A kako mi to djelujemo/đeljemo i koliko smo odmorni/umorni...
Svaki dan je dobar za upiranje.
"Tamo gdje tvoja sloboda povređuje druge, ti nisi slobodan,
jer druge ne smiješ povređivati."
Vivekananda
Svaki dan je dobar za upiranje.
"Rastućom otpornošću nestaju bolest i patnja. Kad u tako kratkom vremenu skupljene pozitivne energije budu opažene, u nama će zaživjeti vedar životni stav. Mirnog raspoloženja naše dužnosti možemo ispunjavati mnogo lakše, jer su nam snage usredsređene."
Svaki dan je dobar za upiranje.
Nije da nijesam probao neke oblike meditacije, kao što su transcendentalna meditacija ili vipassana, ali neke boljitke u pogledu povećane duhovnosti, smirenosti, širih pogleda...nijesam uspio da ostvarim. Imamo svi svoj duhovni kapacitet dat rođenjem i nikakva meditacija tu ne može pomoći u smislu napretka na duhovnoj stazi. Iz nekog razloga smo baš takvi kakvi jesmo i takvi treba da ostanemo. Možda ćemo opet nekad biti živi, "samo neko drugi"...
Moja duša je ostrvo.
Moj auto je ford.
Završio kurs transcendentalne meditacije? Kod kog učitelja?
Svaki dan je dobar za upiranje.
1. Ne treba miješati ravnodušnost i nepristrasnost (nonattachment) iako razumijem da pojavno izgledaju slično.
2. Jungov koncept Jastva ili Selbst nalazi utemeljenje u hinduizmu u konceptu Atman. Ono na sta je Jung upozoravao jeste Kundalini yoga. U Tajni zlatnog cvijeta više o tome ak te zanima.
3. Yoga nema cilj ili boljitke. Ko to želi može da ciljeve memoriše i stane pred bilo koju ikonu (ili šta god smatra svetim već) da se moli za to sa istim efektom kao i sa jogom. Meni to očekivanje nema razlike od očekivanja da imam jahtu. Na kraju možda i dobije to što traži ali čemo sve to. Duhovnost rad duhovnosti? Da bi sebi i drugima izgledao kao klalj mača?
Sa jednim se slažem. Svi treba da budemo to što jesmo. Ako yoga već mora u ljuckoj komunikaciji da ima nešto što zovemo ciljem to bi bio cilj da znamo ko smo. Iako svi kao znamo ustvari ne znamo. Da znamo ne bi se bojali smrti ili glumili da se ne bojimo.
Pitanje u čemu se mi to nalazimo nije baš na mjestu. Pitanje ne smije zaključak da implicira. Zašto misliš da se ja npr. u nečemu nalazim, a ne da je obrnuto tj. da se sve nalazi u meni koliko god nevjerovatno to izgledalo? Recimo da je ovo drugo tačno. Moraš odmah se zapitati šta je to "meni" odnosno "ko sam Ja" jer očigledno da Ja mora bit nešto drugo od onog pretpostavljenog a koje omogućava tačnost druge opcije? Ne tvrdim ništa samo kažem da treba ostaviti prostora da se sve opcije ispitaju i razmisli o njima. I to je yoga.
Last edited by Caesar; 08-07-24 at 11:54.
γνῶθι σαὐτόν
"Uči uživjeti se u druga tijela da bi spoznao da smo svi mi jedno. Sve drugo kao besmislicu izbij iz glave. Odbaci svoja djela, dobra i loša, i ne misli više na njih. Učinjeno je učinjeno. Odbaci svako sujevjerje. Ne budi slab, čak ni oči u oči sa smrću. Ne kaj se ni zbog čega i ne razbijaj glavu prošlim djelima; ne prisjećaj se svojih dobrih djela - budi slobodan. Slab, strašljiv, neznalica neće nikad doseći jastvo."
Vivekananda
Svaki dan je dobar za upiranje.
Kao prvo, drago mi je da te moje pisanje potaklo da reaguješ, jer sa zanimanjem i uvažavanjem pratim sve što pišeš na ovoj temi. Vidim, obrazovan si čovjek, naginješ u smjeru gdje naginješ, nemam ništa protiv toga. Jedino što se tiče ove stavke koju sam naveo, Englezi bi rekli "distinction without a difference", a mi bi, prostački balkanski rekli "nije izmet, nego je pas izvršio nuždu".
Moguće da si načitan više od mene, ne sporim, mada imam tone literature iza sebe, u jednom trenutku sam pomislio: hej, pa ja razmišljam tuđom glavom....Herman Hese ima zbirku eseja po nazivom "Moja vjera", gdje opisuje spiritualne domete do kojih je dosegao. Nekako u zrelim godinama, u kojim jesam, to mi se čini intelektualno poštenim. Da se ne krijemo iza raznih gurua, jogija, svetih otaca...itd nego da izrazimo svoje autentično mišljenje o fenomenu zvanom život. Ako nije za sve ljude ista sudbina u postmortalnim iskustvima, onda su ateisti u pravu - sleduje nas entropija, propadanje, umiranje i truljenje. Ako je ovaj svijet zaista uređen po kreaciji Višeg razuma, onda nas očekuje sve isto: I Japance i Francuze , i Dance i Etiopljane...itd.
Moje pitanje za tebe bilo bi: Šta ti lično misliš, bez citata, šta je, suštinski, ovaj život i šta možemo očekivati posle njega?
Moja duša je ostrvo.
Moj auto je ford.
"Kao što čovjek odbacuje svoje iznošeno odijelo i oblači novo, tako će i tijelom prekriveni duh jednom odbaciti svoje istrošeno tijelo i ponovo zaodjenuti novo."
Bhagavad Gita
Svaki dan je dobar za upiranje.
Ne očekujem više kao prvo. To me jako umara. Ne razmišljam u terminima prije i posle. Bliži sam jednom "sada" koje nema početka i kraja, a koje cjepkamo život, smrt, život, smrt... Ne znam šta će da bude ali znam da mi je data prilika da se "rodim" / "kreiram" kao ljudsko biće, valjda sam to nečim zaslužio, i da tu priliku treba da iskoristim. Da proživim život u svoj svojoj punoći, da ga iskusim do kraja u patnji ili sreći bez razlike. Pitaš me šta će biti sa mojim tijelom, umom i onim što zovem ja? To troje su jedno, a to jedno je velika lijepa iluzija. Kao i svaki privid ne možemo reći da nestane jer ga nikad nije ni bilo zapravo. Ko privid vode u pustinji, ko parče konopa u sumraku za koje pomislimo da je zmija... A već kad je sve iluzija imam priliku da sebi prosviram metak kroz slepoočnicu ili da se zabavim. Nek ide ovo drugo onda.
γνῶθι σαὐτόν
Prvo, tvrdnja da je život "sada" bez početka i kraja, podijeljen na segmente života i smrti, je zanimljiva, ali pomalo apstraktna. Život, kako ga mi doživljavamo, naravno, ima jasne oznake početka i kraja – rođenje i smrt. Sugestija da su to samo podjele vječnog "sada" može biti intelektualno stimulativna, ali možda zanemaruje opipljivu realnost i posledice te realnosti.
Drugo, ideja da je biti rođen kao čovjek nešto što neko "zaslužuje" je intrigantna, ali problematična. Ona implicira oblik kosmičke meritokratije bez pružanja osnove za to po kojim kriterijumima bi se ta zasluga određivala. Ova ideja može biti utješna, sugerišući smisleno postojanje, ali nosi rizik da previše pojednostavi složenu, često nasumičnu prirodu životnih događaja.
Što se tiče jedinstva tijela, uma i sebe kao "velike lijepe iluzije", mislim da su naša fizička iskustva i psihološka stanja više od običnih iluzija. Ona imaju stvarne uticaje na naše bivstvovanje i interakcije sa svijetom. Odbacivanje tih iskustava kao iluzija može dovesti do oblika eskapizma, zanemarujući praktične i emocionalne realnosti koje oblikuju naše živote.
Na kraju, dihotomija predstavljena između okončanja svog života i izbora da se zabaviš je oštra i prilično reduktivna. Život obuhvata široki spektar iskustava van ovih ekstrema. Dok je sloboda izbora sopstvenog puta esencijalna, redukovanje izbora na takve binarne opcije može trivijalizovati kompleksnost i nijanse ljudskog postojanja.
Moja duša je ostrvo.
Moj auto je ford.
"Uđi u sebe i iznesi Upanišade iz sopstvene svijesti; ti si najveća knjiga koja je ikad bila i koja će ikad biti, beskonačna riznica svega što postoji. Sve dok se ne probudi unutrašnji učitelj, svako podučavanje je uzaludno. Put do vrijednosti je put otvaranja knjige srca."
Vivekananda
Svaki dan je dobar za upiranje.
"ON vidi -, neviđen -, čuje -, nečujan -, razumije -, nerazumijevan -, spoznaje -, nespoznan; ne postoji ništa van njega koji vidi, čuje, razumije, spoznaje -, ON je tvoja SVIJEST, tvoj unutrašnji vođa, tvoje BESMRTNO!"
Upanišade
Svaki dan je dobar za upiranje.
*Meditation vs Education*
My education transformed me superficially, made me civilized,
My meditation transformed me deeply, made me realized...
My education gave me gold medals,
My meditation gave me golden moments...
My education gave me job eligibility,
My meditation gave me life flexibility...
My education fostered appreciation,
My meditation fostered introspection...
My education made me a good tax-payer,
My meditation answered my prayers...
My education sharpened my intelligence,
My meditation deepened my awareness...
My education stimulated my passion,
My meditation motivated my compassion...
My education made my job fruitful,
My meditation made my life grateful...
My education provoked competitiveness,
My meditation invoked inclusiveness...
My education inflated my ego,
My meditation allowed to me let go...
My education coloured my mind,
My meditation purified my mind...
My education pushed me outward,
My meditation pulled me inward...
My education made me who I am,
My meditation showed me who am I...
Educate to Meditate.
Svaki dan je dobar za upiranje.
"Nije moguće obožavati apsolutno, već samo manifestaciju apsolutnog. Isus ima ljudsku prirodu. Postao je Hrist. I mi to možemo i moramo postati. Hrist i Buddha su imena za stanje koje treba biti postignuto. Isus i Gautama su bili obličja koja su očitovala to stanje."
Vivekananda
Svaki dan je dobar za upiranje.
"Čovjek koji se potpuno pročistio, ostvaruje više od cijele vojske propovjednika. Riječ moći dolazi iz čistoće i šutnje."
Vivekananda
Svaki dan je dobar za upiranje.
Stara, zlatna.
![]()
Svaki dan je dobar za upiranje.
Master - Disciple Relationship
"The life that a disciple who has the opportunity to live with his master, the life that he lives is not on the phenomenal phase of happening. It is on the tender thread of love that connects his heart with the heart of the master. It is on the tender link of intelligence that connects his mind with the mind of the master. That is the platform: a very tender, very delicate field on which the disciple lives the life at the feet of the master. It is very tender, it is eternally stable in its flexibility of tenderness, its maximum flexibility of absolute tenderness. The link is very stable, it is absolute stable, unshakeable and that is the firm basis on which the disciple lives his life. Happenings come and go, but his mind is not on the happenings. The circumstances or happenings around the master give the disciple the opportunity to be completely, constantly in tune with the master, to come in his presence, be in his presence. Work is just a means to hang around him. Work as work is not important. It has some value on the level of the work, but it has more value in the purpose of the relationship between the disciple and his master.
The purpose of the relationship between the disciple with his master is to imbibe more and more of the master's heart, to imbibe more of his mind, to imbibe and own more and more of his being into the disciple's being, - just as the purpose of the gushing of a river towards the ocean is to own the whole of the ocean. This owning is not accomplished if the consciousness of the disciple is held on the surface value of happenings. Happenings are too superficial. They are flashes. But the link that gets strengthened through every happening gives validity to every happening, because it is through activity that the contact is established again and again and with each layer of contact the link is strengthened.
Wires allow electricity to go through, but if we want more and more electricity, we have to make the wire more tender. Every contact with reference to activity around the master is adding more wire for some more power to flow, some more being to flow. But in the vision of the disciple the instances and happenings and activities are only the means to carry his consciousness to the consciousness of the master, and to carry the consciousness of the master to the consciousness of the disciple. It is not the happening that is important, it is what sustains happening that is important, the abstract link of consciousness.
The ideal of relationship in my mind, the relationship with the master, was that one had to be for him and that is all one has to be. That is just the relationship of the disciple to the master, - just being for him, and that is the relationship with the master to the disciple. So it is the inner thread, delicate, tender thread of life that breathes wisdom into the life of the disciple. And one is not required to cultivate the strength of the link in one's heart. The wisdom that flows from the master is enough to keep the disciple engaged, it is just enough. One doesn't have to cultivate the link in one's heart, the master does it for the disciple.
He (Guru Dev) would never tell you to do anything. You had to create some work and do it. He would never ask me to do anything. Absolutely, what is there to be done? Nothing.
These are the days of wireless installations, wireless connection from anywhere to anywhere. This is the obvious feature of our scientific age. But even before this age the same thing was there.
The relationship between the master and the disciple is not restricted to nearness of the physical level. Nearness on the physical level is too superficial. The link is between heart and heart, and that is such a strong link that one is linked without any direct contact. Master is for guidance. It is a very very miraculous transformation for the personality once one has raised one's level of breath to the level of breath of the master's heart and mind."
Maharishi Rishikesh, Spring 1970
Svaki dan je dobar za upiranje.
"Ništa nije teško. Treba samo biti redovan u meditaciji."
Maharishi, 1962
Svaki dan je dobar za upiranje.
* Ako ste suviše zauzeti da meditirate svaki dan, mora da imate mnogo vremena da patite.
Svaki dan je dobar za upiranje.
"Imamo tri najveća "Božja dara": ljudsko tijelo, vruću želju za slobodom i pomoć čovjeka koji je postigao cilj, koji nam
pokazuje put, i naše oslobođenje je izvjesno."
Vivekananda
Svaki dan je dobar za upiranje.
"Budi pionir na sopstvenom putu
I koračaj odvažno odmjerenim korakom; Nepokolebljivom željom preobražavaj u djela, slušaj svog jedinog vodiča,
Svog Boga, svog istinskog ja."
S.Y.
Svaki dan je dobar za upiranje.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks