68. dan na put, privrsavamo kraju posjetu Medeljinu, ali prije nego sto krenemo o kolumbiji, ostalo je da dovrsimo nekoliko dana koje smo jos bili u Panami
Naredna 3 dana u P.city smo obisli centar i kilometarsku promenadu... laganijim tempom, jer se ne moze trcat svaki dan kad si 4 mjeseca na puta pogotovo ne kad je 30+ stepeni napolje i vlaga 90+%...
Grad ima lijepu promenadu, s tim sto preko dana treba prosetati, uvece vec postaje manje bezbjedno i vrijebaju razni likovi koji bi da otmu torbu, ranac, telefon... masu je sirotinje i veliki geto dzepovi izmedju starog grada i ovih fensi naselja sto su izgradjeni od 2000ih naovamo...
Sa promenade puca pogled na solitere kojima nema kraja... grade ih sve uz more do PTY aerodroma, znaci 20+km redovi solitera... ko to kupuje zna se...
Uvece smo bili do Panaviera rooftop bara u Meriot hotelu, na 66.sprat, to je najvisi bar u Panami, a i zgrada se kotira kao najvisa trenutno. Prije 20 godina je izgradjen kao Trump tower hotel, to su Donald i Ivanka odradili kombinaciju u svoje pero. Pogled vrijedi jer je grad na dlanu, ali bar nije nista posebno... nisu ulagali u renovaciju i, kao i na masu ostalih zgrada izgleda zapusteno.
Generalno smo zadovoljni posjetom Panami, naravno ima jos mjesta za posjetiti u drzavi, npr San Blas ostrva koja su raj, ali to smo ostavili za drugi put kad budemo u ove krajeve. Ovog puta smo imali nedelju dana, pa nismo htjeli da trcimo.
Proslog cetvrtka smo se uberom oko podne prebacili to aerodroma, odakle smo imali let za Kartagenu, preko Medeljina, u 3i po popodne. Panama city -Medeljin let je uru vremena, i onda smo imali 2 i po sata izmedju izmedju, do sledeceg leta za Kartagenu. Let nam je iz Paname kasnio uru, i krenuli smo u 4 i po umjesto i stigli u 5 i po, a na karti nam je pisalo da u 6 vec treba da budemo na gejt za let za Kartagenu. Dok smo izasli iz aviona i krenuli da trcimo, vec je bilo 15 do 6. Onda nalecesmo na kilometarski red na imigraciju... u tom trenu je izgledalo da necemo nikako stici da uvatimo konekciju... hm... gledamo sto i kako... puls vec posao na 130na jedan salter nema nikoga, to bjese za stare, trudnice i tako... ulecesmo na taj salter, svi nas gledaju kako zaobilazimo milion ljudi u red... rekosmo ovome let nam je za 20 min... on pita treba li nam viza za kolimbiju (wtf, mislimo se u sebi pa valjda bi ti to trebalo da znas, sigurno ne bi dosli bez vize i cekali da budemo odbijeni na ulaz). Reko ne treba viza za Montenegro turisticki... on provjerava kad nam je let, veli nije prije 7 i da se moramo vratit u red. Reko ne mozemo se vratit jer pise da u 6 moramo biti na gejt, a moramo i sekjuriti da prodjemo poslije tebe... nesto poce da negoduje i ode nedje da prica s nekom sa imigracije... vratio se i lupio pecate... sreca i radost
![]()
Nastavili da trcimo, prosli sekjuriti i na gejt stigli taman u 6. Tu smo proveli punih 2 sata, jer je i taj let kasnio uru... Aviancom smo leceli...
Uvece smo oko 9 sleceli u Kartagenu, poslije uru leta iz Medeljina... odma sparina i vlaga nas sacekali, kao u Dubai...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
71.dan na put, jos 31 do kraja ove avanture kroz latinsku amerikuovo je fizicki posa
Stigli smo danas u Bogotu, ovdje smo do 1.januara.
Nego, da se vratimo na 19.decembar, kad smo sleceli u Kartagenu. Po 160e su nas ispale karte u jednom smjeru iz Panama City-a do kolumbije. Karte izmedju drzava su skuplje zbog ogromnih taksi koje namecu drzave i aerodromi. Izmedju ove dvije drzave ne postoji autoput, nego ih razdvaja prasuma koju nisu dirali. Ta oblast je kazu jedna od najopasnijih i sverceri je koriste. Ko ima vremena moze i na katamaran 3-4 dana od Paname do Kolumbije.
Za Kolumbiju smo odvojili 2 nedelje, da posjetimo Kartagenu, Medeljin, Salento i Bogotu. Drzava je povrsinski ogromna, preko 50 miliona ljudi, i da bi se obisla ppdrobnije treba makar mjesec do 2. Mi cemo da zagrebemo povrsinu sa ove dvije nedelje.
Od aerodroma do hotela smo uzeli Uber, 5e za 7km voznjez aerodrom je blizu grada. U Kartageni smo bukirali hotel u starom gradu, tj kvartu Getsemani sto je odma pored zidina starog grada. Procitali smo da je bezbjedan i ok za boraviti. Hotel, tj hotelcic, nije bio nista posebno, 60e za noc sa doruckom. Kartagena je prekrcata turista, i cijene su vise. Bitno nam je da je bezbjedan kvart, jer ovdje nema zajebancije, samo cekaju da oderu gringose koji se ne paze.
To vece smo stigli oko 9 uvece i imali snage da veceramo i po kvartu prosetamo. Iznenadilo nas je koliko je bilo zivo i ludo, na desetine barova, pije se, muzika pici, provod full... bas je jeftin provod i daju piće za euro ili 2. To zna bit dosta zajebano ko pije neku zestinu ili bilo sto sto ne otvore pred tobom. Citam prije nekoliko nedjelja 6oro ili 7oro 20ogodisnjaka u Laos umrlo od trovanja alkoholom. To su ova jeftina pica i ko zna sto se moze desit ko je mlad i lud... toga masu ima po tajlandu, i ostalim party drzavama... evropljani i ameri dodju da se provode za male pare i ćao...
Cijene su nas odma obradovale, nakon kostarike i paname, sve je u pola jeftinije. Vecerali i pili za nepune 20e.
Sjutradan smo izasli po starom gradu. 30+ stepeni i vlaga 90+, nagla promjena... stari grad je masu saren, krcat turista... podsjeca na Kotor s ponudom i posjecenoscu. Moze se lagano u pola dana obic, ali mi smo imali full 2 dana, pa smo laganijim tempom... ujutru i uvece setnja, popodne siesta...
Nema sto ne pokusavaju da prodaju. Likovi ti se unesu u facu i repuju, onda traze pare... pa onda ove njihove zene u haljine u kolumbijske boje i tanjirom voca na glavu, da se slikas s njima i platis im... svi te iz restorana vataju za rukav da jedes kod njih... bas sou...
Stari grad je lijep, dosta kolonijalne arhitekture, stare katedrale, dobri hoteli, restorani i kafei za refresh... dobro je i prosetati po zidinama, pogled puca na stari grad i okean...
Van starog grada nema nista posebno od grada interesantno. Dosta je sirotinje i geto kvartova. Malo interesantniji kvart van starog grada je Bocagrande, soliteri i dugacka plaza... kilometri novih naselja sa visokim soliterima, ali nista specijalno nije za obici, jer je tu dosta nekih jeftinih apartmana i provoda...
Prvobitan plan je bio da idemo nocim autobusom od Kartagene do Medeljina, oko 30e je karta, i bezbjedno je. Medjutim treba makar 12 sati. Umjesto toga, nadjosmo LATAM avio karte za 50e, reko ajmo ovako, nije puno skuplje, a za sat vremena smo u Medeljin...
U nedelju ujutru smo uranili u 4 i po, jer nam je let bio u 7...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Nakon odlicna 2 dana dana u Kartagenu, koji su bili odlican uvod u Kolumbiju, prosle nedelje 22og smo uranili u 4 i po na aerodrom, jer nam je u 7 bio let za Medeljin.
Vec u 5 smo bili na aerodrom, sto je bilo makar 30-40 minuta ranije no sto je trebalo, s obzirom da je u pitanju nacionalni let od uru vremena. No bolje uranit, nego potencijalno zakasnit. Uberom smo za 5-6e stigli, za 15 minuta. Nikakve guzve u 5 ujutru nije bilo, za 15-20 minuta smo prosli cek in i sekjuriti.
Po prvi put smo leceli sa LATAMom, to je najveca avio kompanija u ove krajeve, veca i od Avionce. Karte su nas ispale po oko 50 i nesto eura.
Let je bio lagan, vec smo oko 8 sleceli u Medeljin. Uberom sa aerodroma do hotela u Zonu Rosu, nekih pola sata, oko 10ak eura. Zlatio se Uber, koliko olaksava zivot i spasava zivce od natezanja sa lokalnim taksistima koji bi makar duplo naplatili voznju... Zona Rosa, kako oni ovdje zovu bogatiji i bezbjedniji kvart, je na 5-6km od istorijskog centra, i dje se ne preporucuje za smjestaj. Hotel smo nasli za oko 60e za noc, 4*, dorucak ukljucen. Zaista ok cijena, s obzirom na kvart i jutarnji obrok, koji bi van kostao makar 10e po osobi. Jos nam je i soba bila spremna prije 9 kad smo dosli... top.
Odma smo iskocili u setnju. S obzirom da je bila nedelja, neki bulevari su bili zatvoreni do popodne, pa ljudi trce, voze biciklo, setaju... taj dan smo bili po nasem kvartu, a uvece je bio spektakl jer je lokalni fudbalski klub Nacional igrao finale kupa, i svuda se na otvorenom prenosio mec, hiljade ljudi su śedjeli napolje i navijali... kad se zavrsilo pobjedom, uslijedilo je toliko slavlje kao da je Kolumbija osvojila svjetsko prvenstvo
Sjutradan, ponedeljak, smo posli do centra, kako oni nazivaju taj kvart Candalaria... interesantno je prosetati 2-3 sata, vidjeti istorijski dio, trg Simona Bolivara, glavnu katedralu, neke kolonijalne zgrade, ali osim toga je bas ogromna dzungla i grad nije bas previse obnovljen... ulice su zatrpane ulicnim prodavcima, smecem, jeftinom robom, sumnjivim likovima... uru ili dvije je sasvim dovoljno, lise toga nema se coek sto vise zadrzavati...
Nakon obilaska centra, reko da se malo relaksiramo setnjom kroz kvart Laureles, koji je uz Zonu Rosu, najljepsi kvart u Medeljinu. Tj ljepsi je od zone rose, jer nema nocnih klubova i cuda. Vise je za stanovanje, vise je ljepsih kafea i restorana... podsjeca na neke skandinavske kvartove, kao da si u Svedskoj, cisto, ljudi uzivaju u zivotu, prepoznaje se visi standard, za razliku od centra dje se ljudi bore da zarade 10-15e dnevno i prezive... u kolumbiji je ogromna segregacija, bogati i siromasni... sredine gotovo da i nema.
Sto se tice hrane, tu nema neke prevelike razlike u odnosu na nas. Standardno meso, oriz, krtola, salate, paste, pice, azijska kuhinja ima da se nadje ko oce... sto nam je interesantno jeste Arepa, to je kolimbijska vrsta hleba, koja se moze napunit necim, najcesce topljenim sirom... interesantno je probati izmedju obroka, na ulici se na standovima prodaje za 50c ili euro... gledamo da se zdravo hranimo, voce, povrce, salate, piletina, jer treba imati energije svaki dan za ove putesestvijeuglavnom odvojimo 10-15e po osobi za obrok, dosta kvalitetno moze da se jede za te pare ovdje.
Zadnjeg dana u Medeljinu, utorak, odosmo da posjetimo komunu 13, tj favelu koja je nekad bila izuzetno opasna, a danas je jedan dio prilagodjen za turiste, izgradili su kilometarsku stazu za setnju kroz favele, a naokolo sarenilo masovno. Pabovi, kafei, suveniri, prodavnice... masovno je posjeceno, krcato turista. Bizarno je vidjeti bijelce koji zive vrlo udobno, kako masovno dolazd da obidju geto dje ljudi zive u favelama od cigle, neuslovno, prljavo, clanovi raznih bandi... preko dana je bezbjedno za posjetiti, cak su izgradili i dosta pokretnih stepenica, kako bi se turisti lakse popeli i setali naokolo... cudan miks turizma i kriminala... do Komune se stize uberom 6-7km od zone rose, a moze i zicarom iz centra. Od San Javier stanice ima pjeske 15-20 minuta do Komune, ali ta naselja nisu nimalo prijatna, tako da reko bolje da se drzimo Ubera. Jako je bitno da su stakla auta zatamnjena i zatvorena, jer u ove kvartove kad vide bijelce u taksi, znaju da prate i poslije opljackaju. Vecina auta imaju zatamnjena stakla, zbog ovih razloga...
Popularna je i tura Pabla Eskobara, koju turisti masovno placaju 40-50e za 3-4 sata da te neko iz agencije sprovede do nekih njegovih kuca, bivseg zatvora dje je boravio, groba... dostina ga ovdje ne zele spominjati a kamoli slaviti, jer je Kolumbija masu zaostala i dje jeste zbog ratova i narko klanova... nismo htjeli da idemo na ovu turu, makar zbog postovanja prema onima koji su stradali zbog njega, a mnoge familije su ovdje izgubile clanove porodice zbog ratova bandi...
3 dana su nam bila sasvim dovoljna za Medeljin, tako da smo se u srijedu zaputili za Salento, malo mjesto u planinu, Cocora dolinu, dje smo htjeli da odmorimo par dana u prirodi i vidimo neke cuvene Wax palme, prije nego sto dodjemo u Bogotu...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Medeljin je sigurno jedan od najboljih gradova u Juznoj Americi. Ima mnogo vidikovaca, lijepih mjesta za kafenisanje i uzivanje.
Trebao si posjetiti Pueblito Paisa na brdu Nutibara, Envigado iznad Sabanete, a pored Comune 13 ici zicarom od San Javiera prema onome parku ako se ne varam. Pogled je spektakularan.
Da nastavimo...
Evo nas 4. dan u Bogotu, grad je bomba, bas prijatno iznenadjenje.
Da se vratimo na srijedu, i polazak iz Medeljina za Salento. Reko da malo promijenimo urbana mjesta za planine i prirodu.
Salento je obavezan stop izmedju Medeljina i Bogote. S obzirom da je prognoza davala kisno vrijeme, reko dosta je 2 noci. Pa mozda produzimo ako bude vrijeme posluzilo... Salento je poznat po aktivnpstima u prirodi i u blizino se nalazi Cocora dolina, poznata po Wax palmama, tj palmama koje su najvise na svijet, do 60m visine dostizu.
U 11am nam je bio bus iz Medeljina, sa juzne bus stanice. Uberom smo dosli za 3e, 3km. Bio je 25dec, Bozic, i bas minimalno ljudi napolje i saobracaj umanjen, nevjerovatna promjena u odnosu na standardnu guzvu...
Bus kompanija Occidental, 16e po osobi karte, kupili online na njihov sajt. Na busbud smo nasli raspored voznji. Voznja nam je trajala dobrih 7 i po sati, tek smo u 5 i po popodne dosli. Dosta je planina i uskih puteva, a i sleperi na put... prevalili oko 230km.
U Salento smo uzeli za 35e za noc neki bungalov na 3 min pjeske od centra. Nidmo htjeli apartman u centru jer je bas guzva zbog praznika. Salento je malo mjesto, 10ak ulica se krizaju i glavni trg... idilicno malo planinsko mjesto. Krcato je bilo naroda. Masu domacih je doslo da provede praznike van grada, pogotovo ljudi iz Bogote.
To vece iskocili u setnju i na veceru... restoran Meraki top, drzi ga neki domaci lik sto je zivio u Kanadu, hrana top, usluga isto odlicna...narucili fajitas, kari i salatu...
Sjutradan nakon obaveznog jutarnjeg kafenisanja, reko da podjemo do Cocora doline, odradimo 3-4 sata manji hiking i vidimo te cuvene palme... u Salento je bilo jos svjezije, do 20 stepeni, oblacno... prija nam sto nema vise one vrucine, jer zaista nam je dosta ljeta... dzipovi sa trga voze za euro 10ak km do ulaza u nacionalni park... tamo su obiljezene staze, ima i restorana...
Uspjeli smo da uvatimo djir nekih 2 sata, dosta je bilo uzbrdo, dusu smo ispustili... onda nas je kisa uvatila, u povratku smo pokisli do gole koze... u svakom slucaju i te 2 sata su vrijedjelo jer je nacionalni park prelijep, i prizori su kao iz nekog filma... nevjerovatno je vidjeti te palme sa vrlo uskim stablom kako se uzdizu tako visoko...
Popodne je stala kisa i grad se napunio naroda... krcate ulice, masu prodavnica, restorana, kafea, ukraseno sve... planinska idilamuzika uzivo i vecera u jedan od restorana... imaju interesantno pice Michelada... to je cijedjeni sok jedna petina case, plus pivo... po obodu case je so... vrlo interesantna kombinacija
Originalan plan je bio da idemo do Bogote busom, 8 sati voznja, ali reko, kad je bal nek je maskembal. Nasli karte Avianca od obliznjeg grada Armenia za 60e po osobi, 50min let... reko da olaksamo i stignemo brze... u petak nam je u 3 i po popodne bio let. Nakon dorucka, u 11 smo uzeli Uber, 40km do aerodroma 20e. Armenia aerodrom je bas mali, sve se zavrsi za 15-20 minuta. Nema guzve... u 4 i po popodne sleceli u Bogotu, Uberom za po ure bili u hotel... bukirali u bezbjednu Zonu Rosu 5 noci, 250e sa doruckom... top deal za taj kvart i 4* hotel.
U Bogotu smo do 1.januara, pa onda letimo direkt za Guayaquil na jug Ekvadora, odakle se penjemo do Quito-a...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
75. dan na put
Sumiramo godinu, 8 novih drzava, blizu 100 posjecenih ukupno, racunam da dogodine udjem u klub 100
U petak smo stigli u Bogotu, popodne, lagan let uru vremena iz Armenije. Uberom za 10e se prebacili sa aerodroma do hotela, oko pola ure voznja. Uzeli smo hotel u Zonu Rosu, jedan od najbezvjednijih kvartova, 50e nocenje s doruckom, zaista smijesna cijena s obzirom na kvart i kvalitet hotela...
Bogota je na nekih 2600-2700mnv, temperatura oko 15-20c danju, odlicno za razladiti se.
To vece smo prosetali po kvartu. Sve sredjeno, bogato, kao neki Stokholm ili Oslo. Zgrade od cigle, trotoari(to se ne podrzazumijeva u l.ameriku), cisto... bas se vidi kako zivi 10% kolumbijaca... standard na nivou bogate evrope...
Za sjutradan plan je bio da obidjemo centrar grada. To je istorijski dio, glavno trg, katedrala, ulice sa kolonijalnim zgradama... tu je totalno druga prica. Kako smo i vidjeli u ostalim latinoamerickim prijestonicama, centar nije bas cist, bezbjednost je upitna (preko dana je ok uz cetvore oci otvorene, ranac se nosi naprijed).
Iz naseg kvarta smo uberom presli nekih 7km, oko 4e, i dosli do glavnog trga. Trg je zaista impozantan, najveci poslije Mexico city-ja. Okruzen je glavnom katedralom i drzavnim zgradama. Krcato naroda i prodavaca...
Od trga vode ulice put brda ka lijepom naselju sa kolonijalnim zgradama. Dosta zgrada je iz 18.vijeka. Obnovili su vecinu, i lijepo je prosetati naokolo, ima suvenira, kafea, restorana, malih trgova...
Odatle se ide stazom u brdo do zicare u funikulara koji vode na brdo Monseratte, nekih 600m u visinu, na oko 3200mnv. 7e po osobi je funikular, povratna karta. Za zicaru je bio preveliki red, reko necemo gubiti vrijeme cekajuci.
Gore se nalazi katedrala, restorani, pjesacka staza... maksimalno su komercijalizovali prostor. Pogled puca na Bogotu, gradu nema kraja, ali nije bilo bas jasno jer je bilo oblaka i smoga.
Uzi centar grada ima i cuvenu ulicu Real, tj pjesacku ulicu koja je krcata prodavcima, restoranima, prodavnicama... ali je dosta zapustena, ima beskucnika, smeca... moze to mnogo bolje kad bi se sredilo. U svakom slucaju vrijedi odvojiti jedan full dan za obilazak centra.
Vrijeme nas je sluzilo relativno dobro, bise oblaka nego kise, mada je po par sati svaki dan dobro padalo.
Narednih dana, ukljucujuci i danas, istrazivali smo kvartove u sjevernom dijelu grada, Chico, Chico norte, Usaquen, Chapinero, Retiro... svuda moze da se seta preko dana i uvece i bezbjedno je, sto je veliki plus za gradove u ove krajeve. Restirana i kuhinja sa svih strana svijeta, koja god vrsta restorana da ti padne napamet, moze se ovdje naci.
Kvartovi podsjecaju dosta na sredjene evropske, dok na juznoj strani grada su kvartovi u koje turisti i ne zalaze bas.
Treba se pazit u svakom trenu, jer je u centru neki beskucnik blizu nas izvadio noz odjednom i poceo da vitla naokolo... ima dosta poremecenih...
Prolecelo nam je ovih 5 dana u Bogotu, i ukupno dvije nedelje u Kolumbiji...
Śutra letimo za Guayaquil, na jug Ekvadora. Tamo nocimo, onda idemo za Cuencu par dana, i onda sjeverno za Quito, glavni grad.
Odatle letimo 10og za Limu, i tu krece finalna 17odnevna avantura kroz Peru.
I onda New York City nedelju dana da zakljucimo turu u stilu
Zivjeli & zdravlja u 2025
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Srecna nova godina putnici...nadam se da vam je ovaj zemljotres daleko i da ste dobro
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
79. Dan na put
Nakon fantasticnih dvije nedelje u Kolumbiji, 1.januara nam je u 3 popodne bio let iz Bogote za Guayaquil, na jugu ekvadora. Odabrali smo tu rutu, da bi se sa juga ekvadora popeli na śever, dobar je bio direkt let iz Bogote. 160e karte po osobi. Takse pojedu vecinu cijene karte, jer ekvador i kolumbija ubijaju sa taksama. Sama karta je 40e, ali takse dodju 120e... Avianca kompanija, let lagan sat i po, sitne turbulencije.
Plan za Ekvador je 9 dana, do 10og januara kad letimo za Limu.
Sleceli smo oko 5 popodne u Guayaquil, sto je najveci grad u Ekvador, veci je i od glavnog grada. Gvajakil pokusava da uradi neku transformaciju, ali su i dalje masu ogrezli u kriminal i bande, tako da nije preporucljiv za turizam. Odma nas je apa i vrucina zapljusnula, 32-33 stepena i vlaga.
Hotel smo uzeli odma na 1km od aerodroma, 55e za noc sa doruckom. Nismo htjeli da hodamo zbog bezbjednosti, nego smo Uber za 3e uzeli. Dok smo se vozili vidjeli smo da ulice imaju ogromne kapije i strazare. Prvi put cujem da ulice imaju kapije... ne svaka ulica, ali dosta njih... uvece se zatvaraju i samo stanari mogu proci ulicom... kakav trip... jasno je koja je ura u Gvajakil. Naravno sve kuce imaju ogromne betonske ograde, pa iznad nekoliko redova elektricne zice... pakao.
Odma na 200m od hotela su prostorije agencije Operazuay, njih sam izguglao i vidio da imaju odlicne kombije koji idu za Cuencu i Quito, gradove koje ocemo da posjetimo. Preko WhatsApp-a sam nekolilo dana unaprijed rezervisao prevoz za nas dvoje za 2.januar do Cuence. 10am polazak, imaju kombije na svake sat vremena.
Vecera u hotelu, odlicna piletina i povrce, i ujutru zorom se nacrtali u 9 i po u agenciju i u 10 krenuli za Cuencu, nekih 200km udaljenu.
Cuenca je obavezan grad za posjetiti u Ekvadoru, vjerovatno i najljepsi i najbezbjedniji. Stari grad je na Unesco listi, a i novi dio grada je sredjen i moze se setati. Rezervisali smo 3 noci u hotelu u centru, 50e nocenje sa doruckom.
Stigli smo oko 4 popodne, nakon skoro 6 sati voznje. Put je kroz planine i masu je kise padalo... sad ce nas kisa i hladnije vrijeme pratiti do kraja puta.... sto se mene tice sasvim ok, obuces se i prijatno, a od one vrucine i vlage se ne mozes odbraniti...
Prekjuce smo popodne i uvece uvatili djir kroz grad... bas je bilo krcato. Prelijepo okiceno za praznike, masu naroda svuda... stranih turista minimalno. Sve domaci i regionalni, samo se spanski prica.
Trg sa malim parkom, katedrala, drzavne zgrade... spanska klasika iz 16.vijeka... dosta je sredjenih kolonijalnih zgrada, i stvarno su lijepo obnovili sve... vjerovatno je Cuenca u top 3 kolonijalna grada koja smo posjetili, u rangu sa Antiguom i Pueblom.
Nekad je ovdje bio Inka grad Tumebamba, ali su se oni prvo poklali medjusobno i unistili grad u ranom 16.vijeku, a onda su ih spanci dokrajcili, to malo sto su zatekli. Ima poneka rusevina iz proslosti da se vidi, ali nije previse sredjeno...
Grad je krcat kafea i restorana, i za praznike je full, odavno ovoliku guzvu nedje nismo vidjeli... cijene su skroz ok, na nivou kolumbije... kako su nas drali u kostariku i panamu... sve 3x skuplje bilo.
Juce smo par sati istrazivali noviji dio grada. Nista prespektakularno za vidjeti, ali imaju sredjene ulice, bulevare, stadion veliki... kisa i pljuskovi su nas prekidali... velika je stvar kad se u l.americi u grad moze setati bezbjedno
Popodne se vratili u stari grad... razdvaja ih omanja rijeka...
Ima naokolo ko oce da istrazuje da ide na ture kafe, planinarenje i cuda, ali nama trenutno vise odgovara da kuliramo kroz grad...
Juce smo jednu veliku stvar zavrsili, a to je kupovina karata za Machu Piccu, kao i kupovina karata za voz od Cusca do Aguas Calientes, sto je najblizi gradic za pocetak obilaska cuvenog Machu Piccua.
Ko je kupovao karte online, zna koliko je to nervoze i jada, jer je sajt peruanske vlade katastrofa napravljen. Kako pratim na fejsbuk bekpekerske grupe pitanja i iskustva, pripremio sam se psihicki i istrenirao zivce da prodjem proces sa sto vise sacuvanih zivaca. Cesto transakcije ne prolaze, ili ako prodju karte ne stignu na mejl, treba vise sati da se ucitaju stranice, karte se rasprodaju do momenta dok ispunis podatke i krenes da platis pa moras ispocetka... pakao.
Dakle, tek juce su otvorili prodaju za ostatak januara, tako da smo ja, i vjerovatno jos nekoliko desetina hiljada ljudi sirom svijeta skocili u kupovinu karata.
Januar nije idealan mjesec za posjetu zbog kise i nevremena, ali to je sto je.
Mi smo isplanirali da smo u Limu 10 do 14 januar, pa onda smo kupili avio karte za Cusco. U Cusco 3 noci, i onda smo gledali koji datum da idemo u obilazak... reko ajmo u nedelju 19og januara, jer je nedelja, pa ne moram o poslu da razmisljam. Procitao sam da je idealno poci oko 9 ili 10 ujutru, jer prije toga zna da pada kisa izjutra... ulogovao se na sajt, napravio profil, termini za ulazak u 10 i 11am rasprodati, al vidim 10 karata za 9 ostalo. Reko top, ajde... ispunjavam podatke, i unosim karticu... odbija mi transakciju... karte su 40e po osobi... hm...
Vrace me na pocetnu stranicu... ok... opet krecem, ostalo 10 karata pise... ponavljam proces, popunkavam sve podatke, 5, 6 koraka, i da platim, vele nema dostupnih karata... pas mater... kakav raspali sistem...
Ok, vidim sledeci termin za podne ima 20 karata, ali to je bilo kasno... ima i za 8 10ak karata... reko ajde bolje da udjemo u 8, pa cemo na neki Inka kamen śedjet uru ako bude kisa... debitna kartica mi je prosla... fala qrcu... tako da imamo karte za 8am 19og januara...
Sledeci korak je bio rezervisati voz od Cusca... reko ajmo dan ranije 18og... 70e karte po osobi... uzeli smo neki malo skuplji vagon sa panoramskim pogledom, voznja traje 3-4 sata... 50e su bili jeftiniji... nazad karte za 20ti januar, isto po 70e... oko 280e povratne za dvoje PeruRail... mashallah... i tu sam imao problema sa karticama i verifikacijom placanja... skoro 2 sata mi je trebalo da sve zavrsim...
Avantura...
Danas kuliramo po Cuenci, śutra u 8 nam je prevoz za Quito... tamo smo do 10og...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Čile, 6 rihtera vele....bome to je pojako....Vi idete u Peru, pa ne znam da li ste vec stigli. Znam da se graniče ali ne znam koliko i dje...mada vjerujem da je to tamo daleko jedno od drugoga.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
82.dan na put...
Nakon odlicna 3 dana u Cuencu, u nedelju ujutru smo se zaputili kombijem za glavni grad Quito.
Cuenca je bila krcata turista, 90+% domacih, zapadnjaka bas malo. Mislio sam da ce ih bit mnogo vise, ali kazu da zbog bezbjedonosnih prijetnji, zapadnjaci trenutno ne dolaze u vecem broju u Ekvador. Drzava je u nekoj vrsti vandrednog stanja, iako se to ne vidi nesto posebno, osim po pojacanom prisustvu vojske i policije na ulice.
Do Kita nam je trebalo dobrih 8 sati, prevalili oko 450km, dosli oko 4 popodne. 25e nas je kostao prevoz po osobi za kombi, oko 10ak nas je bilo. Kombi je brza opcija u odnosu na standardne autobuse. Vozio je dosta brzo i samo smo jednom stali. Dio puta je bio kroz planine, a drugi dio kroz ravnicu i nekoliko gradova Riobamba, Ambato...
U Kitu smo rezervisali 5 noci, hotel u bezbjednoj zoni La Carolina, 60e za noc sa doruckom. Nije malo, ali bezbjednost nema cijenu. Na ulazu hotela su u svakom trenu makar 2 ili 3 sekjuritija, kao komandosi. Uber je najbolja opcija za voznju naokolo, oko 50c-1e za km.
Prvi dan smo bili umorni od puta pa nismo nidje posebno isli, uvatili djir do obliznjeg mola za veceru.
Juce smo bili do centra grada, na 5km od nas, uberom 3e 15-20min voznja. Centar grada je zaista impresivan, Unesco zasticen i obnovljeno je dosta kolonijalnih zgrada i ulica. Grad ima skoro 3 miliona ljudi i nalazi se na oko 2800mnv. S obzirom na visinu, ovih dana je prijatnih 15-20C...
Spanci su osnovali grad u 16.vijeku. Trg nezavisnosti oivicen je preśednickpm palatom, palatom kulture, glavnom katedralom, graskom vijecnicom...
Naokolo su brda sa stotinama hiljada favela... kako ljudi zive...
Po centru ima i lijepih 4-5 pjesackih ulica... tu se prodaje sve od igle do lokomotive.... sve je kinesko, osim suvenira... cijene dzabe, ali kvalitet robe nikakav... katedrala ne fali, na svaki cosak po jedna. Platili smo po 4e da se popnemo na vrh ove glavne katedrale na trg. Lijep je pogled na glavni trg i okolinu...
Popodne smo proveli u La Carolina kvart, u sjevernom dijelu grada dje nam je smjestaj. La Carolina je prelijep veliki park i oko parka su bogatiji i bezbjedniji kvartovi. Tu su vec ekvadorci iz srednje i vise klase, soping molovi, banke, skuplji restorani i kafei... nicu nove zgrade sa fensi dizajnom i cijenama koje su medju jacim u juznu ameriku... moraju se proprati pare.
Danas smo uvatili djir kroz park i okolo. Lijepo vrijeme, grad krcat naroda... popodne smo uberom sa 6e dosli do El Panecillo brda, nekih 10km udaljenog, odakle puca pogled na grad... tu se nalazi i ogromna statua djevice Marija koja se vidi svuda iz grada. Od aluminijuma je napravljena, 30m visoka... na brdo se nismo dugo zadrzavali jer je pocelo da grmi i kisa, reko ajmo prije no sto nas strefi nesto...
Ovdje smo jos 2 dana. Za śutra je plan da podjemo do Midad del Mundo, tj obiljezje dje prolazi ekvator...
U petak za finalnu drzavu latinoamericke ture, Peru...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Cass, D.S., Emill, hercules, joni, Kradem_Shahte, montenegrina, mrgo, Samo Niksic, Shadow'91, wulfy, Xtraktor
I ovih 4 i po dana u Kito se privode kraju... śutra za Peru!
Juce smo bili do Mitad del Mundo, tj gradica koji se nalazi na mjesto kojim prolazi linija ekvatora. 90ih su poceli da rade turisticki kompleks sa kulom na liniji ekvatora, a okolo su hoteli, restorani, butici, i omanji gradic je nikao do danas...
To je nekih 20km od grada, uberom nekih 10e i 40min voznje.
Interesantno je za obici i provesti 2-3 sata, jer ima i muzeja sa istorijom Ekvadora i informacijama o drzavi... nije bilo neke prevelike guzve... povukli su zutu liniju kuda ekvator prolazi.
Nekon toga reko da obidjemo 2 interesantna mala kvarta blizu centra -La Mariscal & Floresta. Kazu da su to 2 bezbjedna i interesantna kvarta za obici... kvartovi u razvoju, puni barova, kafea i hostela. Dodjosmo uberom do Mariscal-a, popismo kafu i rucasmo u najinteresantnijem kafeu El Kafecito. To je bilo lijepo, stara velika kuca i dvoriste transformisani u kafe/restoran. Ali kad se krene setat ulicama, to ne izgleda bas lijepo, tresti muzika iz nekih snj barova, narkomani i dileri naokolo, oronule kuce, beskucnici... vjerovatno je to navece interesantno omladini, jer ima da se pije i provodi jeftino, ali nama nije merak. Vratili smo se do naseg kvarta La Carolina i tu iskulirali u setnju do kraja dana.
Danas smo imali extra dan, tako da smo prodjirali ogromnim La Carolina parkom i kvartovima naokolo. Vrijeme taman, do 20c, oblacno, ne przi...
Posjetu Galapagosu ostavljamo za drugi put, jer je ta ekspedicija preskupa i treba je makar nekoliko mjeseci unaprijed planirati.
Śutra nam je u 4 popodne let za Limu, 2 sata traje. Imamo 17 dana u Peru, i to ce biti kraj ove latinoamericke ture.
Okviran plan je Lima 10-14, Cusco 14-18, Machu Pichu 18-20 - Cusco 20-21 - Arequipa 21- 24 ili 25og - let nazad za Limu.
I onda šlagvort, od 28og nedelju dana u Njujork, prije povratka doma
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
88.dan na put
Stigosmo u Peru
U petak smo oko podne, poslije dorucka, krenuli iz hotela u Kitu, na aerodrom. Uberom nam je trebao nepuni sat, oko 20e voznja.
U 4 i po popodne nam je bio let za Limu. Preporucuju 3 sata ranije da se dodje na aerodrom. Autoput do aerodroma i sam aerodrom su bas sredjeni i bogati, kao da je neka zapadna prijestonica.
Leceli smo po prvi put Jet Smart-om. To je ovdasnji low cost. Let i nije bio bas low cost, zbog taksi koje namecu obje drzave. Tipa karta je 20e a takse 100... sa rancima nas je karta ispala po osobi oko 130e.
Let je bio lagan, oko dvije ure, predvece smo stigli oko 6 i po.
Teta na imigracioni salter je morala poc 5-10 minuta da se konsultuje da nam zaista ne trebaju vize. Na to smo se navikli do sad
Sa aerodroma smo uzeli uber do hotela. Oko 15e voznja, uru vremena. Put od aerodroma do hotela moze lako da se otegne i na dvije ure jer se prolazi kroz naselja...
Hotel smo uzeli u kvartu Miraflores, najbolji kvart sa stanovista bezbjednosti i pozicije. 60e za noc, 4 nocenja, ukljucen i dorucak.
To vece iskocismo da veceramo i prosetamo po kvartu. Krcato bjese svuda, restorani, barovi, kafei, prodavnice, nekoliko lijepih manjih parkova... bas se vidi da je kvart dobrostojeci.
Sjutradan, tj u subotu, nakon dorucka reko da obidjemo centar grada. To je nekih 10ak km od nas, uberom oko 5-6e voznja. Moze se i lokalnim busevima, ali bas mnogo vremena treba. I taksiju je trebalo po ure, jer su bas guzve po gradu.
Krenul smo od trga sv. Martina, sto je zaista grandiozan trg, podsjeca na Madrid. Odatle smo se Union pjesackom ulicom spustili do glavnog gradskog trga Plaza de Armas. Bas raskosan trg, mozda i najljepsi koji smo do sad vidjeli. U rangu sa trgom u Meksico city ili Buenos Aires. Ogromna katedrala, zgrada predsjednistva, ostale drzavne zgrade... dosta je vojske i policije po ulici. Naokolo su lijepe pjesacke ulice sa restoranima...
Od trga se moze preci i Piedra most i uci u jos jednu pjesacku ulicu koja ulazi u obican stari kvart... tu se slika mijenja na gore. Moze se 200-300m jer je interesantno vidjeti i taj dio grada, ali onda vec izgleda previse kao geto, i nazad smo se vratili...
Centar je bezbjedan preko dana, uvece se ne preporucuje previse za setnju...
Juce smo presetali komplet kvart Barranco, sto je vjerovatno i najljepsi kvart u Limu. Ide uz more i onda ima na desetine lijepih stambenih ulica unutra, sve sredjeno, krcato restorana i prodavnica... vidi se da tu zive najimucniji peruanci. S obzirom da je bila nedelja, svi su bili u setnju, na bicikla, trening...
Vrijeme je taman, nekih 25-26C...
Danas smo isto u setnju kroz grad, opet uz promenadu uz more... grad je izdignut jedno 100m u odnosu na more... obilazimo kvart San Isidro, isto prelijepa naselja Lime...
Śutra krecemo za Cusco, u nedelju vrhunac ture Machu Picchu...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Cass, D.S., Emill, hercules, joni, Kradem_Shahte, MeDo_JE, montenegrina, mrgo, outline, Samo Niksic, Shadow'91, wulfy, Xtraktor, zvoncica
Jos slika iz Lime...
Promenada, Barranco kvart... San Isidro...
Barranco je kao neki fensi gradic na Florodi, tipa Naples...
San Isidro je kao nedje u Njujork, bogate kuce i zgrade, parkovi, sve cisto i sredjeno...
Nevjerovatno kakvo raslojavanje...
Evo nas u Cusco nekoliko dana... ubrzo krecu price iz svete doline
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Nastavljamo pricu iz Perua... polako se blizi nedelja i Machu Picchu dan
Nakon 3-4 odlicna dana u Limi, prekjuce smo oko 11 izjutra krenuli na aerodrom, jer nam je let za Cusco bio u 2. Originalno je bio u 2 i po, ali su nam javili da su nas prebacili na raniji let u 2. Ok, svakako smo ranije krenuli na aerodrom. Inace, da smo htjeli, mogli smo da dobijemo pare nazad, kompanija LATAM.
Uberom smo se za 13e i nepunu uru prebacili do aerodroma. Let do Cusca je lagan bio, uru vremena, bas se prelijecu interesantni planinski predjeli, i slijece na oko 3400mnv. Odma smo primijetili promjenu u kiseoniku kad smo dosli na 0nmv iz Lime na +3400nmv u Cusco. Neko uzima neke tablete da ovo premosti... mi nismo nista uzimali, bili smo i prije na pribliznu visinu. Ovdje smo iz nekog razloga osjetili ubrzanu zadihanost i nemogucnost standardne brzine hoda uz brdo, iako je pedenca bila minimalna kroz grad. Hodali smo bas polako, kao da imamo 70+ godina. Treba obicno 2-3 dana da se coek privikne.
U Cusco smo bukirali 4 noci, do subote, i onda odlazimo za Aguas Calientes, poznat i kao Machu Picchu pueblo. Jer je samo na pola sata od MP.
Cusco je zaista poseban grad, mozda i jedan od najljepsih i najjedinstvenijih koje smo posjetili ikad. Ima oko pola miliona ljudi, i bio je prijestonica Inka carstva, dok spanci nisu uleceli u 16v.
Vecina ljudi, preko 60% pripadaju Quechua narodu, i stvarno je fascinantno vidjeti ih u tolikom broju naokolo. Nisu se profenserisali i "emancipovali" kao u ostale vece turisticke gradove.
Sleceli smo oko 3 na aerodrom, i uberom se za 6e prebacili do hotela u centru, nekih 6km od aerodroma. Hotel u centru placamo oko 60e za noc, prelijepa istorijska palata, ukljucen dorucak.
To popodne i vece smo setali po gradu i zaista je poseban uzitak. Iako im je niska sezona, masu je naroda naokolo, zapadnjaka takodje. Ne bi htio da sam ovdje tokom ljeta kad je glavna sezona, jer je bas krkljanac, nesto kao kod nas.
Juce smo isto setali po gradu, ima masu interesantnih ulica. Setamo laganijim tempom, jer sa manje kiseonika ne moze se brze![]()
Danas smo dosli na dan do malog mjesta Pisac, sjutra idemo isto na dan do Ollantaytamba...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Dan 94. na put
Kakva bombasticna posjeta Machu Picchu danas, ulazi u top 3 mjesta koja smo ikad posjetili, a konkurencija je paklena. 3 vrhunska sata setnje naokolo.
Elem, prvo cemo se vratiti na cetvrtak, kad smo na dan iz Cusca, posli do malog grada Pisac, nekih uru udaljenog. Picas je jedno od mjesta koje se moraju posjetiti u svetoj dolini, kako je zovu.
Pisac je najpoznatiji po svojim trznicama, dje dolaze seljani iz planina okolo da prodaju domace proizvode i rukotvorine. Narod je zaista fascinantan, jer vecina se nisu mijesali sa bijelcima i zadrzali su svoje tradicije i obicaje, pogotovo stil oblacenja.
Do Pisaca je najbolje prebacit se kombijem, iliti kako ih oni zovu Collectivo. Obicno ima mjesta za 10-15 ljudi i idu svako malo cim se napune. 60-70c je karta u jednom pravcu, krecu iz centra.
3-4-5 sati treba izdvojiti za obilazak. Ima nekoliko interesantnih kafea i restorana.
Masu kuca i dan danas stoje napravljene od blata i kamena. Dosta je hipika naokolo, ljudi koji su dosli na neke ritrite i cuda, ono duge kose, neka sarena garderoba, yogini i cuda neka... ko oce da proba razne ceremonije, halucinacije, na pravo je mjesto.
U brda ima i nekoliko arheoloskih nalazista, vide se one terase...
Predvece smo se vratili u Cusco i iskulirali kroz grad. Krcato... a tobos niska sezona... ne bi dolazio ovdje kad im je sezona...
U petak smo razmatrali koja jos mjesta naokolo da obidjemo. Izbor je pao na Urubamba i Ollantaytambo. To kompletira listu top 3 mjesta u svetoj dolini.
Izguglali smo okle krece collectivo iz centra za Urubambu i oko podne krenuli. Za nekih uru smo bili tamo. Urubamba nam nije bila prezanimljiva. Osim glavnog trga koji je interesantan, nista drugo nije bilo posebno, klasican mali grad... trgovine, zanatlije...
Nakon uru i nesto smo krenuli drugim collectivom za Ollantaytambo. Skraceno Oljanta, posto je pretesko izgovorit ime grada. Inace odatle krece voz za Machu Picchu, kao i Inka staza, ko oce da planinari nekoliko dana...
Ollantaytambo je poznat po ostacima Inka tvrdjave. Kazu da su tu Inke izvojevale jednu od najvecih pobjeda dok su se branili od spanaca.
Interesantan je glavni trg i nekoliko ulica naokolo. Masu kamenih kuca, utvrdjenja, kaldrma, a oko sela se uzdizu visoko planine... definitivno vrijedi doci na 2-3 sata.
Oko 5 popodne smo se zaputili collectivom nazad za Cusco. Trebalo nam je dobrih 2 sata... putevi su planinski i vijugavi, nisu u najboljem stanju, pa je najbolje tokom dana se voziti...
S obzirom da smo za nedelju imali karte za Machu Picchu, u subotu ujutru smo se iz Cusca zaputili do Aguas Calientes, iliti Machu Pichu pueblo, jer je MP samo 20 minuta busom odatle. Bukirali smo 2 nocenja, hotelcic u centru, 45e za noc. To je vrlo malo mjesto dje niko ne bi dolazio da nema MP. Dostina urani iz Cusca, odradi MP turu i vrati se uvece, ali mi smo na tenane htjeli...
Preko PeruRail smo kupili povratne karte od Cusca do Aguas Calientes. Dobrih 280e za nas dvoje, preskupo... prvo se ide busom za Ollantaytambo dvije ure, pa onda voz do Aguas Calientes. Doplatili smo oko 20e po osobi za Vistadome vagon, ima vece prozore i panoramsko razgledanje... kad je bal nek je maskembal... juce smo krenuli oko 10 i po, i stigli oko 1 i po popodne u Aguas Calientes... uzbudjenje za turu MP je bilo na nivou
Inace za jesen planiramo neku dvomjesecnu turu Kina Japan Koreja Mongolija
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
Kakve su ovo ovce ili sta vec u tom Cuscu?
...
Vidjela sam slike ali čekammmmm odje da napišeš...Utisci?
14 nedelja na putu, iliti 98 dana, blizimo se jubilarnom 100. danu
Dakle, cuveni Machu Picchu
Vidjeli smo toliko svjetskih atrakcija, ali uprkos tome postojalo je veliko uzbudjenje za posjetu MPu
Dakle u subotu smo dosli u mjesto Aguas Calientes, odakle je busom 20 min do MP.
Unaprijed smo sve rezervisali 3.januara, kad su pustili karte za ostatak januara za MP. Voz od Cusca i nazad za nas dvoje 290e, i MP karte po 42e. Do MP se samo vozom moze doci. Autobus od Aguas Calientes nas je ispao jos 48e za nas dvoje povratne. Kosta dosta, sve u svemu...
Od Cusca smo isli busom do Ollantaytambo dvije ure, a onda vozom do Aguas Calientes. Ima voz za cijelu dionicu, ali zimi je bus+voz... voznja vozom je lijepa, nekih sat i po uz rijeku Urabamba i kroz kanjom...
U Aguas Calientes smo se promuvali u subotu, nista posebno, malo mjesto ko oce da prespava i pojede nesto. Strme planine se uzdizu iznad ove uvale...
U nedelju su nam karte bile za ulaz u 8 ujutru, tako da smo se u 6 ustali i vec u 7 zauzeli red za autobus koji ide put gore. Bili smo nekih 40 minuta u red, i u 20 do 8 krenili pit gore, serpentine 5+ km i 400+ metara visine se savladava... u sezoni
Pasos se obavezno mora nositi, jer se provjerava za voz, autobus, ulaz u MP... nista slika... gore kad smo dosli jos jednom bili u toalet, jer kad se udje nema toaleta vise
Uzeli smo kartu za rutu 2A, sto daje panoramski pogled na MP, i ukljicuje staze za obilazak citadele dolje... ruta 1 ide samo okolo, ne silazi u citadelu, a ruta 3 ukljucuje i hiking onih planina naokolo... najentuzijasticniji biraju Inka trail hiking turu, koja ukljucuje 3-4 dana planinarenja i nekih 80km kroz sljivike i livade Inka
Elem, cim se udje, krece pogled od kojeg zastaje dah. Gledas ono sto si godinama gledao na tv, internet, i izgleda nerealno da je upravo tu ispred tebe
Svako malo stajes da slikas jer je kao.u nekom filmu, prelijepo izgleda i ne mogu se oci odvojiti
Nakon tih prvih pola sata-sat, panoramske staze, krece se dolje u istrazivanje citadele. Nevjerovatno je kojom preciznoscu su izgradili sve, isprojektovali... i valjda napustili prije dolaska spanaca. Stojalo je zapusteno do 1902., kad ga je jedan peruanac otkrio, farmer, iako zvanicna istorija kaze da ga je 10 godina kasnije otkrio Hirham Bingam, amerikanac.
Vrijeme nas je posluzilo odlicno. Prvih sat vremena je bilo oblacno, a onda je sunce izaslo... mi smo bili spemni za kisu i magli, kupili onaj kisni mantil... ali smo dobili nagradu u vidu sunca
Nekih 3 sata smo proveli istrazujuci komplet mjesto... sasvim dovoljno, i oko podne smo bili nazad u Aguas Calientes.
MP nam je vjerovatno do sad sto smo vidjeli ubjedljivo najimpresivnije zdanje koje smo vidjeli, uz Angkor Wat u Kambodzi, i piramide....
Ostatak dana u nedelju smo kulirali u AC, i sjutradan vozom nazad krenuli za Cusco, jer smo sjutradan leceli za Arequipu...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk
There are currently 3 users browsing this thread. (0 members and 3 guests)
Bookmarks