenite sa normalnim aktivnostima, istovremeno prateći TAJ OSEĆAJ, koji će se pomerati iz početne tačke u neke druge.
SAMO PRATITE OSEĆAJ.
Mislite da je teško? Pa nije. To stalno radimo, kada pevušimo neku pesmicu ili razmišljamo o nekom dogadjaju koji nam se desio, a pri tome peremo sudje ili vozimo bicikl ili...
Sada uradite istu tu vežbu, ali tražite najneudobniju tačku u vašem telu.
Uočite razliku.
I uočite koje misli, senzacije u telu i na kraju emocije prate ova dva stanja.
Uočite kako kreirate sopstveni život. Šta birate? Sreću i zdravlje ili bol i patnju? Izbor je samo vaš.
NEMAM VREMENA. Stvarno? Znači nemate vremena za sebe i sopstveni život? Za najvredniju i jedinu stvar koju imate? Šteta za vas, ali ne i za druge.
Još nešto. Ako radite ovu vežbu stalno, shvatićete kako dogadjaji, pojave, vibracije tehničkih uredjaja (tv, mobilni...) utiču na vas i vaš život.
Pa, srećno vam bilo!
Svaki dan je dobar za upiranje.
U Podgoricu nije i to je pakao.
A vas budžet se "sliva" u nju pazi paradoksa.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Last edited by Bluemoon; 28-07-25 at 19:05.
Narandža mi je iznad glave i pokriva, samo mi noge kisnu, kavu sam savršenu načinio, muzika mi je navolju... Da će u Podgoricu tri pakla bit, i četiri se budvanska budžeta u nju slit, ovo mi pokvarit neće![]()
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Znači ja da puštim zvuke kiše i simuliram tvoju realnost.
Živote,maćeho.![]()
FAKTOR - VREDNOSTI VAŽNIJE OD NOVCA
Kada u društvu postoje vrednosti važnije od bilo kakvog novca, vrednosti koje podržavaju život pojedinaca u tom društvu, tada je društvo srećno i stabilno. Onda kada ne postoje vrednosti društva koje se strateški brane pod pritiskom novčanog sistema i bogatih ljudi, tada čovekov život prestaje da vredi i takvo društvo propada i nestaje. NIKADA NI U JEDNOM STABILNOM I HUMANOM DRUŠTVU NOVAC NIJE BIO VREDNIJI OD ŽIVOTA, ZAR NE?
Svaki dan je dobar za upiranje.
4 sorte domaćeg,prirodno sazrelog paradajza iz Zete u količini 5-6kg poklonjenog mojoj porodici.Možda nije najgrđi koji sam gledao ali je definitivno najmirišljaviji i najukusniji koji sam probao.
Toliko sam uživao prošlih nekoliko dana (i narednih 2-3 ću) da sam počeo da razmišljam na temu :zašto ja nisam paradajz turista?E pa zato što ovakav nisam u prilici da nabavim/kupim i nosim na more.Da jesam, i da imam malo hrabrosti i egzibicionizma ka što ga imaju ovi ekstremni zaštitnici ekologije što blokiraju i vrše desante na brodove i druge korporacijske imovine,tačno bih sa ovim jabučarom od po kile ušao u restoran Splendida ili Chedi Luštica Bay,zauzeo neko mjesto ispred ventilatora i počeo da ga jedem kao jabuku i to ono da mi sve curi niz majcu uz dignutu šakupoklič:"Poser.em vam se u sva avokada,manga,papaje, rambutane i špargle"
Ako bi onaj ventilator raznio taj miris po sali,bar trećina bi tražila da im se vrate pare za hranu
Sent from my 24090RA29G using Tapatalk
Last edited by joni; 30-07-25 at 15:45.
When you give joy to other people, you get more joy in return.
You should give a good thought to happiness that you can give out.
Svaki dan je dobar za upiranje.
Čekam da Ljuka uzvrati sa nekom masnom asocijacijom/igrom riječi na ovo moje joyevanje...a imamo mnogo ljepšu riječ - merak
Sent from my 24090RA29G using Tapatalk
Last edited by joni; 30-07-25 at 21:06.
Nemam pojma što će on da reče ali ovo mi je najjače.
Iskreno baš me oduševilo.
ušao u restoran Splendida ili Chedi Luštica Bay,zauzeo neko mjesto ispred ventilatora i počeo da ga jedem kao jabuku i to ono da mi sve curi niz majcu uz dignutu šakupoklič:"Poser.em vam se u sva avokada,manga,papaje, rambutane i špargle
Last edited by Bluemoon; 30-07-25 at 21:12.
Čekajući Ljuku-a evo nešto posno:
Joy ne bije debljina takulina već joy bije duša od meraka.
Ehhh,kad se sjetim kad su TBOK prevodili Gorski vijenac na engleski...sami su se sebi smijali
Sent from my 24090RA29G using Tapatalk
Ali me'...ali meee'tar moooga sela...kakva Amerika...
Svaki dan je dobar za upiranje.
Da nam živi, živi rad!
Svaki dan je dobar za upiranje.
"Dragi Hrvati, Srbi, Crnogorci i Bošnjaci,
da vas obavestim ... niste samo Hrvati, niti samo Srbi, niti Crnogorci, niti Bošnjaci.
Sve te "nacije" su nastale od istog južnoslovenskog naroda, samo na različitim teritorijama.
Vi ste svi ... sve četiri.
Ja sam Srbin. I Hrvat. I Bošnjak. I Crnogorac.
I ti si, koji ovo čitaš.
Ako razumeš šta sam napisao, onda si i ti ... sve to.
Misliš da nisi?"
Svaki dan je dobar za upiranje.
Ima stvari koje me čine zadovoljnim eto kolko traju al srećnim… ? Mozda dok čekam na poljubac, na novi motor, kvad, na neki tako moj suludi projekat da ostvarim… da, tada bih rekao da sam srećan al kad sve to dobijem…nestane i te “sreće”. Tako mi te sreće.
Valjda je tako i sa nesrećom. Teška je samo dok se čeka a kad se desi… Opciono je to. Oćeš li patit ili ne. Kao i sa srećom oli kao majmun skakat jer ti se desilo nesto lijepo. Ili reći samo jedno u oba slucaja - “idemo dalje”.
I to valjda nekakv mir donese, gledaš ka u bioskopu te silne sreće i nesreće. Uz pivo normalno. E, to je sreća.
γνῶθι σαὐτόν
Uh imaš pravo dobro si to raščlanio.Možda ovo čini te srećnim ti je fula me endorfin.
Ali,kad posmatraš drveće,pa još onako kreneš da osjećaš svaki list,i svako podrhtavanje lista pod blagim vjetrom..mirise prirode..harmoniju zvukova pa u svemu tome..nestaneš.
E to je meni već haj level.
"Keep putting your good energy into the world. It's helping people around you more than you know."
Svaki dan je dobar za upiranje.
Svaki dan je dobar za upiranje.
Ono kad pomeneš jazz na temi radio a nenadano te noću zatekne u svom gradu.
Na sred centra.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Neđelja. Blizu sedam sati sna, čvrstog onog, ko na punjač. Kafa, od 6 do 8, mirisna, jaka, dva sata potpune tišine i potpune muzike. Povjetarac, frešak, lagan, lijepo se uklapa, i u zelenilo, i u muziku, i u tišinu, i u mene.
U frižider me čeka brancin od dva i po' kila, još neočišćen, juče kasno popodne je iz vode. Dva i po' kila krupne morske soli čeka njega. Četvoro čeljadi koje najbolje volim u vasionu čeka da se to sve sastavi. Spavaju još, ali znam koliko mu se svemu raduju. Radosne su im one godine, i radosno ih je gledat. Jedno hrče pomalo, moraću ga topit u more nekolka dana, pročistiće ga.
Rampa, najtvrđa, i među oči, i među rebra. Težine ne propušta. Danas samo lijepi ljudi i tople stvari propusnicu imaju.
Ima i neko poseban, izgleda nastanio se tu kad nisam bio na stražu, igra mi se s pomislima i šušnjara mi kroz organizam. Neka, ne uzima, no svemu pomalo još doda.
Toliko mi paše ovo jutro da me ni što sam zaboravio vino uzet ne pomjera. Danas je i onaj domaći sok od maline što je stara rukama napravila bez kuvanja najskuplji na svijet.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks