Drugi svjetski rat na prostoru Jugoslavije

[ASC]

Bitka na Neretvi:
Boj na Vilića Guvnu

Nakon odbijanja partizanskog napada na Konjic, Osovinske snage su 27. februara 1943. obnovile napade na potezu Gornji Vakuf – Prozor.
Branitelji su odbačeni silovitim udarom te je bio izgledan i pad Prozora, što bi značilo zatvaranje odstupnice Glavnoj bolnici i smrt 4000 ranjenika i bolesnika.
Kako bi otklonio tu opasnost, Tito je poslao 1. i 2. (bez 2. dalmatinske brigade) proletersku diviziju u kontraudar.

Osim toga, zapovjedio je rušenje svih mostova na Neretvi iz dva razloga:
1. sprečavanja četničkog udara sa istočne obale Neretve;
2. dovođenja Nijemaca u zabludu o pravim namjerama NOVJ.

Drugog marta su Njemci krenuli u konačni napad na partizanske položaje sjeverno od G. Vakufa, na Vilića Guvnu.
Ako bi Nijemci u ovome napadu uspjeli, protivudar kojeg su planirali partizani bio bi doveden u pitanje još na samom početku, a ranjenici bi se našli pod neposrednim udarom, čak i vatrom iz pješačkog naoružanja.

Zbog toga su, nakon usiljenog marša, iz doline Neretve, na ovo bojište stigle dvije partizanske brigade, koje su iz pokreta ušle u borbu i to:
2. proleterska brigada na pravcu Crnog Vrha, a 4. proleterska brigada na pravcu Vilića Guvna.

U popodnevnim satima 2. marta partizani su uspjeli potisnuti Nijemce s Vilića Guvna, Karaulice i Orlovače, a istovremeno su 2. proleterska brigada i 1. dalmatinska brigada ovladale važnim položajima između ceste i rijeke Vrbas.

"Svaki borac je dobio po deset bombi, 200 metaka na pušku i 1200 na puškomitraljez", riječi su Vukosave Mićunović iz Drugog bataljona Četvrte crnogorske brigade, učesnice boja na Vilića Guvnu.
"U devet sati izjutra sudarili smo se s Nijemcima.
Zapucalo se sa razdaljine od dvadeset do trideset metara."

U ogorčenoj borbi prsa u prsa, 4. crnogorska brigada, uz podršku dijelova 3. krajiške brigade, razbila je jedinice 737. puka njemačke 717. pješadijske divizije, ojačane tenkovima, i odbacila ih sa Vilića Guvna, Karaulice i Kobile.
Ovim je neprijatelju onemogućeno da upadne u rejon bolnica (s. Jaklići, s. Rumboci, s. Ripci, s. Šćit itd.).
U toku devetosatne borbe neprijatelj je imao 51 mrtvog, 83 ranjena, 21 nestalog , a jedinice NOVJ 40 ranjenih i 30 mrtvih, među kojima su bili narodni heroji Blažo Martinović, Jovo Zvicer, Dušan Strugar i Simo Barović.


Narodni heroj Vukosava Vukica Mićunović (1921-2016)


Narodni heroji Blažo Martinović, Jovo Zvicer, Dušan Strugar i Simo Barović


Borkinje 2. bataljona IV crnogorske proleterske brigade zajedno sa Ivanom Milutinovićem, kod rijeke Janj u Bosanskoj Krajini, avgust-septembar 1942. godine.


Borci 4. crnogorske proleterske brigade kod Glamoča, septembar 1942. godine


Borci 4. crnogorske proleterske brigade u Bosni 1942.godine.