Večeras u Pozorištu, 20:00h, ulaz slobodan.
Ostaće upamćen i po zalaganju da Crna Gora postane bescarinska zona (sedamdesetih godina prošlog vijeka!), revolucionarnom prijedlogu da se izvozi voda, ali i po angažovanju crnogorske građevinske operative u inostranstvu...
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Večeras u Pozorištu, 20:00h, ulaz slobodan.
https://www.vijesti.me/kultura/73345...cima-i-ljubavi
Kristine Radović...
22.11.2024., Pozorište, 20:00h, ulaz slobodan.
Boem
Sent from my iPhone using Tapatalk
Jeste.![]()
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Ah ti,pisci.
Kažu da je pisanje slično fotografisanju, samo što se ne fotografiše osoba već misli. On je dugo pravio fotografije kroz objektiv fotoaparata i stvarao svoju crno-bijelu dugu, kako je nazvao svoju prvu izložbu, a onda je uporedo zakoračio u crno-bijeli svijet pisanja gdje je crna slova stavljao na bijeli papir i tako stvorio kratke šarenolike priče duginih boja koje je sam nazvao - crtice iz života.
Njegovo ime je Nebojša Radović. Odrastao je u nikšićkim “dvorištima moći”, tu odmah iza zgrade Vračara u jednom lijepom vremenu gdje su se provodili sati “ispred zgrade”, gdje su se, kako sam Nebojša napisa: “provlačili kroz lavirint gusto zbijenih kuća, šupa i garaža, lutali okolo, sakupljali paučinu i istraživali, družili se, igrali, smijali, jeli jedni kod drugih.’’
:::::::::::::::::::::::::::::
Kada je nastupila korona, latio se olovke i pisanja. Kaže da je svojim desnim kažiprstom sa iskrivljenim noktom iskucao pet knjiga i priznaje da ga ima u svakoj riječi, slovu i zarezu. Za koji dan biće promocija njegove četvrte knjige “Baobab”, dok je peta knjiga “Ušur” već spremna za štampu. Tvrdi da u svakom nazivu ima puno simbolike. Riječ ušur je arapskog porijekla i koristila se u vremena kad se mljelo žito na vodenici, pa je vodeničar uzimao umjesto novca ušur ili ujam, odnosno deseti dio od ukupne količine.
::::::::::::::::::::::::::::::::::::
“Pisanje je jedan vid terapije, bijega od okruženja koji pritiska, to me oslobađa… prvo sam počeo da pišem jer sam želio da se osjećam fino, recimo napišem priču i smijem se, drugu napišem i plačem dok je čitam, a onda se nad nekom zamislim i primjetio sam da to isto tako utiče i na ljude koji ih čitaju. Pronađe se neko, možda ne u čitavoj priči nego samo u dijelu ili slici koju opisujem. Volim kratku formu jer mogu da se čitaju svuda u kafiću, u parku, autobusu, uz kafu,čaj… nema nikakvog vraćanja i pamćenja gdje si stao. Često pišem priče koje su autobiografske, ali i priče ljudi koji su meni bliski.. pogodi me nečija sudbina.”
https://onogost.me/niksicani/pisac-k...grafise-misli/
Umjesto što se bavim na forum nekim kvazi/prof/književnosti i njihovim marifetlucima evo jedno fino čeljade.![]()
Priča mu je nevjerovatna - nadam se da će imati još promocija.
![]()
Kupio sam ove dvije prve njegove, Trun i ne znam kako bijase prva, moramo ispostovati sugradjanina.
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Tu es mon héro!
Ja nažalost neću moći večeras ali eto drago mi je kad ide neko sa foruma.![]()
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
@no/mercy jesi bio?
Objavio je ovaj govor uđoh na fejs zbog njega.
Nešto kao govor
Pucaju petarde, miriše decembar..
U jednoj od najludjih godina ikad, ljudi se trude da ostanu dosljedni, i da, i ono malo razumnog što posjeduju potroše kako i dolikuje “gospodji prestupnoj”.
Čak nas ni korona nije mogla dozvati pameti, ni ratovi sopstvene proizvodnje, ni planetarno najveće inflacije da shvatimo suštinu ljudskog bivstva. Ali, miopija je bolest današnjice. Pogledi sežu najviše pedalj-dva, do svjetlećih ploča i šarenih tanjira. Za dalje nema potrebe.
U ovom čudnom vremenu gdje čovjek žuri i jede, trči i priča, hoda a čita, gdje su normalni u manjini i gdje ovih dugih sve više ima, istovremeno je i teško i lako pronaċi svoj mir, ogradititi ga i sačuvati.
Ne razmišljajući puno, olako se odričemo svih onih klasičnih stvari prihvatajući nove. Bacaju se knjige, ploče, slike.. Buvljaci polako postaju muzeji. I tako, dok jedni bacaju, drugi skupljaju, a treći kupuju.
Nisam za to da ne mrdamo, ali nisam ni da žmureći hrlimo u nepoznato i odbacujemo sve ono što je vjekovima trajalo.
Evo recimo knjiga.
I pored sve tehnologije, elektronskih biblioteka, raznih formata, pomagala, klasična knjiga je uspjela da preživi. Sedam hiljada godina traje to pisanje po papiru.
Fotografija isto.
Iako puno mladja, preživjela je sve i svašta. I opet, odštampana ostaje najljepša i najmoćnija.
I knjiga i slika ne trebaju ništa osim vatre.
I možda čaše vina sa voljenom osobom.
I kaže mi neko iz Nikšića ma neki fotograf nije on nikakav književnik nikakve nagrade nema piskara tu nešto ali nije ka i navodi neka imena pa njihova djela reko da nije ka oni baš je jednostavan a to mi danas najviše treba da pročitam misli običnog čovjeka.
Vrijeme kada su Niksicem upravljala gospoda, a ne olos i sljam izdajnicki kao danas.
Sjećanje na najomiljenijeg predsjednika grada pod Trebjesom: Velja ljubav Bata i Nikšića
https://www.vijesti.me/vijesti/drust...bata-i-niksica
Sent from my iPhone using Tapatalk
Kapa dolje vremenima davnim, ali pravi izdajnici i ološ lopovska je zadnjih 30g vodila i uništila Nk izuzev časnog Labuda pokoj mu duši
Sent from my iPhone using Tapatalk
Mi, ljudi od krvi i mesa, radije živimo u rodnom kraju, ma kako da je sumoran i siv, nego u nekoj drugoj zemlji, koliko god da je divna. Nigdje nije lijepo kao u zavičaju.
https://www.vijesti.me/vijesti/drust...kih-carobnjaka
Bijah danas do Nikšića, pa sam malo prozujao kroz grad pješke.
Ljudi, radi li vam Komunalno? Baš sam se neprijatno iznenadio količinom otpada po ulicama, a pogotovo po zelenim površinama. Čini mi se da nema metra da nije pokriven nekim smećem, posebno plastičnim kesama i ambalažom koja visi sa ograda, žbunja, drveća...
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Stay salty.
A da vidis tek sta je po prigradskim naseljima od smeca. U nk komunalno ne funkcionise bas odavno.
Sent from my iPhone using Tapatalk
To sto si vidio je svakodnevnica. Nekultura na svakom koraku. Bas juice komentarisem sa kolegama koliko je smeca sto u sam put, sto na samim mjestima u prirodi gdje cesto izlazimo: Krupac, Slano, Trebjesa, Vucje...pa I ove dalje deatinacije, uvijek se nadje smece, sto od mjestana tako I posjetilaca.
Sent from my Armor 8 Pro using Tapatalk
Kad pomenu Krupac ode tamo da roštilja ostavi za sobom limenke,smeće,kese tu ne treba komunalno nego psihijatar.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Na Krupcu ljetos na samoj plazi smo opominjali djecu, srednja skola, da ne bacaju pivske flase po plazi. Uzas!!! Kàd krenemo kuci uvijek pokupimo smece u krugu gdje smo na plazi, jer cemo doci I drugi dan. Za rostiljanje nemam komentar. Dovoljno je proci ispod brane kroz topole Ili putem iza motela da se prenerazis koliko smeca!
Sent from my Armor 8 Pro using Tapatalk
Sve to opšte poznato i na samo za Nikšić čak i Grahovo što čine imam poznanika koji za divljacima kupi smeće jer mu tuda turisti dolaze a da ne pričam da pun kamion šuta su znavali neki da prosto istovare gore kad se penje u pravcu Podgorice od poteza Manitovca blama bez.Samo okrene sav onaj šut.Od carevog mosta oni djelovi nema čega nema može neko kuću da opremi od invertara.U Bistricu je svašta plivalo i taj Manitovav ljeti što je prelijepo mjesto se bori sa svačim što bacaju u rijeku.
Znači,većina je izgleda takva nekultura do bola.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Na vidikovcima i uz put gdje su prosirenja je haos od smeca. A tek Grahovo, ja ne znam jesam li mozda dva puta vidio da su tamo kontejeri prazni. Stalno budu prepunjeni i masu smeca okolo.
Plus je sad usvojen zakon u lokalnoj skupstini o razvrstavanju otpada u Niksicu. Nazalost bas ce to u onakvoj sredini tesko uspjeti.
Sent from my iPhone using Tapatalk
(Pre)ambiciozno na nivo cijele Crne Gore da zanemarimo (ne)kulturu stanovništva nego kad sve razvrstavaš na manjem nivou nešto a na višem sve završi na istom zajedno jer čini mi se da Crna Gora nema tako razvijen reciklažni centar kao ni posebne otpade (ovo pišem hipotetički možda griješim no kad vidim otpade..)onda je taj zakon izgleda donešen da bude samo slovo na papiru.Doduše ne bi bio prvi put da tako donose zakone.
U Kotoru su priobalnim putem maknuti kontejneri, a svaka kuca je dobila dvije kante. Jednu plavu i jednu zelenu gdje se odlaze suvi i mokri otpad. Jedan dan se odvozi suvi, a drugi dan mokri. Jedino tako se moze doci do nekog odvajanja otpada. U Pg ima ozbiljan reciklazni centar, u Kotoru manji koji opet zadovoljava neke potrebe grada. U Niksicu je u planu veliki reciklazni centar da se gradi i to na mjestu Zeljezare.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Kako lijep uvod:
"Pucketa vatra u peći, na starom kredencu zvučno bije još stariji sat, umočene četkice kao da spremno čekaju da se izliju iz duše slikara koji živi u svom ateljeu kao u atomskom skloništu. Zaštićen od ružnih stvari stvara ljepši svijet i jednim potezom kista zaranja u uspomene, šeta korzom, buca farmerice na limu ispred starog pozorišta, čuva ovce kao i svoje i tuđe uspomene jer tako okačene o zid one ožive."
https://onogost.me/niksicani/slikar-duse-niksicke/
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Kako je radila ova birtija na autobusku, a unutra vazda magla od duvanskoga dima
Sent from my iPhone using Tapatalk
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks