
Originally Posted by
joni
Kad uđem na forum to je isto ka da pođem na saučešće ili svadbu.Pričam sa nepoznatim ljudima.Možda bi bilo bolje da pričam sam sa sobom u tišini.
Moj primjer,izgubio sam roditelje u vrlo kratkom vremenskom razmaku.Standardno,organizacija sahrane,saučešće,sahrana...nekako u tih par dana mi je ta organizacija i veliki broj ljudi oko mene bila malo i naporna ali mi i pomogla da skrenem misli.Tek prvu noć kad sam ostao sam kući sam se slomio psihički i bilo mi teško,pa sam opet "otišao među narod".
To "puštite me da budem sam i tugujem" možda nekom odgovara a nekom ne.Individualno je vjerovatno.
Očekujem da se u skladu s trendovima umjesto troškova za sahranu i saučešće uplati nekom psihologu,lajf kouču,guruu pa da on "leleče i nariče" za sve pare što mu se daju
Sent from my 2201117TY using Tapatalk
То је и поента.
Осим тога у прошлости, одакле и долази овај обичај, наше родбинске везе су биле неупоредиво јаче, тако да је подршка углавном била већа него данашње "учествујем у жалости".
Свакако, друштво се мијења, тако и обичаји полако нестају, глобализација је неумољива, па смо изгубили нарикаче, убрзо ћемо и организовање јела и пића за учеснике, а остаће ово што је најлакше, кратко "моје саучешће" и неки лајк на објаву на фб.
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Bookmarks