Da, sa zadovoljstvom!
Ne, ne želim, moja sloboda nema cijenu!
Da, ali samo ako se steknu uslovi!
Nijesam razmišljao o tome, ali možda jednog dana...
Ne zasad... ali ko zna, možda promijenim mišljenje....
Ne pada mi na pamet, djeca su dosadna!
Želim jer se to očekuje od mene!
Ne razmišljam o tome uopšte!
Bih i želim, ali kako?! Kriza, muka...
Nijedna opcija mi ne odgovara....
Ma govorim o školama u prirodi i to,agencija je tu besmislena.Onaj Rajović je pravio nešto ka NTC kampovi (znam da si ga pratila s druge teme) ali neviđena mu je cifra tu uključena.Za mene su ipak svetinja ono od djetinjstva i dan danas nešto što se zove internacionala.
Sad me vrati na moje djetinjstvo.Moji su bili u fazonu šta radi ovo dijete po vas dan posmatra mrave ne igra se tamo sa drugom djecom.I aj to no sam imala one kutijice od tik-taka koje napunim zemljom stavim nekoliko mrava na vrhu par mrvica hljeba da vidim kako prave tunele.Pa sam guštere donosila u kuću.Moji su po tom pitanju luđeli od mene.
Mene kad bi takvu kakva sam bila poslali u ove nazovi škole prirode izgubili bi me u roku odma.
Ne postoji ama baš ništa na planeti što bilo kojem (ođe izvlačim može bit i pogrešan zaključak) čovjeku na planeti izazvati interesovanje ako nema tu klicu u sebi.
Moj guilty pleasure:
Kačenje slika malo ekstravagantnijeg donjeg rublja na roditeljsku viber grupu kad krene tema o kupovininpoklona učiteljici za 8. Mart.
Predstavljam to kao moj konstruktivni doprinos
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ako ovi ne budu valjali, bar ćemo njih lako maknut
-Majko,što nam nisi čestitala osmi mart?
-Reko,nisi ni ti meni pa što ćemo sad.
Nego,za kreativne poklone toki-vokišvajcarski nož..album sex pistolsa.
JBT ja sam gora od vas dvojice definitivno.
Last edited by Bluemoon; 23-03-25 at 18:41.
I sad dolazimo do jedne nepopularne teme kad se kolektivno sagleda to utrkivanje oko poklona današnjija roditelja i to,što u novcu što u poklonima:
JBT učiš đecu od malih nogu korupciji.
Čini mi se da je došao zakon u nas da je to više i zabranjeno ako jes podržavam.Majka mi je inače bila u prosvjeti presio mi je svaki osmi mart kad se samo sjetim koliko ih je bilo što su joj s druge strane i prijetili pred ljetnji raspust.Zlatna su đeca,kakvi su roditelji.
Isto kao i za školu u prirodi, ako vam se ne sviđa nemojte da učestvujete u tome.
Recimo, prije par godina smo pošli za svjedočanstva i slovima i brojem samo ja i još jedna majka smo došle praznih ruku. Svi drugi roditelji i djeca su imali poklon, individualno, ničim izazvani. Kad je to nešto u grupi, ako mi se učestvuje dam te pare i manem se bilo kakvih rasprava i predloga.
Kome je bitno da zna situaciju, i vidi u nekom realnom vremenu, harače koje plaća državi, da mu/joj se vraćaju kroz zdravstvo i obrazovni sistem makar njegovoj/njenoj djeci - porukica od jutros.
![]()
Hvala državi CG, na poštovanju ustavnih prava naše djece, hvala na fakultativnim izborima u obrazovanju, hvala i roditeljima kojima je sve ovo slatko/super/za slikanje, i liječenje djece nam je isto fakultativno hoćeš/nećeš/možeš - imaš privatno, imaš sms, imaš region.
Sramota.
Dim sum.
Nije mi jasno baš - želiš kampove u toku raspusta, ali da ih organizuju škole?
Ako je do kontrole, ovako za svoje pare imaš pravo da pitaš i provjeravaš sve što te zanima.
Želiš apsolutnu kontrolu nad školom u prirodi i vananstavnim aktivnostima? Mislim da će inertni roditelji jedva dočekati da neko to za njih radi dok oni skroluju.
Da pojasnim između redova što se nije pročitalo a trebalo je
Smeta što ne postoji granica u bezobrazluku ljudi, i što je svima to postala normala (dam/ne dam i/ili ne polemišem/ne raspravljam se), niko neće da kaže ni u školi, ni u javnom prostoru bagri da je bagra - nego smo ćutanjem pustili da nam se obrazovni i zdravstveni sistem pretvore u puku administraciju, u letargiju, u ništa robu koja se uvaljuje najosjetljivijoj grupi u društvu kao nešto što je ok.
Niko neće da kaže nećemo ovo za svoju djecu, hoćemo neke druge vrijednosti, neki temelji za ljudskost, da im se ne podvaljuje sve i svašta. Ćuti, oćeš/nećeš, šta se raspravljaš, šta daješ predloge nema ko to da čuje.
Ima ko i da čuje, a treba da čuju, i inertni i oni sa od I do VIII stepenom stručne spreme, i NK lica bez zanimanja, meni su sve to moji ljudi koji trebaju da imaju bolje zdravstvo i bolje obrazovanje za svoju djecu u državi u kojoj su, a ne neđe tamo van granica, nevezano da li oni znaju da to postoji i je li to moguće.
Pa valjda ima neko u ovoj državi ko može da mućne glavom, i ko je vidio svijeta, i ko je osjetio mogućnosti, a koje može dati jer su se i njemu dale, da vrati, i ko ima viziju, i ko ima resurse i upakuje u "nešto" više od ove sprdnje koju glumimo.
Treba zbog inertnih, neobrazovanih da dozvolimo da nas bezobrazna bagra potkupljuje radi "mira u kući" a sve preko nas i sistema/funkcija/državnog budžeta/odgovornosti bez? Po*erem nam se na takav mir u kući.
Nije mi mrsko za djecu da se bunim, ni moju ni tuđu, nije mi teško da zivkam inspekciju i prijavim - želim da "ustanu" roditelji ovog društva i da traže bolje za svoju djecu jer ih sigurno nisu našli u kupusu, i jer sigurno za njih to neće uraditi komšije iz regiona, bradate čikice, kamataši i kriminalci.
Ne mogu da budem samozadovoljna jer svojoj djeci mogu da priuštim prije svega svoje vrijeme/prisustvo, knjige, školice, putovanja, aktivnosti, doktora, a sa druge strane da gledam među bliskim ljudima, i ljudima oko sebe kako se "muče" i imaju izbor u vidu satjeranosti u ćošak.
Možemo mi to puno bolje, samo se dozvoljava raznoraznim sugestijama/manipulacijama/relativizacijama/tumačenjima/ćutanjem da živimo u uvjerenju da je ovo max.
Da, želim da kao što je trenutno osnovno obrazovanje - obavezno, da i fizička aktivnost od ranog uzrasta prati taj rast i razvoj. Šta to može biti? - sky is the limit što se veli, a ovo društvo je pošlo samo putem formalnosti a od praktičnosti ni traga, a da ne govorimo koliko nije u duhu vremena u kome obitava, niti u duhu različitosti ljudskih bića. Svijetli primjeri su na nivou statističke greške, i treba da se lupam nogom u zicagu jer je možda baš mene tako neko zapao za moju djecu?
Ako to znači kontrolu - neka bude (iako nisam kontrol frik, ali očigledno da bi uškopili ove bezobrazne sa početka priče, strogi uslovi, kontrola i nadzor su dobar početak da se više ne igramo žmurke).
Nakon toga, da vidimo šta možemo da ponudimo kao državni organi od vrtića, preko osnovnih i srednjih škola, DZ i bolnica, a da je sveobuhvatno za rast i razvoj bića (zdrava i prava) I za ona koja imaju posebne potrebe i treba im dodatna podrška/podsticaj za rast i razvoj.
Velik posao jes', ali đe ima volje ima i načina.
Naravno da ova tema može da se razvodnjava do besvijesti, i da nemamo kadrova, i da puno je kupljenih diploma, i da puno je goveda, ali kad bi narednih 50 godina umjesto guzicom/*urcem radili malo više glavom i srcem, bolje bi nam bilo.
Dim sum.
Mislim da je više za drugu temu ali da se nadovežem jer pričate o školstvu.
Ćerka ide u Sutjesku. Šesti razred. Pet ili šest "zamjena" imaju. Juče na pet časova pet zamjena. I to im se vrti tako cijelu godinu. Gdje pomenu fizičko vaspitanje. Mislim da su tek u petom razredu prvu put ušli u salu. Do tada su na svakom času fizičkog kad je vrijeme dozvoljavao da izađu napolje na teren igrali između dvije vatre, a kad je loše vrijeme učionica i neke igrice. Ovo je naravno samo djelić. Na početak godine ih je dočekalo to da su cijele godine druga smjena. Od 13.15h do 17.30h.
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Razmišljala sam se da li je za onu temu, ali onda se sjetih onog videa od prije par strana koji sam postavila, a koji se tiče roditeljstva i kako su 1 majka, i 1 otac, i 1 doktor bukvalno pomjerili "planine" za svoja dva djeteta, i smrt jednog ih nije zaustavila da ne mrdaju guzicom, nego su nastavili za opšte dobro.
Tako da neka ostane na ovoj temi kao podsjetnik da je sve moguće.
Dim sum.
Dobro, sad kad si sve objasnila možemo li da čujemo šta si preduzela do sada.
Ja sam recimo godinama u školi zvanično otvarala usta da predlažem, tražim, ukazujem upravi i roditeljima na nebuloze i prava i obaveze. I dalje to radim iako nijesam više dužna. Recimo, ušla sam u školu nedavno kao roditelj da trazim zamjenu od zamjene, tako je kolega i mi smo u istom sosu, a dočekala me čistačica sjedeći na stolici i zamjena koja se nije udostojila ni da se predstavi. Pa sam prvu morala ljubazno podsjetiti da ustane kad joj neko uđe u kuću i obrati joj se, a drugu jednostavno pitati ko je jer sam joj se ja predstavila.
Za krupne probleme bolje piši školi, ministarstvu ovo što si rekla nama. Za sitnice rješavaj odmah, na licu mjesta.
Bila sam u savjetu roditelja 2 god i od nas 65 roditelja-članova, 12 nas nije ćutalo nego se trudilo da za te 2 godine priča o problemima, nađe dijalog sa direktorom/zamjenikom istog/psiholozima, i iako su kao ljudi itekako vidjeli da su zahtjevi legitimni, s druge strane su im bili ugrožavajući.
Pisali smo zahtjeve/peticije/urgencije na razne teme: zaštitari, policajci u zajednici, suzbijanje prodaje narkotika maloljetnicima, blagovremeno skretanje pažnje nastavnika roditeljima sa djecom koja izostaju sa časova, pogoršaju im se naglo ocjene, konzumiraju alkohol/droge, da se na sastancima savjeta roditelja vode zapisnici o čemu se tačno pričalo a ne da se u kratkim crtama koje odgovaraju školskoj administracji štrikiraju formalnosti sa kojima smo samo “oprali usta dva sata”, tražili da se uspostave jasni protokoli rada sa djecom koja imaju problema (psiholog, roditelji, centar za socijalni rad, DZ, policija ko sve ne i njima svima pojedinačno pisali na te teme), opštini pisali za finansiranje klima/rasvjete u/oko škole, zaključavanje kapije uveče jer se skupljaju ovakvi i onakvi i bacaju za sobom svašta, zahtjev direktoru da izvrši nadzor nad radom nastavnika jer je to u njegovom opisu posla, a tiče se kvaliteta nastave naše djece, peticija u vezi smjena jer nije u redu da djeca II razreda idu u međusmjenu ili drugu smjenu, dovodili u pitanje konstatacije da je škola prebukiranai fali kadrova - zašto se i kome dozvoljava da upisuje djecu u škole koja im po prebivalištu ipak ne pripadaju a postoje škole u njihovoj blizini, pisala i zahtjeve na engleskom za strana lica kojima su djecu maltretirali... sve je uvijek bilo kopirano u više primjeraka potpisano od predsjednika savjeta roditelja - naslovljeno na školu tj direktora, i ministarstvo prosvjete i jedan primjerak nama. Nekad slato fizički, nekad poštom, nekad mejlom. Kontaktirana par puta prosvjetna inspekcija, koja je na moje iznenađenje bila za saradnju sa konkretnim smjernicama šta da preuzmemo kao dalje korake za evidentiranje problema. Ucinjeno i škola je imala i inspekciju. Bili su i neki protesti za tj protiv vršnjačkog nasilja gdje nije bilo 2k roditelja na trgu. Prezentacije koje se održavaju u školama na zahtjev ministarstva a glede te teme su smiješne, djeca koja prisustvuju radionicama tog tipa obično nisu nasilnici a ne evidentiraju se i nije pod obavezno (što je bzv) i trudim se da budem vrlo jasna na roditeljskim sastancima i ovako u životu da u slučaju nekog ekscesa spram moje đece neću pomoć tražiti preko poluga u školstvu i sistema već da ga/je neće moći Bog sakriti od mene.
Moram priznati da me nije puno zabavljalo sve ovo, oduzimalo mi je vrijeme ali mi nije žao jer sam u tome vidjela da nešto konkretno radim. Posle smo ipak promijenili grad i škole, i mogu da kažem da nas je zapao svijetli primjer u prosvjeti, ali i dalje vidim kako se sve odrađuje mehanički, pro forme, ad hoc, kako su roditelji nezadovoljni ali svi ćute.
Last edited by tigrovo_oko; 28-03-25 at 08:27.
Dim sum.
Pa evo ne čute, baš se vidi da smo angažovani, uključeni, pokušavamo da promijenimo. Ne moramo svi imati isti stav.
Moguće, ali ćuti posebno još jedna kategorija ljudi u društvu, oni koji su svojoj djeci sve priuštili i sada imamo mladost od 20 do 30 godina koja neće da radi, neće da volontira da bi imala neko iskustvo, ljenštine, neradnici, bez volje, motiva, osjećaja za druge, gender neodređene, razmažene, klingi kretene koji ne umiju da uspostve normalan i smislen dijalog - jer to su oni koje ovakav obrazovni sistem stvara. Ćute od svoje bruke i sramote. Nećemo mi što se bunimo i nešto tražimo uništiti sistem, uništiće ga ova i ovakva "djeca".
Dim sum.
Ne možemo mi mijenjati cijelo društvo. Možemo tražiti svoj put i svoje društvo, pogledati sebe u ogledalu i reći sebi šta treba.
Oko toga se slažemo, ali ako ne postoji dijalog ne može ni biti jedinstva oko zahtjeva koji su nam neophodni i koje bi trebalo ispuniti, već će sve biti fragmenti vamo fragmenti tamo i niđe smo.
Dim sum.
Mislim da si to mogao i iz napisanog da shvatiš "iako su kao ljudi vidjeli da su zahtjevi legitimni, s druge strane su im bili ugrožavajući" i da smo promenili grad/škole.
Što se inspekcije tiče, niko kažnjen nije bio, škola u prirodi se održala sa obećanjem da će od sledeće godine ozbiljnije ali znamo kako to kod nas ide. Svako čudo 3 dana dosta. Direktor te škole je prošle godine prijavljen za snimanje maloljetnih lica u toku ljetnje sezone, i to se zaboravilo. Zaboravila se i Sara i mnoge Sare koje nisu bile hrabre kao Sara, ali se zato nagrađuje ex direktorka gimnazije kao savjetnik u vladi.
Mislim... neko treba da bude dog with a bone.
Last edited by tigrovo_oko; 28-03-25 at 12:09.
Dim sum.
Ja nekako što sam stariji sve manje vidim potrebu za formalnim obrazovanjem. Mislim super je to za preživljavanje i tako to. Bejzikli, sistem sada usađuje vrijednosti tipa ko proizvede najviše npr. šarafa i matica taj je kralj univerzuma. Znanje koje djeci je potrebno da bi živjeli mislim da više nijedan školski sistem ne daje bez možda u brackoj Norveškoj i ostalim norveškim zemljama. Roditelji opet prezauzeti, a ni oni to znanje nemaju po pravilu. Da ne pominjem to da može malji deca i MIT završiti al ako nemau pod "kapicom" što se veli sve džabe. Ako ih svedemo na preživljavanje, a već jesmo i u naprednim sistemima...pa bolje da ih i nema. Završi visoke škole i ludilo od plate ima, a vamo...prazan i samim tim štetan. Mislim da dok smo mladi ne razmišljamo o ovome i šta roditeljstvo znači već samo kao životinje razmišljamo o reprodukciji. To nazivamo i tradicijom, običajima, očekivanjima itd. a u stvari je obično razmnožavanje u vremenima kada planeti ljudska bića i nisu baš najpotrebnija.
Last edited by Caesar; 28-03-25 at 12:18.
γνῶθι σαὐτόν
Ja nisam pristalica da to moraju biti sve petice, da se mora svaki mogući podatak znati, ali dolazim do problema da dijete neće moći da se upiše u srednju školu po nekom izboru koji vidimo da je najrealiniji jer ima toliko odličnih, toliko Luča... I šta raditi?
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Raditi sa đecom! Da postanu nešto i dobri ljudi. Ako im išta pređe od nas.
Upitno je koja su to znanja koja bi naša đeca u ovom sistemu trebalo da steknu i koja stiču. Znam šta bih ja voljela - da vidim da se trude oko nečega što ih zanima, pa dako uspiju.
Keramičar, vodoinstalater, parketar, moler, električar, veterinar… Nikad nije bilo lakse zaraditi novac nego danas poštenim radom u ovim zanimanjima. Al nivoj mora da se drži. Fakultet, magistratura, doktorati, ludila razna…
γνῶθι σαὐτόν
... funkcionerske naknade
nothing comes from violence and nothing ever could
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks