Podržavam. Ionako nas je previše.
Da, sa zadovoljstvom!
Ne, ne želim, moja sloboda nema cijenu!
Da, ali samo ako se steknu uslovi!
Nijesam razmišljao o tome, ali možda jednog dana...
Ne zasad... ali ko zna, možda promijenim mišljenje....
Ne pada mi na pamet, djeca su dosadna!
Želim jer se to očekuje od mene!
Ne razmišljam o tome uopšte!
Bih i želim, ali kako?! Kriza, muka...
Nijedna opcija mi ne odgovara....
https://getpocket.com/explore/item/t...ild-free-lives
She also believes kids would interfere with her passions for spontaneous travel, football training and regular lie-ins.
Yes, I'm in need of something
But it's something you ain't got
Podržavam. Ionako nas je previše.
"I shut my mouth and hold the light"
Možemo gazit kolima ljude. Em svako može da ima đecu bez razmišljanja o doprinosu prenaseljenosti, em smanjujemo populaciju gaženjem plus sklanjamo automobilske ubice sa ulica zbog gaženja. Win-win-win.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
https://www.instagram.com/reel/C5x-_...A3bWNyaTFycQ==
Palacinke sa 2 godine, neke nevjeste ni sa 22
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Sto me ovo podsjeca na GTA, samo sto tamo nema neke vajde od rada na depopulaciji ma koju metodu izabrao![]()
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
A sad kod psihologa idu prvo mame pa djeca...
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Nešto razmišljam jutros, zamislite da budete u današnje vrijeme roditelj i da ne možete da vaspitavate dijete onako kako su nas prije 20-25 godina vaspitavali...Pa nije ni čudo što su đeca u 95% slučajeva retardi i što vrednuju najgore moguće stvari...
Ne moram da zamišljam, vaspitavam 4 komada.
I da, skoro se ba dnevnom nivou zapitam radim li pravu stvar jer im pokušavam usaditi neke vrijednosti koje su se više raniie cijenile... I da, nema mnogo situacija u kojima mogu đeci da kažem evo vidite, vrijedilo je ali ne odustajem...
Da li se često razočaram u dominantno loše vaspitanje mlađih, apsolutno da. Imam 48 godina za par dana i ne kanim odustati...
Odavde -------->
Dovde <---------
--------------->
<---------------
Odavde dovde...
Nisam znao da se vaspitavanje mijenja s vremenom. Po cijeni toga da nikad neću đecu imat' ne bih želio da ga vaspitavam onako kako ''moda'' i ''vrijeme'' nalaže, već onako kako su mene podigli, i ispao sam odličan. Volio vih da moji sjutra ako ih budem ikad imao budu isti ili bolji od mene tako da bi ih vaspitavao tako.
Ako uporedimo neke generacije, npr 1945ta, 70ta, 95ta... svaka generacija ima istu pricu "kako je danas karastrofa".
Ovima koji su rodjeni 45te je katastrofa vrijeme 70ih kad su oni vaspitavali djecu, u odnosu na njihovo djetinjstvo 50ih, iako su realno 70te bilo bile bogatije od 50ih.
Pa isto vazi i za sve naredne generacije.
Mene su 90te djetinjstvo bile prelijepe i bezbrizne, iako je to bilo doba ekonomske katastrofe, ratovi oko nas... mi danas bi prsli zglavom da moramo da podizemo djecu u takvim okolnostima. Jedva koronu pretekosmo bez dojca.
Dijete mozda sad ne shvata 100% rijeci roditelja koji mu govori o nekim vrijednostima, ali sve to ostaje u njemu i manifestovace se tamo poslije 15te ili 20te godine kad se razdvajaju klosari od onih koji vrijede...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Kompleksna je tema. Vrijednosti se mijenjaju kroz vrijeme. Svaka naredna generacija u jednoj familiji odbaci nešto što su im usađivali ili forsirali roditelji te to ne žele da se prenese dalje na njihovo potomstvo. Mislim da svi (neko manje, neko više) na vlastitom primjeru, ako se krene malo dublje u analizu odrastanja i roditeljskog odnosa prema nekim vrijednosti, mogu da pronađu taj obrazac.
No, sada su okolnosti mnogo drugačije, život u digitalnoj eri ima neke zastrašujuće efekte na roditeljstvo, odgoj djece te formiranje mlade ličnosti. Velike promjene se dešavaju u trenu a na dosadašnja vaspitanja i vrijednosti se gleda kao na zaostale principe iz analognog doba. Tu prvenstveno ne mislim na kažnjavanja djeteta i odgojne metode motkom, no roditeljsko nastojanje da ga oplemeni, usmjeri i zaštiti od pogubnih stvari na putu razlučivanju dobrog od lošeg uticaja.
To danas ipak sve više potpada u zadiranje u privatnost djeteta i narušavanje njegovih ličnih sloboda jer djete ima školu za odgoj i edukaciju te razne online platforme za konzumaciju multimedijalnih sadržaja koji danas htjeli to priznati ili ne rade - glavni posao oblikovanja ličnosti.
Jedno je sigurno, živimo u najgorem vremenu za odlučiti se za stvaranje i potom podizanje djece. Osim ako je potencijalnom roditelju svejedno da li će finalni proizvod biti nemoralna, samoljubna, egoistična kreatura lišena svake empatije i poštovanja prema drugima ili u još gorem scenariju - autistična nebinarna kreatura koja se izjašnjava kao - mačka.
Last edited by starwalker; 06-03-25 at 13:18.
The more things change, the more they stay the same.
Velim ja, opet potop.
Ako ne postoji razlog da se pije, to nije razlog da se ne pije...
Nije sve tako crno. U skolu se ide, a kod kuce se uci i vaspitava, uglavnom.
Niti su mene ekstremno dobro vaspitavali, niti bih ja danas to mogla, no samo sam sredinom. Bitan je integritet, bitni su uzori. Đeca uče očima, a ne ušima.
Svako vrijeme svoje breme. Ko će ih maziti ako ne ja, neka im je živa majka i da budu bolji (ne od oca).
Imam nešto te dječine kući. Zaključci su sledeći:
1. Kad vidim svijet u kome su se rodili žao mi je što sam im ovaj pakao priredio
2. Ne vaspitavati ih slučajno. Vrijednosti koje mi mislimo da su prave i način na koji ih prenosimo su u 99% slučajeva loši jer gajimo iluziju da mi možemo biti išta više od bioloških roditelja, a ne možemo.
3. Genetika, društvo pa tek na kraju porodicai to u najmanjoj mjeri odredjuju ličnost. Zapadna podmetačina je da je porodica osnovna ćelija društva iz čega je proizisla zabluda da je roditelj 100% kriv ako se mali drogira ili je nasilnik. Procenat goveda medju ljudima prije 200g i sad je isti samo što su sad “vidljivija”.
Na kraju, ostavite djecu na mir da rastu bez vašeg uticaja, a najbolji roditelj je onaj koji im obezbjedi veliki prostor da ne budu inficirani idejama drugih.
Ovo je neko moje iskustvo ali ne bi se smio zaklet da je ovo tačno.
Last edited by Caesar; 06-03-25 at 13:44.
γνῶθι σαὐτόν
Baš te gotivim ovako jer imaš baš lijepo razmišljanje i baš imam lijepo mišljenje o tebi, iz par navrata si me oduševio sa razmišljanjem i slično. Ali ne možeš mi reći da se vrijednosti kao što su ''čist obraz, skromnost, dobrota, kvalitetnost, uporan rad i trud'' da ne nabrajam dalje, izgubiti vrijednost za 50-ak godina?
Nikad u životu ne bih želio da vaspitavam nekoga kao što je vaspitavao moj otac mene i mojeg starijeg brata, teška lobotomija. Nikakve vrijednosti u životu mi nije pokazivao dok je bio živ. Jedino što je znao je da nas tuče, da pije i da se druži sa najvećim šljamom ovoga grada. To je ostavilo teške posledice mentalne na mojeg brata, na mene ne uopšte (ali to je zato što nije niko isti mentalno). Ali što se ono veli za mrtvima sve najbolje. Majka je mene izvela na najbolji mogući put i toj ženi nikad neću moći da pružim to što ona sve zaslužuje, a zaslužuje samo isključivo najbolje moguće u životu da radi samo što ona hoće, koliko god oće i do kad god oće. Tako kako je ona mene podigla i vaspitavala, tako bih ja svoje dijete jedino mogao da podižem. Sama nas je podizala od 2001 kad je otac umro.
To samo onima koji dozvole to djeci, ja npr neću dozvoliti sjutra ako budem imao djecu da imaju telefone do 7-8 godina. Pokušaću da im nametnem neke raznorazne hobije kako bi prije svega mogli da razviju svoja interesovanja ka nekim drugim smjerovima. Npr, da li sportu ili nekim drugim stvarima to je manje bitno. Ali ću sve uraditi u svojoj moći da bude tako.
Zbog ovoga razmišljanja dovodim sebe do jednog krucijalnog pitanja, da li uopšte ja želim da imam đecu u današnjem vremenu? Jer ne znam kako bih se snašao kao roditelj iskreno ako ne bih mogao da vaspitavam đecu na 'analogni' način kako je mene majka vaspitala iskren da budem.
O kakvoj privatnosti djeteta pričamo? Ne sprdaj se, dijete nema nikakvu privatnost do 10-e godine otprilike, lična sloboda i privatnost se može steknuti takođe i sa odnosom koji imaš kao roditelj sa đetetom. Priča, priča i samo priča. Treba čovjek dijete da oslobodi potpuno i tako da stekne potpuno povjerenje u roditelje to dijete. Što se školstva tiče, zabrinut sam u kojem smjeru sve to ide, jer po školama danas što se radi i dešava generalno po tom društvu to je blago rečeno, horor.
Ovđe ništa ne bih ni dodao ni oduzeo, bez ću da kažem sve je tačno od J do tačke.
Siguran sam da ti niko ne može dati savjet kad je u pitanju tvoja nedoumica, a i samo vaspitanje djeteta. Jer nit smo mi kao roditelji isti, nit su djeca ista. Imaš troje djece, vaspitavaš ih na najbolji mogući način, evo npr. kao što je tebe tvoja majka, i sigurno neće svo troje biti isto vaspitano. Neće nositi iste vrijednosti i što reče Ceasar više će ih oblikovati društvo i sama genetika nego li mi kao roditelji. Ono gdje mislim da roditelj može da ima uticaja je kontrola upravo tog "društva". Ili ti sa kim dijete provodi najviše vremena. I opet ni to ne mora značiti ništa.
U suštini, pravi đecu ako nađeš/imaš pravu osobu pored sebe. I ne razmišljaj previše o tome. Sve to dođe samo od sebe. I čim imaš ovakva razmišljanja bićeš ti dobar roditelj, onoliko koliko je do tebe. A ona će svakako naći neki svoj put.
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Govorim o percepciji privatnosti i prava djeteta kod modernog zapadnjačkog društva gdje se forsiranju neke ranije nezamislive stvari, poput sve raširenije pojave da se djeci vrtićkog uzrasta prezentira koncep pola i roda, seksualnosti uz podršku da se samoistraže gdje pripadaju i pritom da grade zid prema roditelju (koji bi taj proces otežao) i sve to pod krinkom građenja idnividualnosti, usvajanja i tolerancije različitosti od malih nogu.
The more things change, the more they stay the same.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks