Količina energije koja se prosula ovudijer oko trinaestojulske nagrade (namjerno ovđe i sada napisano malim slovom) je tragikomična. Mnogo više tragi, nego komična.

Samo ono što se može crno na bijelo nać u ovogodišnjim izvještajima EP i EK i Venecijanske komisije, sadrži milion miliona puta grđe stvari od ove, a koje današnja vlast CG hladnokrvno čini. I milion miliona puta su teže te stvari, i mnogo ih je više i šire no što ti izvještaji sadrže.

Opozicija, i politička i sistemska i neformalna i kulturna i vrijednosna, koja sve to propušta uspavana, većinom nekakvom trgovinom jer drugog razloga tu ne može bit, najveće je imanje današnje vlasti. I na dlan ko kap vode treba da je čuvaju.

I nije biber ono što zdrav razum u glave budi, no istinitost i ispravnost. I razložnost. Kojih u te sfere kod nas izgleda više nema, jer im biće smeta, i jednima i drugima.

Može se sve i jednostavnije reć. Idite ljudi na Cetinje, i zbog onog naroda i one đece pobijene se mlatite sa policijom i svim ostalim aždajama, što god vam o glave slomili. Jer i tamo imate razloga osnovanog da na svoju vlast budete jetki. Mnogo više no zbog onog kiča bljutavog od juče.